FYI.

This story is over 5 years old.

Foto

Čudna priča o laboratorijskom mišu koji je uzgajan kako bi umro

“Onkomiš” je razvijen kako bi pomogao naučnicima da izleče kancer. Caka je u tome da ovaj miš razvija rak dojke u roku od šest meseci od kada se rodi.
Onkomiš - medicinski miš za istraživanja
Miš. Fotografija: Antje Schulte / Alamy Stock Photo

Od kad je sveta i veka, čovek je čeznuo da miševima podari kancer.

Ali sve do sredine osamdesetih nismo postali ta bogolika tumorosejačka bića iz naše zajedničke imaginacije. Sve do pojave Onkomiša (SAD Patent broj 5,925,803), koji predstavlja drugi organizam ikada koji je patentiran, a prvog sisara. Onkomiš je rođen i podojen od strane svoje majke, počinje da kontemplira o svom mestu u univeruzumu, i onda, tačno kao sat, kod njega se razvije rak dojke, već negde oko šeste nedelje života.

Reklame

Naučnici će vam reći da je u pitanju konzistenatan proizvod. U tome je i genijalnost. Ne u tome što dobije kancer; možete bombardovati bilo kog starog dobrog miša bilo kojom starom dobrom radijacijom, i to u bilo koje vreme koje poželite, i u njemu će sigurno početi da se razvijaju razne vrste melanoma. Poenta je da Onkomiš dobija uvek isti kancer, na isti način, a uz to se ne dešava još mnogo stvari. Kancer je manje-više jedina stvar koja razlikuje onkomiša od običnog miša, tako daih onda možemo porediti u okviru eksperimenata. Ovaj miš je tako sofisticiran da stiže sa Ugovorom o krajnjem koristniku, kao softver, i sa dugom listom najboljih praksi i specijalnih naredbi.

“Radio sam u laboratoriji”, objašnjava jedan korisnik miševa iz Londona. “Moj supervizor je bio povučen iz posla, tako da nismo mogli da odradimo eksperimente kao što je bilo planirano, što je značilo da smo morali da pobijemo sve miševe u toku njihove šeste nedelje života, kao što je i bilo precizirano u ugovoru.”

Naučnici su veoma striktni kada se radi o protokolima povezanim sa etikom u odnosu sa životinjama. “Mnoge stvari ovde su zapravo jako kompetitivne,” rekao je isti izvor, koji je tražio da ostane anoniman. “Ako rivalska biotech firma može da dokaže da ste loše postupali sa svojim životinjama, dovoljna je jedna mrlja i ona će upropastiti vaše razvijanje leka od milijardu dolara.”

1547114637540-experiment-hand-laboratory-159483

Još jedan miš. Fotografija: Pexels, via (CC0)

Alternativan naziv za Onkomiša je “Harvardski miš”, zato što je razvijen od strane dva ukrštača miševa sa Univerziteta Harvard – Filipa Ledera i Timotija Stjuarta – još 1984. Njih dvojica su skapirali kako da isključe određene sekvence mišjeg DNK i da ih zamene genom kancera, injektirajući u mišja jajašca specijalno napravljen virus. Stvorili su finalno stvorenje, reciklirajući ga ukrštanjem prvih rođaka na konzistentan način koji je značio – za sve pokušaje – da se isti mš rađao iznova i iznova.

Reklame

Kako bismo još pojednostavili, nakon faze sa ubacivanjem virusa, ukrštali su dede-miševe sa njihovim unukama, a na isti način postupali su i sa babama-miševima, i to po specifičnoj šemi koja je rezultirala da se populacija koja se razmnožava reciklira ravnomerno. Kako je vreme prolazilo, to je značilo da se ustalio set gena koji je bio poželjan. “Zamislite to kao sinusoidni talas”, objašnjava nam korisnik miševa. “Počeli ste od šeme koja je poprilično zupčasta, ali kako je vreme prolazilo, reciklirali su se isti elementi, tako da se i šema izravnala.” I, da, to znači da je povećan broj defektnih miševa rođenih u okviru populacije. “Nažalost”, kako kaže korisnik miševa, “morali smo da ubijemo te miševe.”

Na žalost Ledera i Stjuarta, njihovo istraživanje bilo je sponzorisano od strane US Pharmaceuticals giganta DuPont, koji su videli lak način da vrate svoju investiciju, pa čak i da zarade. Patentirali su Onkomiša, i agresivno ga marketirali. Postojale su čak i majice.

Onkomiš je bio disruptor. On je preokrenuo naše ideje o tome šta je uopšte patent, a u toku procesa je uznemirio mnoge naučnike. Ranije, laboratorije su miševe razmenjivale u okviru male, tesno povezane zajednice eksperimentatora, a sada morate platiti paprenu cenu za svakog miša i to direktno DuPont-u. Nije vam dozvoljeno da ih razmnožavate. Plus, DuPont ne samo da želi da nadgleda vaše projekte, već će vam uzeti procenat za svako komercijalno otkriće do koga ste došli koristeći njihov proizvod.

Reklame

Kontroverza je ključala godinama. Severno od granice, kanadska kancelarija za patente odbila je uopšte ideju o postojanju bilo kakvog životinjskog patenta zato što “to nije ono što su Patent Act osnivači imali na umu”. U Evropskoj Uniji, 1991. godine, vlasti su izglasale da je moguće patentirati , ali tek nakon što je apelacioni sud presudio da su varieteti životinja isključeni iz patenata, dok životinje nisu.

Svo ovo filozofiranje je malo po malo postalo sve irelevantnije. 1999. godine, DuPont je počeo da odobrava nekomercijalno uzgajanje njihovih miševa. Do 2012, poslednji patent je prestao da bude važeći, tako da ovih dana možete kupiti Onkomiša od bilo koga, a DuPont i dalje poseduje autorsko pravo na samo ime.

Umeđuvremenu, tehnologija je svakako prevazišla DuPont. 1989. godine, tri britanska i američka naučnika razvili su tehniku za masovno tržište: takozvanog Nokaut-miša. Sadamožete uzeti bio koji deo genoma glodara, ukloniti ga i zameniti nekim drugim, i time dobiti miša koji je deblji, ili koji ne poseduje imunisistem, ili koji prosto izgleda malo smešno. Miš koji je zapravo pacov; i to pacov koji dobija dijabetes na komandu: “BBDP” Pacov.

Trenutno postoji nekoliko hiljada varieteta Nokaut-miševa, a tržište je kompetitivno: brzinska gugl pretraga izbacuje mnoštvo sponzorisanih reklama: “Brza dostava. Miševi po narudžbini, 100% garantovan povraćaj novca. Što više poručite, više ćete uštedeti!” Oko 20,000 dolara će vam

Reklame

obezbediti

koloniju glodara sa bilo kojim isključenim “prekidačem”.

Isto pitanje može se primeniti na sva testiranja na životinjama, posebno na onim koje su genetski modifikovan: da li su one dovoljno dobar model? Uzmimo za primer demenciju. Milioni su bili uzbuđeni zbog potencijalnog leka koji je mogao da funkcioniše u okviru probnog nivoa na miševima, ali ipak nije funkcionisao na ljudima. Kod miševa se razvija isti plak na mozgu koji izaziva demenciju kod ljudi, ali se kod miševa ne uočavaju problemi sa pamćenjem koji se uočavaju kod ljudi.

Upravo zato su istraživači u toku protekle godine govorili o nekoj vrsti Onkomiša “na kvadrat”. U pitanju su miševi koji ne samo što dobijaju demenciju, već i struktura njihovih mozgova blisko podseća na onu koja se uočava kod ljudi. U budućnosti, ponovno mapiranje tela miševa prema ljudskim telima možda če postati specijalnost po sebi.

Ipak, imajmo na umu da nije dozvoljeno sve što je moguće. Upjohn Pharmaceuticals je 1992. godine izumeo Nokaut-miša koji je imitirao šablon za ćelavljenje kod muškaraca – folikuli dlaka postajali su sve manji i manji, dok nisu nestali. Ipak, etički odbori odbili su Upjohn miša zato što su presudili da je šteta naneta miševima veća od potencijalnih benefita za ljude – a sigurno je i uvreda za muke ćelavih muškaraca širom sveta.

Takva sreća nije zadesila i Onkomiša. U njegovom malom, takoreći pasjem životu, ovo besmrtno biće kao da ne može da se otrgne osećaju da će, pre ili kasnije, iz nekog razloga koji ne može da dokuči, otkriti krv u svojoj stolici.

@gavhaynes

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE US.