Kultni heroji: Peđa Stojaković

FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

Kultni heroji: Peđa Stojaković

Čovek koji je bukvalno goreo mrežice.

IME I PREZIME : Predrag "Peđa" Stojaković
DATUM I MESTO ROĐENJA : 9.6.1977. u Slavonskoj Požegi
SPORT I POZICIJA : košarka, krilo
KULT JE ZATO ŠTO JE : jedan od najboljih šutera koje je svet ikad video

Kada je na NBA Draftu 1996. komesar Dejvid Stern izašao pred okupljenu raju i svim prisutnima objavio kako Sakramento Kingsi sa 14. pozicije biraju Predraga Stojakovića, nisko krilo solunskog PAOK-a, navijači Kingsa bili su u šoku. Simpatizeri ekipe iz prestonice Kalifornije nadali su se Džonu Valasu, krilnom igraču sa Sirakjuz univerziteta, koji je naknadno „pao" na 18. mesto i završio u Njujorku.

Reklame

Valas je bio, što bi se reklo, „proverena roba" – u svoje četiri godine među „narandžastima" izgradio je solidnu reputaciju, dva puta bio biran u „Ol-Ameriken" timove, i koledž karijeru završio je porazom u velikom finalu od Kentakija. U polufinalnoj pobedi protiv Misisipija, Valas je ubacio dvadeset i jedan poen – osam više dao je „divljim mačkama" Rika Pitina u finalnom okršaju. Lep rezime, ali nedovoljno lep za prvog operativca Sakramenta Džofa Petrija, kome se ipak više svideo vižljasti mladić iz Slavonske Požege.

Sasvim je, dakle, jasno zašto je „ljubičasta armija" dočekala Petrija i ekipu na nož. Propustiti „zicer" kakav je Valas, kojeg su pre par meseci svi bez daha gledali na državnoj televiziji kako vodi svoj koledž do praga titule, zbog nekog Evropljanina za kojeg em niko nikada nije čuo, em nema nameru da dođe još barem dve godine, delovao je kao suicidan potez. A onda je Peja fakat izašao na parket, i ostalo je istorija.

Košarkaški počeci Peđe Stojakovića bili su turbulentni kao i jugoslovenske devedesete. Kao dečak bio je primoran da izbegne iz Hrvatske u Srbiju, i kratko je bio član Crvene Zvezde. Ubrzo se za njega zainteresovao grčki PAOK, i porodica Stojaković krenula je put Soluna gde se mladi Peja pridružio rastućoj koloniji „Jugo-grka" koju su tada činili Dragan Tarlać, Milan Gurović, kasnije Marko Jarić i drugi.

Glas o mladom šuteru izuzetno meke ruke i pomalo neobičnog izbačaja brzo se pročuo – Stojaković je u kratkom vremenskom periodu postao ljubimac PAOK-ovih ultrasa, a svoju reputaciju legende kluba cementirao je trojkom protiv mrskog Olimpijakosa 1998., kojom je solunski klub ušao u finale grčke lige. Nakon poraza od 3-2 u finalu protiv Panatinaikosa, Peđa je stavio tačku na evropski deo svoje karijere i otišao u Kaliforniju, gde se pridružio Vladi Divcu, Krisu Veberu i drugima.

Reklame

Tokom prve sezone u NBA, koju je skratio lok-aut, Stojaković se navikavao na novi svet oko njega. U drugoj, postao je već stabilna košgeterska opcija sa klupe, deo Sakramentovog samozvanog „bench mob"-a. A onda je usledila tranzicija među startere, i blistava karijera koju će tek sada možda Nikola Jokić uspeti da nadmaši, barem kada se radi o NBA Srbima.

U svojoj prvoj starterskoj sezoni, Peđa je prosekovao 20.4 poena uz sjajnih 41% za tri. Godinu dana kasnije, popravio se za skoro jedan poen, i sa svojim Kingsima stigao do finala zapada gde su ih posle mnogo drame (i ne malo kontroverze) eliminisali Lejkersi. Individualno, najbolju sezonu pružio je 2003-04, kada je u proseku postizao čak 24.2 poena, uz mitskih 92.7% sa penala i vrlo dobrih 48% iz igre.

Stojaković je bio idealan tonik za ljubitelje atraktivne šuterske košarke, uzevši u obzir da je nastupao u vreme kada je pravih revolveraša naprasno ponestalo. NBA još od legendarnih Krisa Malina i Glena Rajsa nije videla ovakvog "cepača" sa krila - Peđa je okidao kad god bi mu neko dao santim-dva lufta, a nerealno brz izbačaj činio ga je dosta teškim meč-apom za protivnike. Komentatori lokalne radio stanice KHTK 1140 su frenetično vikali "PEJA! FOR! THREE!" kada bi ovaj čovek počeo da rešeta - navijači su ga prosto obožavali.

U to vreme, Stojaković je stigao i da ostvari lepu epizodu u "plavom" dresu. U Francuskoj 1999. nije se naigrao pre svega zbog povrede, ali je zato 2001. bio predvodnik kaznene ekspedicije Svetislava Pešića koja se sa neviđenom lakoćom prošetala do zlatne medalje na EP u Turskoj. Godinu dana kasnije u Indijanapolisu, svi znate šta se desilo - Divac, Peđa, Gurović, Bodiroga i ostali počeli su stidljivo, a onda protiv Amerikanaca ubacili u petu brzinu, i na kraju u mitskom finalu sa Argentincima osvojili peto i za sada poslednje svetsko zlato za Jugoslaviju tj. Srbiju.

Reklame

Peđa je u Sakramentu ostao osam i po sezona, i izborio tri puta pravo nastupa na Ol-Star mečevima, a dva puta je bio i pobednik u brzom šutiranju trojki. U januaru 2006. Kingsi su ga poslali u Indijanu za Rona Artesta, a nekoliko meseci kasnije potpisao je ugovor sa Nju Orleans Hornetsima. U Lujzijani je proveo četiri i po godine, ali nažalost povrede su ovde već počele da ga ograničavaju, pa će se tako njegov boravak u dresu "stršljenova" više pamtiti po propuštenom nego učinjenom. Ipak, nije da nije imao briljantnih trenutaka - 2008. je recimo dobrano namučio San Antonio u plej-ofu, uz puno poena i pogođenih trojki.

Pet godina nakon što je napustio Sakramento, Stojaković je potpisao svoj poslednji NBA ugovor - sporazumeo se sa Dalasom da za njih nastupa do kraja sezone. Ispostavio se to kao obostrano koristan potez. Peđa je u ograničenim minutima pružao solidne nastupe, a pokazao se itekako upotrebljivim i u plej-ofu - pogotovo je bila impresivna partija u četvrtom meču zapadnog polufinala protiv Lejkersa, kada je Brajantu i drugarima uterao šest trojki iz isto toliko pokušaja. Bila je to svojevrsna osveta za onaj poraz iz 2002., i "onaj" šut koji je iz kornera promašio sve.

Bila je to ujedno i njegova poslednja velika partija. Dalas je na kraju osvojio šampionski prsten, a Peđin učinak u finalu protiv Lebronovog Majamija bio je minimalan. Nedugo zatim, Stojaković je rešio da okači patike o klin - povrede su uzele svoj danak, i jedan od najboljih čistih šutera u skorijoj istoriji NBA je tako otišao u istoriju sa trideset i četiri godine.

Reklame

Ako za nečime treba da žali, to je da je možda stigao u NBA deset godina prerano. U vreme kada je Stojaković bio na vrhuncu, NBA nije bila šuterska liga, i takvi igrači nisu bili previše cenjeni. Danas? Golden Stejt bi prelazio preko leševa da ga dovede u svoje redove, a ni ostali se ne bi ustezali. U ovoj "pace-and-space" košarci, Peđa bi bio neverovatno poželjan igrač.

A ako mi za nečime treba da žalimo…to je što je njegova reprezentativna avantura trajala kratko, i završila se tako kako se završila. Svejedno, uvek ćemo pamtiti kako je rešetao sa svih pozicija i pomogao nam da osvojimo dva jako vredna zlata - isto kao što će "preko bare" pamtiti blistave partija u dresovima NBA ligaša.

U svojih trinaest NBA sezona, Peđa je postigao 13647 poena, 1760 trojki i bacanja je izvodio sa 89.5% uspešnosti. Džon Valas je u sedam sezona promenio šest klubova i odavno ga se više niko ne seća. Nekad i ti NBA operativci znaju da izaberu.

DODATNO GRADIVO : evo kako je to izgledalo kada bi ovaj strelac namestio ruku, što bi rekli. Pogledajte samo koliko mu malo vremena treba da nacilja i izbaci loptu, i kako šutevi pogađaju "samo dno" mrežice. Pritom, Rik Foks je dugo slovio za nekoga ko ume dobro da sačuva Peđu, ali kada je ovaj bio u elementu, nije mogao da ga čuva niko.

POGLEDAJTE JOŠ:


Pročitajte još na Vice.com : Kultni heroji : Sale Đorđević

Kultni heroji : Milenko Topić

Kultni heroji : Mijailo Grušanović