Srebra, zlata i fudbalsko vaskrsenje: VICE Sport top 10 2017.
foto: Marko Metlaš // MNPress

FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

Srebra, zlata i fudbalsko vaskrsenje: VICE Sport top 10 2017.

Zbog čega smo sve uzdisali u sportskoj 2017.

Neparne godine su uvek nekako potcenjene u sportskim kanonima. Nema svetskog u fudbalu, nema ni evropskog, nema ni olimpijskih igara…ali to ne znači da se ništa ne dešava.

Štaviše, 2017. godina biće zapamćena po mnogo čemu lepom. Ljubitelji fudbala imali su razloga za uživanje, a nacionalni košarkaški tim ponovo je pokazao junaštvo na delu. Pored toga, imali smo još i nekoliko interesantnih minijatura koje treba spomenuti.

Reklame

Posebno mesto pripada odbojkašicama Srbije, koje su bukvalno urnisale svoje protivnice na EP u odbojci i donele Srbiji drugo evropsko zlato

Ovo pred vama je neki prosti pregled godine za nama, u nadi da će iduća biti još uspešnija. Jer, 2018. zaista obećava – evropsko proleće Zvezde i Partizana, “Fajnal For” Evrolige u Beogradu i naravno SP u fudbalu u Rusiji (sa sve Srbijom na njemu!). Ali dok se sve te stvari ne dese, evo malo reči o onome u čemu jesmo uživali minulih tristašesetipet dana.

SRBIJA JE ZEMLJA KOŠARKE…

2014. su rekli, pa dobro, desi se. Godinu dana kasnije nas je to zabolelo, ali 2016. smo pokazali zube, a 2017. stigli nadomak nečega jako, jako velikog, čak i pored toga što smo na Evrobasket došli sa „B“ selekcijom lišenom skoro svih bitnijih igrača. Na kraju, u finalu smo poklekli pred odličnom Slovenijom koju je trio Dončić-Dragić-Prepelič doveo do zlata, ali Bože moj. I to je život.

Ipak, i pored manjka zlatne medalje, pokazali smo da smo zaista što bi rekli zemlja košarke. Odigrali smo zrelo, junački, i niko momcima na kraju ništa nije mogao da zameri. Lepu košarkašku godinu upotpunili su i omladinci, koji su iz Slovačke doneli zlatnu evropsku medalju, a slavlju su doprineli i kadeti sa evropskom bronzom.

Možda ovo više nije „European nightmare“, ali u ovoj modernoj eri i ovo je sasvim dovoljno da vratimo laskavi epitet iz naslova.

… A MAKEDONIJA RUKOMETA!

Klupski rukomet u Makedoniji pošao je koracima od sedam milja otkako su ruski biznismeni rešili da ulože pokoji denar u ovu pomalo i zapostavljenu sportsku granu. To da se u Vardaru domaćinski posluje i da i muški i ženski rukomet cvetaju, to se donekle i znalo. Ali trofej Lige Šampiona?

Vardar je odigrao odličnu grupnu fazu, a zatim se preko Flensburga dokopao „Fajnal For“ turnira u Kelnu gde je u društvu Vesprema, Barselone i Pariza bio apsolutni autsajder. Ipak, to ih nije pokolebalo. Prvo su u epskom polufinalu tukli mađarskog predstavnika i prošlosezonskog vicešampiona, a onda je usledilo triler finale, i tesna pobeda nad Parižanima čiji rukometni tim košta otprilike kao cela naša fudbalska liga.

Reklame

Gol za pobedu postigao je hrvatski internacionalac Ivan Čupić, a urlik makedonskog komentatora će se još dugo pamtiti i prepričavati.

Inače, greh je ne spomenuti i žensku sekciju – malo je zafalilo da Skopje ove sezone bude apsolutna prestonica evropskog klupskog rukometa. Igračice Vardara izgubile su posle produžetaka u finalu od mađarskog Đera. Možda u 2018. objedine titule.

FUDBAL SE BUDI

Nešto se čudno desilo sa srpskim fudbalom u leto i jesen 2017 – valjao je!

Prvo je reprezentacija osigurala učešće na svom prvom velikom turniru još od 2010., a onda su dobar ritam nastavili Crvena Zvezda i Partizan, koji su odličnim partijama u Ligi Evrope uspeli da stignu do nokaut faze ovog takmičenja. U februaru, ukrstiće koplja sa CSKA, tj. Viktorijom iz Plzenja, i pokušati da naprave i korak dalje. Što se reprezentacije tiče, njima je žreb podario grupu sa Brazilom, Švajcarskom i Kostarikom – i od toga se nešto više može očekivati.

Naravno, desio se tu i jedan klasičan srpski podzaplet, tj. „afera Muslin“ i raskid ugovora sa selektorom koji je reprezentaciju vratio na pravi put i odveo do Rusije. Kako i zašto se to desilo možemo samo da nagađamo, ali ono što zasigurno znamo je to da je novi šef stručnog štaba „Orlova“ donedavni asistent Mladen Krstajić, čovek sa minimalnim (da ne kažemo nepostojećim) iskustvom u trenerskom pozivu. Očekujte neočekivano.

ŽELJKOVA „DEVETKA“

Željko Obradović je trener sedamnaest godina.

Najduže što je čekao da osvoji Evroligu je šest godina. A osvojio ih je devet, od kojih poslednju, devetu, sad letos. Neki treniraju po četrdeset godina pa ne osvoje ništa, možda poneki domaći kup. A Željko? Željko ima devet kontinentalnih titula sa pet različitih klubova.

Reklame

Sigurno će doći i do desete kad-tad, međutim ova deveta bila je jako posebna. Posebna zato što je to ujedno i prvi put da je jedan turski klub postao prvak Evrope u iole bitnom klupskom evropskom sportu u muškoj konkurenciji. Obradović je sada de facto besmrtan od Stambola do Madrida.

Bio bi greh da ne zaključimo ovo poglavlje bez pominjanja Bogdana Bogdanovića, koji je svoju evropsku karijeru (za sada) zaokružio evroligaškom prstenom.

I Kaline. Nemojte se kladiti protiv Kaline.

DERBY BLOODY DERBY

Poslednji meč jesenjeg dela srpskog fudbalskog prvenstva, večiti derbi između Partizana i Zvezde na stadionu JNA, ljubitelji fudbala će nažalost pamtiti po svemu sem fudbalu.

Evidentiraćemo da je rezultat bio 1-1, da je Partizan dobio prvi penal u derbiju posle xy godina, i da je Ričmond Boaći ostavio Zvezdu na visokih devet bodova viška. Ali to sve bledi naspram divljaštva koje je prezentovano na južnoj tribini, kada su…ok, ne, ne umem ni danas da vam objasnim šta se desilo.

Rat za prevlast na tribini? Hrvatski plaćeni batinaši dovedeni iz Splita? Naslovi i teorije su leteli internetom kao papirni avioni na nadasve dosadnom času srpskog. Ono što znamo je da je dosta glava razbijeno te večeri, i da je „Jug“ tokom sve te ujdurme više ličio na pojas Gaze nego navijački kop. Ono što ne znamo je sve ostalo.

SO SAY GOODNIGHT TO THE BAD GUY

Prelazak Ognjena Ožegovića u redove Partizana odjeknuo je poput atomske bombe u srpskim medijima. Baš kao i ranije u „slučaju Stojković“, dvadesettrogodišnji napadač rodom iz Gradiške proživeo je mini-golgotu zbog svojih ranijih navijački obojenih stavova, tj. prevelikog isticanja svog zvezdaštva na društvenim mrežama. Mnogi navijači Partizana su mu zamerili na tome, i nemali broj je bio i protiv njegovog dolaska.

Ali, Ožegović je našao saveznika u sportskom direktoru Ivici Ilievu, koji je tokom predstavljanja svog novog igrača ušao u full Tony Montana mod i ispalio fantastičnu tiradu koja je zatvorila dalju diskusiju na ovu temu. Ovakav klasičan prezupč na konferenciji za novinare nije viđen još od legendarnog Trapatonijevog obraćanja medijima nakon poraza od Šalkea 10. marta 1998.

Reklame

Ivica je inače imao nekoliko fenomenalnih nastupa ove jeseni, ali ovaj je realno za sva vremena.

NOVAKOVA PREKRETNICA

Čak i najbrži automobili ostanu bez goriva. To se, metaforički rečeno, desilo i Novaku Đokoviću, jednom od najboljih tenisera u istoriji civilizacije.

Da je Novak bio u blagom padu, to smo znali još sredinom 2016. Očekivali smo i nadali se da će se dugogodišnji broj 1 oporaviti, ali počelo je sa porazom u drugoj rundi otvorenog prvenstva Australije, zatim porazima na Rolan Garosu i Vimbldonu, a onda je „No1e“ konačno presekao i rešio da ispauzira do kraja godine. Povreda lakta koju vuče već godinu i po je uzela danak, i jedan od najvećih srpskih sportista ikada je morao na prinudni odmor.

Iako je povratak bio najavljen za poslednje dane 2017., do toga nažalost još nije došlo. Lakat još uvek nije zalečen kako treba, pa je Novak otkazao učešće na egzibicionom turniru u Abu Dabiju i prvom turniru 2018, u Dohi, a pod znakom pitanja je i odlazak na Australijan Open 2018.

Nije lepo kad nečija povreda i odsustvo obeleže godinu, ali i to je život. Novače, puno sreće u 2018 – i samo polako!

ODLAZAK KALEMEGDANSKOG ŠERIFA

Jedna od sportskih vesti koje su obeležile kraj sezone 2016-17 bio je i odlazak Dejana Radonjića sa mesta prvog trenera Crvene Zvezde. Crnogorski stručnjak i trostruki šampion regionalne lige okončali su saradnju nakon četiri godine i tri meseca – perioda koji će mnogi Zvezdaši pamtiti po mnogo čemu lepom.

Subota kada je otišao Dejan

Reklame

Pod Radonjićevom dirigentskom palicom, Zvezda je „vaskrsla“ u klub evropske klase. Evroliga je posle dugo godina konačno ponovo upoznala Zvezdine navijače, a redom su u grotlu „Pionira“ i „Arene“ padali najveći evropski velikani. Na domaćoj sceni, crveno-beli osvojili su tri uzastopne jadranske titule, tri uzastopne nacionalne titule i tri kupa Radivoja Koraća.

Kada se jednom, za trideset ili više godina, bude napisala neka knjiga o ovom periodu Zvezdine istorije, upravo će se Radonjićev mandat apostrofirati kao ključni činilac u temeljima evropske Zvezde. On će zauvek biti zapamćen kao čovek koji je crveno-beli Beograd vratio na košarkašku mapu starog kontinenta.

CRNO-BELO PROLEĆE

Možda su oba večita rivala obeležila period od juna do decembra, ali prvi deo godine pripao je isključivo Partizanu. Nakon lažnog starta u prvenstvu i Evropi, povratnik trener Marko Nikolić uzeo je ključeve „parnog valjka“ i na impresivan način doveo ekipu do nove “duple krune“.

U prvenstvu, Zvezda nije uspela da pobedi ni u jednom derbiju, a najviše ih je zaboleo poraz u onom poslednjem ligaškom kada je Partizan zasluženo slavio sa 3-1.

Nakon kiksa crveno-belih protiv Voždovca klub iz Humske nije prosipao bodove, a šlag na torti došao je u vidu trijumfa u finalu kupa.

Ipak, Marko Nikolić nije želeo da nastavi svoj posao u klubu. Otišao je u Mađarsku, kormilo je preuzeo Miroslav Đukić, a Zvezda je pod Vladanom Milojevićem za kratko vreme vratila primat u domaćem fudbalu. Ali, to je neka druga priča. Proleće 2017. pamtiće se isključivo po Partizanovom podvigu.

Reklame

SA KAVKAZA PESMA STARA

Da 2017. ne prođe bez odbojkaških odličja pobrinule su se naše odbojkašice. Devojke su poput kaznene ekspedicije protutnjale evropskim prvenstvom u Gruziji i Azerbejdžanu, osvojivši zlato sa svega dva izgubljena seta usput. Jedan smo dali Belgiji u nebitnom grupnom okršaju, a jedan Holandiji u finalu. Molim lepo.

Evropa nije imala ama baš nikakvo rešenje za mašinu Zorana Terzića. MVP turnira Tijana Bošković dominirala je sa pozicije korektora, dok su individualne nagrade dobile i Brankica Mihajlović i Stefana Veljković.

Sledeća stanica – svetsko prvenstvo u Japanu na jesen. Imal’ ko da nam stane na crtu?