Selfiji i fotke srpskih Olimpijaca na svečanom dočeku
Fotografije: Lazara Marinković

FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

Selfiji i fotke srpskih Olimpijaca na svečanom dočeku

U eri instant deljenja sadržaja na internetu, niko nije imun na nezaustavljivo fotkanje, pa ni srpski sportisti na svečanom dočeku sa Olimpijskih igara iz Rija.

"Danas sve postoji da bi završilo na fotografiji", reči su Suzan Zontag iz davne 1977. godine. Skoro četiri decenije kasnije,po automatizmu fotkamo sve oko sebe, očekujući da u memoriji pametnih telefona zauvek sačuvamo trenutke koje ne želimo da zaboravimo. Fotkamo čak i kada znamo da taj isti trenutak beleži na desetine profesionalinih kamera i fotoaparata. Kao uspomena, uvek će nam biti draža ona naša fotografija, pa makar bila sva iskrivljena i razmrljana.

Reklame

U eri instant deljenja sadržaja na internetu, niko nije imun na nezaustavljivo fotkanje, pa ni srpski sportisti na svečanom dočeku sa Olimpijskih igara iz Rija. Dok se destine hiljada ljudi na platou ispred Narodne skupštine uz baklje i radosno-borbene pokliče radovalo medaljama nacionalnog olimpijskog tima, sevali su blicevi i selfiji ne samo iz publike, već i sa bine.

Ana i Milica Dabović, ženski košarkaški tim Srbije.

Mnogi sportisti i sportistkinje na dočeku ispred Skupštine su svojim telefonima i GoPro kamerama gotovo bez prestanka beleželi onaj momenat sreće i potvrde za koji su mesecima, pa i čitav život radili. Ova proslava je bila njihov trenutak, posvećen uspehu i pobedi, a taj intimni trenutak podelili su sa svima koji su navijali za njih. I uživo, i na društvenim mrežama. Radost je ovekovečena.

Uvek će biti onih koji smatraju da je bolje jednostavno živeti u trenutku, umesto pokušavati da fotografijom zabeležimo taj trenutak. Ali uz rapidni razvoj tehnologije i evoluciju njenog uticaja na naš život i ponašanje, "živeti u trenutku" poprima novu definiciju, sviđalo se to nama ili ne.

Digitalne kamere nisu samo promenile način na koji slikamo, već i način na koji se sećamo iskustava koje snimamo. Jedna studija kaže da neprestano fotkanje može ugroziti našu sposobnost da se kasnije prisetimo detalja o datom događaju i to uprkos - i verovatno baš zbog tog napora koji ulažemo u prekomerno fotkanje. Ipak, svi to radimo, bilo da je u pitanju zalazak sunca sumanutih boja, duga posle oluje, svitanje na Dens Areni, duvanje rođendanskih svećica, potencijalno smrtonosni selfi na vrhu litice ili svečani doček u čast osvojenih medalja.

Reklame

Fotkanje našim malim mobilnim uređajima čini da osetimo nešto, i da taj prolazni osećaj sačuvamo. Da možemo da se prisetimo ne samo gde i sa kim smo bili i šta smo radili, već i da prizovemo ono što smo tada osećali. To su fotografije koje nama samima pričaju našu priču, beležeći trenutke koji nam često prolete pred očima. Na kraju krajeva, potreba da ne zaboravimo dragocena sećanja je upravo ono što nas sve čini ljudima, bili mi "obični smrtnici" ili vrhunski sportisti.

Pogledajte kako su srpski olimpijci zabeležili svoje najsrećnije trenutke.