Nedelju dana sam živeo kao profesionalni Instagramer

FYI.

This story is over 5 years old.

Instagram

Nedelju dana sam živeo kao profesionalni Instagramer

Nisam samo živeo – to mi je bio životni stil.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE Germany

Mrzim početak svake godine. Nikada ne znam šta da radim sa sobom – sa svim tim praznim mesecima koji se protežu ispred mene i rugaju mi se zbog toga što ih još nisam isplanirao. Zbog toga počinjem da se osećam kao da sam u kompjuterskoj igrici, zarobljen na nivou koji ne razumem u potpunosti. Da li treba da skupljam novčiće? Da istučem nerijatelja? Ili da samo sačekam da prođe?

Reklame

Tokom prvih neizvesnih meseci u godini, našao sam neku utehu u tome što sam pažljivo počeo da pratim jedan jedini segment društva u kome je izgleda uvek sve u redu – profesionalne Instagramere. Vrsta ljudi koji ne samo da žive – već imaju i sopstveni stil života. Oni uvek izgledaju zasenjujuće prelepo na svojim selfijima, dižu čaše Moeta i Šandona u čast „Nove godine i novog ja! Biće mnogo novih uzbudljivih projekata"! Možda sam i sam pomalo vloger, ali jedini „uzbudljivi projekat" koji sam smislio za 2017. je da naučim celu koreografiju iz Trilera. Što jeste uzbudljivo, ali nije isto.

Sve fotografije su vlasništvo autora.

Život je, pretpostavljam, bolji kada živiš onakav život koji privlači pratioce na Instagramu. Ljudi uvek kažu da Instagram nije stvaran i da je loše upoređivati svoj život sa životima drugih – za šta sam siguran da je dobronameren savet, ali je takođe i veoma dosadno. Ja slučajno volim da se upoređujem s drugima – i ako drugi to mogu da čine, zašto ja ne bih ispunio svoj život #ciljevima i filterima koji svaki zabeleženi trenutak čine smislenijim? To bi mogla da bude jedina stvar koja će me izvući iz mog produženog januarskog bedaka.

Dan 1.

Jednom sam otišao na jedan događaj za blogere i one koji su uticajni na društvenim mrežama, za koji se ispostavilo da je ipak samo prezentacija elektronske bele tehnike. Jesam se tamo družio sa dva vlogera za hranu, koji su mi rekli da je pire od leblebija istog ukusa kao testo za keks. Sa takvim vetrom u leđima, odlučio sam da započnem nedelju tako što ću za doručak da umesim testo za keks od leblebija. U kuhinjskom ormariću sam već imao sve sastojke – leblebije, mleko, šećer, vanilu i kokosovo brašno. Zovite me Gvinet.

Kada sam završio sa mlevenjem leblebija, legao sam u krevet sa svojim lap topom i modnim časopisom, zato što mi je to delovalo kao mesto za moj diskutabilan doručak koje je najprimerenije Instagramu. Zabeležio sam ovaj trenutak u svojoj glavi, sa emotivnim komentarom „Doručak u krevetu", i počastio se prvim zalogajem. Međutim, ubrzo sam shvatio da pire od leblebija nimalo nije ni nalik testu za keks. Više ima ukus prevare. Svi znaju da su vlogeri za hranu jedan od najpogubnijih uticaja na društvenim mrežama, ali ja nisam očekivao da će me tako bezočno lagati. Nešto mi govori da će ovo biti veoma dugačka nedelja.

Reklame

Dan 2.

Nako jučerašnjeg razočaranja, moj dan nije bio ništa više nalik Instagramu. Zato sam danas rešen da se više potrudim. Posle ručka u restoranu, naterao sam dečka da se slikamo u današnjoj odevnoj kombinaciji. Jutros sam prove 45 minuta smišljajući šta da obučem, a poneo sam i kameru na ručak, da možemo savršeno da zabeležimo koliko neobavezno i spontano izgledam danas.

Usred snimanja, shvatam da da goli članci treba da mi prođu kao svestan modni izbor za Instagram. Skidam čarape i ostavljam ih na pločniku izvan kadra. Kako Instagram zvezde svesne stila opstaju golih članaka na -3 stepena napolju je nešto što još nisam uspeo sasvim da shvatim. Kada smo završili, moj dečko i ja smo odabrali jednu od 50 slika koliko je škljocnuo – jednu na kojoj sam napisao da sam #radoholičar.

dnevna odevna kombinacija: završeno.

Dan 3.

Popularni ljudi na Instagramu rade jogu, to je jednostavno činjenica. Ali deluje kao da niko od njih to ne radi da bi se opustio – obično možete da pročitate komentar kao što je „Bio sam na sastanku, a onda otrčao kući da malo radim jogu". Zašto jednostavno malo ne dišu duboko dok polako šetaju kući? U svakom slučaju, danas sam uspeo da odvojim 20 minuta za jednu seansu joge.

Odlučio sam da to učinim uz pomoć časa joge na Jutjubu. Instruktor mi govori da zamislim da „na nos udišem zlatnu žicu". Da zaista udišem zlatnu žicu na nos, apsolutno bih dobio napad panike, ali moram da priznam da joga zaista veoma opušta. Toliko opušta da sam zaboravio da snimim odgovarajući #selfi dok sam je radio. A ako nisam postavio sliku kako radim jogu na Instagram, da li sam je onda uopšte i radio?

Reklame

Dan 4.

To je možda bilo zbog joge, ali probudio sam se u 6 ujutru. Kao pauk na svojoj mreži, spreman da napadne insekta koji ništa ne sluti, čekam da se moj dečko Dominik probudi da bi me slikao s leđa dok se pretvaram da spavam.

Zvuči jednostavno, ali Dominiku treba oko pet minuta da se postara za to da delujem nonšalantno i opušteno dok se pretvaram da spavam. Nakon što je savršeno namestio moje udove i slikao me, otišli smo na doručak. Poveo sam ga na mesto koje sam par puta video na Instagramu, na kome služe nešto što se zove „porcija asai palme". Porcija je sama po sebi u redu, ali mučim se sa time da je uslikam kako treba. Osvetljenje na ovom mestu je noćna mora za uticajne ljude kao što sam ja, da budem sasvim iskren.

Kao da to nije dovoljno loše samo po sebi, shvatam da sam proveo četiri dana kao profesionalni Instagramer, a da još nisam pozvan na neki promotivni događaj sa drugim Instagramerima. To je neprihvatjlivo. Moj iznenadi bes me tera da pozovem svoje najlepše prijatelje u jedan bar u trendu, na piće i meze. Nemaju ništa protiv da napravimo zajednički selfi, ali kada počinjem da diskutujem o tome koji haštag da stavimo, zatiču me neki ekstremno beli pogledi. Ne mnogo kasnije smo podelili račun i otrčali kući da radimo jogu.

Dan 5.

Koliko god da volim da ismevam profesionalne zvezde Instagrama, moram da priznam da je naporno biti jedna od njih čitavih nedelju dana. Nije lako konstantno pokušavati da nađeš male svakodnevne događaje koji bi potencijalno mogli da budu zanimljivi da ih podeliš s drugima.

Reklame

I povrh toga, majmuni u diviljni slikaju bolje fotke svojih svakodnevnih života nego što ja to činim. Kada god da pokušam nešto da slikam odozgo, ruke počnu da mi se tresu. Sada u telefonu imam oko 52 snimka činije sa asai palmom, i telefon me stalno podseća da „uređaj nema dovoljno memorije". Najveća pomoć ove nedelje mi je bio moj dečko, koga izrabljujem kao stažistu u nekom modnom časopisu. Ali šta god – moj život deluje izuzetno i sve mi trenutno baš ide od ruke. Ovo mi je stvarno dobar period u životu.

Dan 6.

Ako ću da imam uspešan i plodan život na Instagramu, moram ponovo da okušam sreću s hranom. Odlučujem da ispečem veganske mafine sa borovnicama bez šećera.

Iako se to ne pominje u receptu i niko koga poznajem nije alergičan na gluten, odabrao sam brašno bez glutena za svoje mafine – nisam siguran da bi se računalo u čisto Instagram kuvanje da ima glutena. Kada sam izvadio mafine iz rerne, bili su prokleto groznog ukusa, ali su srećom izgledali dovoljno fensi da mi budu rekvizit za #sliku odozho.

Dan 7.

Danas je poslednji dan mog eksperimenta, i čini mi se da sam sve uradio kako treba. Budim se rano, pravim zdrav doručak i odlazim na trčanje – uglavnom zbog toga da bih mogao da se slikam u opremi za trčanje. Mojim pratiocima se izgleda dopao moj plan – nakupilo se lajkova i pre nego što sam izašao iz stana. Ali napolju je smrzavanje, što je loše. Pošto sam jedan od onih ljudi koji zevaju dok trče, prilično nalik zlatnom retriveru, posle nekoliko minuta me grlo boli kao da sam gutao žilete.

Reklame

Dolazim kući – prošlo je pet minuta, ali moji pratioci to ne znaju. Doduše, osećam se pomalo krivo, pa opet mesim – ovog puta kolačiće. Njih pravim sa 400 grama šećera, bez ijednog zrna leblebije, i sa brašnom prepunim glutena – ali barem sam ih stvarno ispekao i pojeo.

Život profesionalnog Instagramera nije tako lak kao što deluje – i shodno tome, život generalno nije tako lak kao što ga Instagrameri predstavljaju. Moguće je da je moj stvarni život jednostavno isuviše dosadan da bi ga pratila gomila neznanaca, ali pretpostavljam da nisam usamljen u tome. Ja samo jednostavno stvarno ne volim da se nosim sa pritiskom koji se javlja kada se pretvaraš da je život uvek dobro osvetljen i da svaki svakodnevni trenutak sa sobom donosi inspirišuću lekciju.

Bože moj, pokušavam da na to gledam na sledeći način: kolačići od leblebija su za prave kolačiće ono što su trenuci na Instagramu za stvarne, spontane i divne trenutke u životu. I sama ta pomisao bi mogla da mi bude dovoljna da pobedim svoj produženi januarski bedak.

Još na VICE.com:

Da li je moguće živeti od Instagrama u Srbiji

Mesec dana sam pokušavala da proslavim dupe na Instagramu

Sjaj i beda naših prvih selfija na Instagramu