vanredno stanje

Kazne za kršenje propisa tokom vanrednog stanja nisu iste za sve i to je problem

Zakon bi trebalo da je isti za sve i inače, a naročito je u ovoj situaciji bolno očigledno da nije
kazna
Foto: YouTube printscreen

Sigurno ste videli klip koji kruži društvenim mrežama na kome predstavnici indijskih organa vlasti usranom motkom edukuju neposlušne građane koji krše pravila vanrednog stanja. Iako neki od udaraca nisu naivni, klip jeste urnebesan, jer da se ne lažemo, urnebesno je kad drugi ljudi dobijaju batine. Toliko urnebesno da nam je prosto žao što naše policijske snage nisu ovako revnosne, bar kad su neki građani u pitanju.

Reklame

Osim kada jesu, kao na svežem videu nastalom u Beogradu.

Kada kažem da neki građani možda i zaslužuju ovakav revnosan pristup, ne mislim na ovog čoveka, ali duboko verujem da postoji određen broj telećih glava kojima bi svi mi rado poželeli učešće u mumbajskoj pinjati, a i priredili istu, ukoliko bi se stvorile potrebne predispozicije.

Za razliku od Indije, Srbija ima napredne evropske zakone i batinanje zbog stajanja na ulici nije baš tako jednostavno sprovesti u delo. Kod nas će počinioca pomenutog zlodela država ipak mnogo pre kazniti sa 150.000 dinara kazne, a ti vidi je l' bolje dobiti štanglom po dupetu ili grunuti soma i trista evra u narodnu kasu. Nova moralna dilema nastaje kada se novinski naslovi napune primerima kršitelja zabrana kojima zvižde jaja za 1300 evra, jer toliko zarade za jedan udarac nogom o mešinu napunjenu vazduhom ili im ih u znojave pazuhe i guzice utrpavaju po amkleinstendorfskim šiša barovima da bi otpevali „Šeher’zadu“.

Ono što je u Srbiji, a i u svakoj drugoj državi, pak slično stanju u zemlji kobri i neprijatno dugačkih plesnih scena jeste odgovor na pitanje KO izvlači deblji kraj pendreka, a to je po pravilu sirotinja. Da li je pravedno da jedna baka Olivera i jedan baka Prase podjednako plate lošu procenu vremena? Ipak će vremešna učenica engleskog verovatno morati da skrati kavijar na neko vreme, dok džek poput Prasea, ne bi ni osetio tu smejuriju, da mu gresi nisu ipak oprošteni uz opomenu, jer je imao temperaturu. Ko joj je kriv, što nije učila na vreme.

Reklame
1587034412253-kazna3

Now repeat: “Waiter, please, another pint of this magnificent lager“

Policija se jeste potrudila da prikaže kako je pravda ista za sve, pa su tako vesti o masovnom hapšenju na jednom od sedenja u lobijima hotela, već tradicionalnoj bahatosti srpskog Tom Kruza, kao i o posledicama koje bi mogle snaći jednog Prijovića zbog dnevnog provoda sa estradnim umetnicima ekspresno stigla do naslovnica domaćih portala. Izgrednici su redom drakonski kažnjeni, novčanim kaznama i kućnim pritvorom. Vrhunac nebuloze je vest da je Đaniju ipak dozvoljeno kretanje kako bi uspeo da zaradi za goli život, mada nikome nije jasno gde bi on to mogao da nastupa kada su okupljanja više od dvoje ljudi zabranjena. Očigledno Radiša ima neki drugi biznis od koga živi a pevanje mu je hobi, da ima za čokoladu. Koliko god da predstavnici zakona podižu ton i glasno uzvikuju parole osude, one se brzo izgube u stihovima najpoznatije Mitrove hitčine ili poznate ode papirnim apoenima.

1587034453635-kazna2

JOŠ JEDNA I IDEMO KUĆI

Da ozbiljne kazne slalomom izbegavaju bogate pokazalo se i na primeru uvek drage Severine. Ako ne računamo kršenje policijskog časa, to je ionako više smernica nego obaveza, ona je ranije ove godine lagano prikrila da dolazi iz jednog od tadašnjih žarišta bolesti. Kazna – idi kući, sedi, udobno se smesti. Vremenom smo gotovo zaboravili da su još dve zaslužne gromade, fudbaleri Jović i Ninković, na slobodi uprkos ozbiljnom prekršaju, zbog kojeg je putem pravnog presedana, SUĐENJA PREKO SKAJPA, manje poznati muškarac iz Niša osuđen na tri godine zatvora. Nema veze, sačekaćemo da potpuno zaboravimo. Te krivične prijave ionako služe samo da zastare, pustite to, dobri su to momci…

Reklame

Nego da se vratimo na Indiju, manje boli kada biju nekog drugog. Iako za veliki broj drugih stvari ne bi mogla da posluži kao pozitivan primer, kada su kaznene mere policije u pitanju Indija je Usein jebeni Bolt. Da neko može biti kažnjen olovkom naučili su i stranci koji su se zatekli u ovoj zemlji za vreme trenutnog vanrednog stanja. Deset putnika iz Izraela, Meksika, Australije I Austrije, 11. aprila napustilo je svoj smeštaj uprkos policijskom času, naravno bez potrebne dozvole. Kada su uhvaćeni, policija je za kaznu naterala svakog od njih ponaosob da na papiru 500 puta napiše rečenicu “Nisam poštovao propise policijskog časa, izvinite, jako mi je žao”.

Za vas ne znam, ali meni scena u kojoj austrijski švabo pokušava da shvati da Apua zabole za njegove evre i lederhozne, i da mora, zaista MORA, da sedne i napiše jebenu rečenicu pet stotina puta, izmami osmeh na lice. Koliko bi onda tek bilo gotivno da, pored uplaćenih 150 hiljada, porodica Trajković-Đani sedi u lobiju hotela u kojem je uhapšena i pre puštanja na slobodu radi ovo isto, ne moram ni da govorim. Jeste da bogati ljudi pišaju po nama, ali imamo pravo da uživamo u malim pobedama, ako već nikada nije došlo vreme za velike.

1587034534376-kazna1

Jer štampano ili pisano?

Da situacija sa prepisivanjem nije presedan pored lokalnog stanovništva potvrđuje i oko 700 drugih turista koji su potvrdili da su bili izloženi čudnim metodama kažnjavanja u istom okrugu (Rišikeš, Severna Indija). Pored pomenutog metoda popularnog u indijskom, i springfildskom, obrazovnom sistemu, policajci su izgrednike primoravali da rade čučnjeve, i drže glupave natpise u rukama dok ih oni slikaju za tviter, a korišćeni su i zlatni klasici poput primene suzavca. Kako bilo, indijski policajci za sada uglavnom prolaze sa pohvalama za svoju dokazanu kreativnost i empatiju, a nama ostaje jedino da procenimo da li istu reakciju zaslužuju i lokalne institucije. U međuvremenu, uvek možemo da uživamo u primerima posvećenosti i kreativnosti indijskih organa reda i mira.