FYI.

This story is over 5 years old.

fenomeni

Ko zarađuje od teorija zavere

Biti zagovornik teorije zavere samo je još jedan pogled na svet, nimalo drugačiji od političkog ili kulturnog stava. Samo je mnogo, mnogo štetniji, i po vas, i po okolinu.
(fotografija: Chris Bethell)

U roku od nekoliko sati posle maskara u Šarli Ebdou internet forumi su zujali od alternativnih objašnjenja napada. „Zvanična priča se ne uklapa", ljudi su furiozno kuckali po svojim tastaturama. „Lažu nas".

Narednih dana, glasine su se raširile. Očigledni propusti u izveštavanju, kao i „sumnjivo" samoubistvo inspektora zaduženog za istragu, smatrani su za dokaze za okolišanje.

Ali većina sumnjičavih se usredsredila na proučavanje amaterskog snimka ovog događaja, pitajući se da li je policajac Ahmed Merabet zaista pogođen u glavu, kao što se tvrdilo. Ove dileme su neveselo štivo. „Gde je krv?" "Zašto nema fleke?", pitali su se korisnici Reddit-a. Drugi su pobijali te tvrdnje, i kačili pucnjave bez krvi, govoreći: „Glave ne eksplodiraju kao lubenice".

Reklame

Ponuđen je dugačak, maštovit spisak alternativnih objašnjenja: to je bio inscenirani napad koji je izveo Mosad da bi podgrejao anti-muslimanska osećanja; organizovala ga je CIA, iz istog razloga; to su uradili francuski Jevreji; bila je to tajna operacija za podršku „ratu protiv terora"; turski predsednik Redžep Tajip Erdogan je rekao da „Zapad igra igru sa islamskim svetom"; bivši republikanski kongresmen Ron Pol misli da je na taj način vlada SAD želela da kazni Francusku zbog njene spoljne politike.

Bez obzira na izvore, glasine o Šarli Ebdou imaju sve oznake klasične teorije zavere. Očigledan nesklad u načinu izveštavanja o ovom dogašaju je izazvao snažne reakcije i zvanična verzija događaja je diskreditovana. Odatle se krenulo ka novom, alternativnom objašnjenju, i započeto je sa prikupljanjem dokaza da bi se ono podržalo. Ista stvar se dogodila nakon ubistva novinara Džejmsa Folija, kada su kritičari sugerisali da je snimak izrežiran. U ovom slučaju su se oni koji su želeli da raskrinkaju tu teoriju zapitali zašto bi se Zapad trudio da izlažira odrubljivanje glave, kada su do tada pripadnici Islamske države izveli već toliko surovih ubistava.

Ali koliko je proces kreiranja teorije zavere jedinstven? Loše novinarstvo sledi istu formulu, mnogi članci su zasnovani na slabim dokazima i pseudo-nauci, ili su iskrivljeni preterivanjima. U slučaju Šarli Ebdoa, na primer, naveli su nas da pomislimo da su svetski lideri krenuli na marš u Parizu, a u stvari su se samo okupili u odvojenom koridoru, da bi ih slikali zajedno.

Reklame

Naravno, „teoretičari zavere" je samo okvirni termin za različite ljude, od onih koji veruju da nama vladaju krastavi ljudi-gušteri, do onih koji jednostavno dovode u pitanje ulogu velikih farmaceutskih kompanija kao što je „Big farma".

Moj stari prijatelj Kris, kojeg lično smatram pametnim, normalnim čovekom, ima sklonost ka onome što bi većina nazvala teorijama zavere, i voleo bi da se taj termin više ne koristi. „To je naduvani termin", kaže on. „To je samo etiketa koja se prikači određenim pričama, obično da bi se napravila razlika u odnosu na priče koje onaj koji je dao etiketu želi da promoviše ili odbrani, ograničavajući parametre rasprave."

„Sumnjam u većinu stvari koje mi govore, naročito one koje govore oni na vlasti, i koji možda unapred imaju neki cilj. Okolnosti napada na Šarli Ebdo su mi veoma sumnjive, i dokazima za zvaničnu teoriju nedostaje kredibilitet. Istorijski presedani nam takođe govore da su verovatniji neki alternativni narativi".

Najskoriji mit koji je raskirnkan na metabunk.org

Mik Vest u Americi vodi sajt metabunk.org i koji ima preko 10.000 jedinstvenih posetilaca dnevno, od kojih je preko 10 odsto iz Britanije. On misli da su tračevi o Šarli Ebdou bili predvidljivi.

„To su besmislice", kaže on. „Ali nažalost, izgleda da je to danas očekivana reakcija. Ljudi se zakače za nedoslednosti koje su normalne za početno izveštavanje o nekoj haotičnoj situaciji, i tvrde da su te stvari značajne. Uvek iznose tvrdnje o krvi i povredama, ali izgleda da svoja očekivanja zasnivaju na opisima nasilja u filmovima i video igricama."

Reklame

„Biraju samo ono što im dogovara, sa velikom pristrasnošću. Ljudi koji vam govore te stvari imaju samo jedan cilj: da vas ubede da je sve izlažirano. Preuveličavaju svako sitnicu koja bi mogla da potkrepi njihove tvrdnje, a ignorišu sve ostalo."

Teorije zavere su među nama otkako su ljudska bića postala u stanju da artikulišu osećanje da neko pokušava da ih izradi. Živa su sećanja na teorije koje su se pojavile povodom atentata na Kenedija, povodom Hitlerove smrti, sletanja na Mesec, oblasti 51, smrti princeze Dajane, nestanka Medlin Meken, klimatskih promena, Obaminog rođenja, da li je Obama u stvari antihrist, o sidi, o raku, 11. septembru, kemtrejlsima, MRR vakcini, masakrom u školi Sendi Huk, FEMA logorima, odrubljivanju glave Džejmsu Foliju, eboli, ISIS-u, škotskom referendumu, misiji Rozeta i naravno, iluminatima. I to je samo jedan deo.

I naučnici su pokušali da shvate postojanje teorija zavere.

„Ljudi koji veruju u teorije zavere skloni su da misle da nemaju kontrolu nad sopstvenim životima", kaže profesor psihologije na Univerzitetu u Vinčesteru, Majkl Vud. „Verovanje da se svetom može upravljati je ohrabrujuće, čak i kada su u pitanju loši ljudi."

Vud kaže da je biti zagovornik teorije zavere samo još jedan pogled na svet, ništa drugačiji od toga kada ste tvrdokorni liberal, ili okoreli torijevac koji ubija lisice. Dok desničari možda na napad na Šarli Ebdo gledaju kao na dokaz da nekontrolisana imigracija izaziva probleme, a levičari sugerišu da se takve stvari događaju kada je neka grupa marginalizovana, zagovornici teorija zavere verovatnije će pribeći objašnjenju da je u pitanju nameštaljka.

Reklame

Robert Braderton sa postdoktorskih studija na Londonskom univerzitetu, kaže da se verovanje u teorije zavere uklapa u način na koji naš mozak pronalazi smisao sveta.

„Jedna od naših psiholoških pristrasnosti je ta da, kadgod se desi nešto nejasno, mi sklapamo kockice", kaže Braderton. „Osnov za mnoge teorije zavere je jednostavno sklapanje kockica. Druga je proporcionalna pristrasnost. Kada je Kenedi ubijen, ljudi su želeli da veruju da je neka velika stvar to izazvala, a ne da je tamo neki tip za kojeg niko nije čuo bio u mogućnosti da ubije predsednika."

Demonstrant na maskiranom maršu u organizaciji hakaktivista Anonimusa u Londonu koji često pohode ljudi skloni svakojakim teorijama zavere (fotografija: Džejk Luis)

Ali postoje li faktori koji bi mogli da izazovu sklonost ka verovanju? Faktori kao što su pol i zarada nisu povezani sa verovanjem u teorije zavere, a nema dovoljno dostupnih podataka o ovoj temi da bi statistika potvrdila značaj pripadnosti određenoj društveno-ekonomskoj grupi, na primer.

Ne smatra se da je internet izazvao porast broja ljudi koji veruju u teorije zavere, jer, istom brzinom kojom se one šire po internetu, šire se i teorije koje ih pobijaju. Neke od teorija su jednostavno glupe, druge je teže odbaciti.

Urođena paranoja može da bude dobra polazna tačka, ali s druge strane, nisu sve zavere plod paranoidne mašte. Tajne operacije, zataškavanja i tajni zadaci koje vlade i tajne službe širom sveta sprovode suviše su brojne da bismo ih navodili. Ali pomenućemo nekoliko: Operaciju Gladio, uloga tajnih službi CIA i MI5 u zbacivanju demokratski izabranih vlasti u zemljama širom sveta, Votergejt, zataškavanje Hilsboroua, otkrića Vikiliksa, skandal sa NSA i otkriće da je 1990. godine, PR firma „Hil i Nouton" organizovala lažno svedočenje petnaestogodišnje „izbeglice" iz Kuvajta, Nejire, koja se zaklela da je videla da irački vojnici ubijaju bebe.

Reklame

Problem je u tome što ne možete da poverujete u svaku teoriju koju čujete, jer je jasno da je toliko mnogo njih sranje. Većina priča sa naslovima kao što je "Otvorite oči, ovce" koje ste videli šerovane na Fejsbuku dolaze sa sajtova čiji je plan jednako providan kao strategija Foks Njuza; teorije zavere su industrijska grana i jedan broj ljudi veoma lepo živi od njih.

Aleks Džons 2013. na skupu u Bilderbergu (fotografija: Matt Shea)

Procenjeno je da Aleks Džons, čovek koji lansira teorije zavere sa Infowars i drugih platformi, zarađuje 10 miliona dolara godišnje. Desničarski mogul Glen Bek, koji je iznedrio brojne bizarne teorije, navodno je zaradio 90 miliona dolara između juna 2012. i juna 2013 preko svoje medijske mreže TheBlaze.

Vratimo se u Britaniju. Ni Dejvid Iki nije baš na socijalnoj pomoći, pošto je procenjeno da će zaraditi deset miliona dolara od prodaje knjiga i reklamne robe, kao i karata za nastupe uživo na kojima bunca o reptilima iz četvrte dimenzije koji vladaju svetom.

Mnogi od sajtova koji podržavaju teorije zavere zarađuju oglasima preko klikova i često ćete na njima naići na pop-ap prozor za kockanje na internetu ili za biljne meleme. Budite uvereni, za neke je „otkrivanje" zavera posao. To ne znači da ne veruju iskreno u njih, ali je njima u interesu da „raskrinkavaju" neprestani priliv zavera.

I sve te teorije zavere koje oni „otkrivaju" zaista mogu da izazovu štetu. Krivotvoreni antisemitski dokument „Protokol sionskih mudraca", za koji se tvrdi da je plan za globalnu dominaciju Jevreja, štampan je širom sveta, a treba istaći da su ga objavili i nacisti 1933. godine. Protokoli ne samo da su poslužili kao model za teorije zavere – neki sada tvrde da su „Jevreji" opisani u ovom pamfletu samo maska za druge grupe kao što su iluminati, ili, prema Ikiju, van-dimenzijske entitete – ali poruka ovog dokumenta i dalje odjekuje po forumima teorija zavere, na kojima jevrejske grupe depresivno redovno označavaju kao tvorce zavera.

Reklame

Vrhunski medicinski almanah The Lancet je 1998. godine objavio studiju koja sugeriše moguću vezu između MMR vakcine i autizma. Članak je diskreditovan i autoru je zabranjeno da se bavi medicinom. Brojne druge studije ne upućuju na tu vezu. Svejedno, 17 godina kasnije, mnogi roditelji su i dalje pobornici teorije da vlasti pokušavaju da izazovu autizam kod njihove dece da bi zadovoljile prohteve farmaceutske industrije, i kao posledica toga, veliki kašalj i boginje su u porastu.

Posledice ovih teorija su i napadi na pojedince. Postoji pokret ljudi koji ne veruju da se masakr u školi Sendi Huk zaista dogodio, sugerišući da je to bila operacija osmišljena da ukine prava na posedovanje oružja. Fanatici su maltretirali roditelje ubijene dece i skrnavili spomen ploče.

Čovek na protestu „Okupirajte London" 2014, koji je mislio da je najbolji način da njegova teorija dopre do ljudi ako je naškraba na parčetu kartona skoro potpuno nečitkim rukopisom (fotografija: Oscar Webb)

Preispitivanje mejnstrim medija deluje razumno - postoje direktni pritisci vlasnika akcija i oglašivača. Postoji aljkavo izveštavanje, postoji i skriveni cilj, ali slepa neverica u bilo šta što objavljuju velike medijske kuće je stranputica. Velike medijske kuće često dovode u pitanje postupke vlade i objavljuju stvari koje onima na vlasti nisu nimalo prijatne.

U međuvremenu, slepo slaganje sa svime što vidite na WorldTruth.tv je sofisticirano koliko i zakačiti bedž „Jebeš sistem" na firmiranu majicu koju su sašila deca u Bangladešu.

Možda je Kris u pravu; pojam „teorija zavere" pokriva previše toga da bi bio koristan. Dejvid Kameron je nedavno one koje je zabrinulo navodno zataškavanje postojanja mreže VIP pedofila nazvao „pobornicima teorije zavere". Namera mu je bila da ih trenutno diskredituje.

Ali opasnost leži u tome da bismo ovako ono malo energije koju imamo za politiku potrošili na jurenje iluzija. Ima mnogo stvarnih problema sa kojima možemo da se uhvatimo u koštac. Naravno, treba preispitivati vesti koje objavljuju velike medijske kuće, ali ne treba upasti u zamku i verovati u sve što objavi Infowars i slični. Svako ima neki svoj plan.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu