FYI.

This story is over 5 years old.

prijateljstvo

Kako pratiš ljude koji zauvek odlaze iz Srbije

Ja sad imam „gajbe“ na nekoliko kontinenata.
Fotografija: privatna arhiva

"Čućemo se stalno preko Skajpa…dolazićeš…sada su karte jeftine. Samo da se snađem i dođi kod mene u Njujork"
„Kako da ne…"
„Koliko puta sam ti rekla – everything you can imagine is real, ja stvarno verujem u to"
„Odjebi Olivera"

To su te reči koje čuješ kada ti još jedan prijatelj (zauvek) odlazi iz grada. Bilo da su te reči laž ili su istina, jedno je sigurno – ti ostaješ.

Da li je ostanak neka vrsta stagnacije?

Reklame

U ljudskoj prirodi je strah od ostavljanja. Ipak, ukoliko misliš da vodiš iole normalan život, naučiš da se boriš sa tim. Ostavi te simpatija, devojka, žena, deca, roditelji, prijatelji… proizvoljno izaberi segment koji želiš i sigurno te je neko nekada ostavio. I ti ostavljaš, ali ti takođe i ostaješ. Sam(a) sa sobom!

Na ličnom iskustvu sada već mogu reći da sam "prokleta". Uglavnom, postoje dva scenarija: ako je dečko u pitanju oženiće se prvom devojkom posle mene, posle druge svadbe sam već malo bila kao Adele u "Someone like you", posle treće su me drugarice prozvale Sveta Petka koja leči nerotkinje. Ako je prijatelj u pitanju sigurno će u jednom trenutku otići iz grada, pa makar na par godina. Jedna drugarica je otišla da živi u Mpigi (selo u Ugandi), već počinjem da mislim da sam u Trumanovom šou.

Ali eto priznajem, ovo prvo je smešno (i često su te nove devojke baš carevi), ovo drugo nije baš najprijatnija na svetu, posebno sada kada Olivera, moja cimeka cimerka/najbolja drugarica odlazi na drugi kontinent.

Prijatelji su mi verovatno najvažnija stvar u životu, imam nekoliko onih pravih, najbližih, oni kojima u tri ujutru mogu da kažem „dolazi!". Ne treba ni njih imati previše, jer to isto i oni mogu da najave, a ja volim da spavam. Sa takvim ljudima delim sve do te mere da se većina stvari i podrazumeva, svađam se i mirim, smejem se i plačem, ne razmišljajući o tome kako će se ikada išta među nama promeniti. A i zašto bi?

Reklame

Razni ljudi su odlazili, i mogu da se podele u nekoliko kategorija, po tome koliko me je njihov odlazak doticao.

Prijatelji iz detinjstva

" E znaš šta ima novo? Slavicin Pera otišao u Dubai da živi."
"Super mama…"

U prevodu, prijatelji iz detinjstva sa kojima smo bili primorani da se družimo, jer eto takav je koncept vrtića, škole, vaspitanja – svi se volimo i svi treba da znaju šta drugarstvo znači.

Opet dva scenarija: Jedan je neverica da je i taj debil uspeo da zapali, a ti i dalje čamiš u istom gradu i radiš neki posao da platiš račune i kupiš neku krpu u Zari. Kao jedan klinac iz osnovne koji je jeo šrafove od bajsa, a danas je nacionalni ponos (ne šalim se). Najgore je što ne smem ništa ni da kažem kada je on tema, jer se to odmah protumači kao ljubomora.

Drugi je taj osećaj ravnodušnosti i blagog olakšanja, jedna osoba manje zbog koje moram da se pravim da pričam telefonom dok hodam ulicom. Kada izuzmemo ta dva scenarija, uvek postoje ljudi koji su ti dragi, ali se vaš odnos odavno završio. To su uzajamni odlasci, a na mestu gde je bilo prijateljstvo, sada su samo neke uspomene koje oživimo prilikom slučajnih susreta.

Bivši partneri

Uh…

U zavisnosti od toga da li je partner otišao tokom veze ili nakon nje, stanje tuge/besa gradira. Ne verujem u veze na daljinu, posebno ne u one na neodređeno vreme, ali pošto toliko volim dramu, da bih možda čak i uživala u tom odlasku. Neki su otišli nakon veze, neka su. Kod tih odnosa ima dosta romantizacije, jer gledaš kako se nekome razvija život i ponekad, onako samo za sebe, stavljaš se u te okvire sa tom osobom. Zamišljaš „kako je moglo da vam bude" da si i ti krenula. Iako naravno, to nisu ljudi sa kojima bih otišla. Opet bi se pojavili i isplivali napolje svi problemi zbog kojih se i odnos završio, samo što bi natpisi na bilbordima na ulici bili na drugom jeziku.

Reklame

Ali nekako uvek žalim što nisam razmenjivala pisma sa ljudima. Da smo rođeni u nekom drugom vremenu, možda bismo to radili. Kada imaš nečije pismo, ta osoba nikada ne ode.

Ljudi sa faksa

To je nekako očekivano, bilo da je zbog daljeg školovanja, posla ili nečeg trećeg, ljudi sa kojima smo išli na faks najviše i odlaze. To najmanje pogađa u tom nekom emotivnom smislu, jer eto bilo je lepo, čućemo se preko Facebook-a i viđaćemo se negde u Evropi.

Moja jako bliska drugarica je otišla neposredno posle fakulteta na master u Berlin. Tri meseca ranije je zacrtala cilj i uspela je! Za samo tri meseca je uspela da nauči nemački (free tip: kaže da se jezik najbolje uči uz radio emisije i čitanje stripova), da završi diplomski scenario i uputi se u grad u kome u tom trenutku nije imala nikoga. A ja imam sad ovu priču koju mogu da podelim na žurkama ili u tekstu. To su situacije koje me ne lome, one me motivišu i čine ponosnom.

Oni sa kojima nikada nisi živela u istom gradu

To su zaista neki posebni ljudi, iz nekih posebnih situacija. Sa tim ljudima deliš veliki broj stvari, i verovatno si često u kontaktu. To su oni ljudi koje vidiš nekada samo jednom godišnje, ali se osećaš kao da ste svaki dan zajedno. Takve smo nas tri. Potpuno različite, potpuno skladne i apsolutno nikada nismo živele u istom gradu i koliko god to uzbudljivo zvučalo ne znam ni da li bih to želela. Ovako je lepo, čujemo se stalno, zajedno letujemo, putujemo i delimo život kao da smo na istom mestu svakoga dana (hvala internetu). Nikada mi nije bilo teško kada se rastajemo, jer je period između dva viđanja radovanje onom sledećem. Ali mislim da se to samo tako poklopi i klikneš sa nekim. Nema tu puno filozofije i komplikovanja. I verovatno da su takvi odnosi najkvalitetniji i da po tom šablonu treba funkcionisati generalno sa ljudima. Neopterećeno, jer su pravila jasna. Tu nema posesivnosti i velikih očekivanja. Tu odlasci ne postoje.

Najbolji prijatelji

Kada si klinac biraš drugare sistemom eliminacije, kada odrasteš prepoznaš se sa osobom i onda zajedno eliminišete ostale.

Tako se desila Olivera. Da, bukvalno se desila. Kao kada se zaljubiš, samo ona nije moj tip. Ima najmanje bradavice na svetu i ne zna ništa o filmovima. Na leđima joj je tetovaža „Everything you can imagine is real". Radile smo zajedno. Dakle idealna osoba za izbegavanje u širokom luku.

Reklame

Ubrzo sam saznala da živi na dva minuta od mene i ide kolima na posao. Svako jutro me je čekala u kolima po pola sata, jer ja ne mogu da ustanem, onda uđem u kola i počnem da se svađam ili da kukam kako mi se ne radi.

Osoba koja sve može sama, sa osobom koja ne sme da spava sama u stanu. Čista ljubav.

Vrlo brzo mi je rekla da hoće da ide i da joj je cilj Njujork. Ok, i meni je cilj Pariz već petnaest godina, pa je od cilja postao san i eto ga sada stoji tu. Kako je vreme prolazilo i kako ona nije odustajala od svog cilja, tako sam se i ja „primila". Bila sam ponosna na nju u stvari, ali sam s vremana na vređe viđala taj veliki sivi oblak koji se neverovatnom brzinom pribižava i viče tonom kao iz podmornice "šta si uradila za sebe?", "sada ostaješ sama" i sve te, ne tako vesele izjave.

Otišla je juče.

Ustala sam u 5 ujutru, stavila sam crveni karmin i puno maskare da bih izgledala kao panda kada budem plakala – nisam, smejale smo se. Potom smo se onako ovlaš zagrlile kao da ćemo se videti posle, kao da je čeka rasprava sa mnom oko pranja sudova, a ne jedna velika životna avantura udaljena čitav okean odavde. I biće sve ok, jer su ženska prijateljstva jača i od odlazaka i od ostajanja.

Zatim sam došla u prazan stan. Isti onakav kao kada smo ušle u njega. Kada sam ušla u praznu sobu, počela sam da plačem. Onda sam obrisala svoje patetično, slinavo lice i rešila da se suprotstavim tom užasnom osećaju da kada ti ode prijatelj izgubiš i tlo pod nogama.

Reklame

Ne šalim se, ne preterujem. Nije to nikakva drama, ljudi dolaze i odlaze i uvek je super imati prijatelje u inostranstvu jer imaš kod koga da odeš na odmor- ja sad imam „gajbe" na nekoliko kontinenata. Ali kada ti neki važni ljudi odlaze, to je kraj jedne ere.

Neka odlasci postanu motivacija za one (koji makar trenutno) ostaju, oni se dešavaju sa razlogom, jer i oni koji ostanu za nekoga su otišli.

I stvarno… "Everything you can imagine is real".

Još na VICE.COM:

Zašto toliko boli kad se okonča prijateljstvo

Kako ljudi žale za umrlim prijateljima sa interneta

Tri zastrašujuće reči: Šta reći partneru kad vas pita: 'Šta smo mi?'