U fotografijama: kako se život promeni kada tvoja 20-godišnja devojka dobije rak

FYI.

This story is over 5 years old.

Fotografija

U fotografijama: kako se život promeni kada tvoja 20-godišnja devojka dobije rak

Rak uved posmatramo preko vrlo mračnih i negativnih slika, ali to je bolest, a ne sigurna smrt.

Sve fotografije: Johnny Griffiths

Hana stavlja crveni karmin dok sedi na bolničkom krevetu, koristeći svoj Ajfon kao ogledalo. Pre godinu dana, nedelju dana nakon proslave 20-og rođendana, usledila je dijagnoza od doktora: "U pitanju je rak." Za ovu fotografiju kaže da predstavlja potvrdu toga da ne treba bežati od činjenice da imate rak. Za nju to znači odbacivanje perika, prihvatanje obrijane glave i uredno šminkanje pred svaki odlazak na hemoterapiju.

Reklame

Rak. I dalje nam je prva asocijacija smrt. Imajući ovo u vidu, diplomac fotografije Džoni Grifits odlučio je da promeni percepciju ove bolesti, kada je saznao da je njegovoj devojci Hani dijagnostifikovana Hodžkins limfoma četvrtog stepena. "Želeo sam da predstavim rak kako nikada ranije nije viđen", kaže on. "Uvek ga vidimo preko vrlo mračnih i negativnih slika, ali to je bolest, a ne sigurna smrt."

Kada je Hani uspostavljena dijagnoza u aprilu 2015. dok su oboje bili na drugoj godini studija, Džoni se preselio u njenu porodičnu kuću u kojoj je ostao tokom čitavog tretmana. Ideju da dokumentuju njenu bolest su dobili nakon što su shvatili da, iako je njihov život postao nepregledan niz odlazaka u bolnicu i na hemoterapije, spoljašnji svet se kretao normalnim tokom. "Oboje smo shvatili da, ako želimo da diplomiramo, Džoni mora da pravi ove fotografije", kaže Hana. "I dalje smo bili na univerzitetu kada sam ja primala hemoterapiju, a Džonijevi profesori su rekli: 'Znamo kroz šta prolaziš, ali moraš da nam predaš neke radove.'"

Za Hanu je jedna od najtežih stvari kod raka, i to nije nešto što biste očekivali na fakultetu, činjenica da njeni prijatelji nisu uspevali da obrade tu činjenicu. "Niko nije pričao sa mnom jer nisu znali šta da kažu", kaže ona. "I zato sam bila odlučna da Džoni u svom poslednjem projektu pokaže rak u drugačijem svetlu." I tako je njegov projekat " It's Cancer" počeo.

Reklame

Boreći se sa dihotomijom brižnog partnera i dokumentariste, Džoni je morao da povuče liniju kako projekat ne bi uticao na njihovu vezu: "Bilo je mnogo trenutaka u kojima sam mogao da izvadim svoj aparat i napravim stvarno odlične fotografije, ali je u tim trenucima to izgledalo pogrešno", kaže on. "Nisam želeo da propustim neke trenutke, kao kada su Hani rekli da je rak nestao - želeo sam da tada budem tu, a ne da to doživljavam kroz sočivo."

Kada pričam sa njima, njih dvoje jedno drugome završavaju rečenice; preživljavanje raka je njihovu vezu dodatno osnažilo. Bilo je dobrih dana, kao kada je Hana smogla snage za piknik."Ta tri dana su mi stvarno bila značajna", kaže Hana. "Zvala sam ih moji euforični dani, pošto je bilo potpuno neverovatno osećati se dobro."

Ali, po prirodi tretmana raka, većinu vremena su provodili unutra, po različitim čekaonicama. Tokom jedne nedelje koju su proveli u izolovanoj sobi u bolnici, vreme su ubijali maratonskim gledanjem Storage Hunters-a.Nije to bila prijatna nedelja - "nije bilo prozora, ventilacije; ništa osim neudobne stolice na kojoj sam sedeo", priseća se Džoni. Ovu naizgled beskonačnu nedelju je zabeležio slikom Hane na bolničkim jastucima, glave okrenute od foto aparata.

Iako je tokom tretmana bila optimistična, bilo je mračnih trenutaka. "Ponekad bi se potpuno povukla i plakala, a Džoni bi otrčao po aparat i slikao me", kaže Hana. "Pomislila bih, 'da li baš sada moraš da slikaš?' Ali kada se sada osvrnem, sedam meseci u remisiji, drago mi je da je to uradio."

Reklame

It's Cancerje izložen kao deo Exordium-a, postavke diplomaca sa Falmouth Univerziteta u "The Old Truman" pivari u Londonu. Ispod pogledajte još slika iz Džonijeve serije.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu