FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​VICE vodič kroz krizu srednjih dvadesetih

Sumnjaš u sebe, osećaš za sputano na poslu ili u vezi, gubiš volju za životom i šta uopšte jeste taj život? Zvuči kao da ti se smeši kriza srednjih dvadesetih godina.
Hannah Ewens
London, GB

Ilustracija: Džordž Jarnton

Na odmoru si, gledaš u jelovnik, i odjednom sklizneš u egzistencijalni ponor. Prženi slatki ili prženi slani krompir? Šta ti se više jede? U čemu je razlika? Zašto je to uopšte bitno? Sve je to skrob koji košta tri i po funte. Zar ne bi trebalo da više brineš o novcu? Šta ako suviše troškariš da bi ikad postala majka? A već ti je 26 godina, prošle su one najbolje godine za rađanje. Videla si grafikon, dalje ideš samo nizbrdo. Moraćeš da usvojiš dete, a ko zna da li uopšte želiš decu? Ko si ti? Pre nego što počneš da planiraš porodicu, zar nije vreme da šutneš dečka i sledeće četiri godine jebeš sve što stigneš dok još možeš?

Reklame

Onda kažeš dečku da hoćeš normalan pomfrit. Posluže ti ga mlakog.

Prvi dan na poslu po povratku sa odmora, osećaš se čudno, pita te Nafisa kako je bilo, ti kažeš super, onda Džejms pita kako je bilo, ti kažeš fantastično, nisam morala da budem produktivna, nisam se osećala kao obespravljeni, loše plaćeni, lako zamenjivi zupčanik u sistemu koji ne stiže da odgovori na cirka 2,000 mejlova. Onda skokneš u WC gde sediš na šolji i guglaš master diplome na telefonu.

Sumnjaš u sebe, osećaš za sputano na poslu ili u vezi, gubiš volju za životom i svest o tome šta uopšte jeste taj život? Zvuči kao da ti se smeši kriza srednjih dvadesetih godina.

Dr Oliver Robinson je proživeo svoju krizu srednjih dvadesetih godina, digao ruke od nekih stvari u životu, i posvetio se akademskom izučavanju fenomena krize srednjih dvadesetih godina. „Kriza na četvrt životnog doba je mač sa dve oštrice", kaže on. „Nestabilno i stresno vreme, ali nosi ogroman potencijal za rast i razvoj."

Ovih kriza nikad nije bilo više među mladima; osim što je svet danas jedno užasavajuće mesto za život, sve ono što se tradicionalno radi sa dvadesetak godina mi smo pomerili deceniju unazad: ljudi se žene i rađaju decu sve kasnije u četvrtoj deceniji života. „Pozitivna strana leži u tome što ovako ljudi imaju više vremena da se zabavljaju pre nego što se skrase u nekoj dnevnoj rutini. Sa druge strane, sve češće im se javljaju krize u tim godinama jer je stresa i nesigurnosti sve više", kaže Dr Robinson.

Reklame

Ko neće savete tipa „počni da meditiraš" ili „napravi tabelarni prikaz svog raspoloženja", (ideja moje mame), mi nudimo nekoliko alternativnih načina za izlaz iz ovog tipa krize. Ove metode stižu nam od psihologa, lajf koučeva, i ljudi koji su već uspeli da izgmižu kroz krizu srednjih dvadesetih. Evo šta oni misle o tome kako život učiniti bar nešto podnošljivijim.

Neki mladići na mopediima; fotografija: Kris Betel

PRIHVATI SVOJU GLUPAVU ALI SASVIM NORMALNU REAKCIJU NA KRIZU

Psiholog i lajf kouč Karin Piters kaže da je u suštini kriza srednjeg doba samo stres izazvan potrebom da se donosi čitav niz odluka. „Neke ljude ovo prosto parališe, pa nisu sposobni ni na šta da se odluče. Drugi reaguju tako što pobegnu – napuste posao, partnera, grad. Treći reaguju agresivno, odluče da rade još jače, i krenu u teretanu, i da rade sve što im padne pod ruku dok ne postignu nešto, ma šta to bilo."

Prepoznaj svoju reakciju. Moja je negde između paralize (teško mi je da se odlučim šta da jedem za ručak) i iracionalnog bega (slepo jurim od određenog spleta okolnosti). Ne preporučujem ni jedno ni drugo, ali ako već analiziraš svoje ponašanje i želiš da nadvladaš iracionalne impulse razumom, prvi korak je samosvest.

POČNI DRUGAČIJE DA GLEDAŠ NA VREME

Uzmimo za primer najveći stereotip u vezi sa krizom srednjeg doba: „Zašto da se držim ovog osrednjeg posla kad u stvari želim da putujem kroz pustare Centralne Amerike, a život je samo jedan i umreti se mora?"

Ovu anksioznost pojačava činjenica da na stvari gledaš iz izuzetno kratkoročne perspektive. Da li da uradim ovo ili ono sad ili odmah? Natali Di, lajf kouč, savetuje da se na vreme gleda iz šire perspektive. „Planirajte dugoročno", kaže ona. „Zašto ne reći, volela bih da putujem jednog dana, negde pre tridesete. Možda je nedefinisan plan, ali daje ti više vremena da ga ostvariš. Do četrdesete, želim da budem profesionalno ostvarena. Do pedesete, želim da budem dokazana i cenjena. U sledećih deset godina, nameravam da upoznam nekog i zasnujem porodicu."

Reklame

Drugim rečima, prestani da namećeš sebi kao obavezu da provedeš tri meseca na Tajlandu, prihvati da si već u proseku pet godina starija od svih ostalih na mestima gde izlaziš tako da još dve-tri godine neće ništa promeniti. Takođe, ovo manje neurotično planiranje moguće je promeniti na sve što te u životu čeka.

PRESTANI DA RAZMIŠLJAŠ SAMO O BRAKU I PROPRATNIM AKTIVNOSTIMA

„Ne znam zašto sam se uhvatio baš tog doba, ali mislim da je jako kul biti singl sa 37 godina", kaže Berti Brands ( Mushpit) čije je nedavno „krizno izdanje" bilo posvećeno upravo krizi srednjih dvadesetih godina. „Treba prevazići tu ideju da je brak od centralne važnosti za život mlade odrasle osobe, i da će dalje potrajati do kraja života. Umesto toga, zašto ne gledati na svaku godinu života kao jedinstvenu i neponovljivu. Nema potrebe za pritiskom koji sebi namećemo. Moji stariji singl prijatelji nisu baš, jebiga, oduševljeni svojom životnom situacijom ali daleko od toga da su patetični očajnici. Sasvim su OK."

Na ovaj imaginarni raspored lako se nadovezuju deca. Osobe sa matericama ova vrsta pritiska pogađa jače nego one bez, a Piters misli da upravo zato više žena prolazi kroz krizu sredinom dvadesetih nego muškaraca – njima pomoć obično zatreba nešto kasnije. Sa biologijom nema zezanja, ali treba ograničiti pritisak koji sebi namećemo. Ako te brine da ne ostaneš baba-devojka, moj bivši kolega lepo je govorio – nema veze ako se ne skrasiš pre četrdesete, tada ćeš biti slobodoumna, zgodna, raspuštenica spremna da dočeka prvu rundu razvedenih sredovečnih tipova. I to je valjda nešto.

Reklame

PRESTANI DA FANTAZIRAŠ O POVRATKU NA FAKS

Ako imaš para, što da ne. U slučaju da očajnički želiš da promeniš struku i profesiju, samo izvoli. Ali ako se bacaš u nove studije u potrazi za produženom mladošću i sebi tovariš nove dugove, to je užasna ideja. Nisi Ven Vajlder a i ne želiš da budeš. Bolje nastavi sa životom odrasle osobe umesto da se dodatno zadužuješ da bi finansirao studije kreativnog preduzetništva na Goldsmitsu.

VERUJ U KRIZNE RASKIDE VEZA

Kad raskineš sa nekim u sred manične krize srednjih dvadesetih godina, teško je ne zapitati se da li si se na to odlučila samo zato što si krizirala. Ne želiš valjda da se osvrneš par godina kasnije i ustanoviš da je to bila užasna greška? „Ti raskidi nisu slučajni", kaže Berti. „Kad dođeš to određene tačke u životu, shvatiš da ti je partner zgodan govnar, samo sebi kažeš ne mogu više. Ljudi u tim godinama postaju samoživi, prinuđeni su da se malo okrenu sebi za promenu."

Kroz sebičnost više učimo o sebi i svojim potrebama, umesto da završimo sa nekim dosadnim bednikom.

NE ODUSTAJ OD MANJE-VIŠE REDOVNOG SEKSA

Ovome nas uči nauka, znači ne treba dovoditi u pitanje. Ako se jedno vreme odaš celibatu, možeš mnogo toga da stigneš i postigneš, ali možeš i da se pretvoriš u nezgodnog separatistu koji kao da juri neki rekord. Nisam jebao šest meseci, ma mogu sigurno da izguram bar tri godine!

Ne. „Preporučuje se seks ne ređe od jednom svaka četiri meseca," kaže Beti. „U suprotnom osoba počinje da se plaši intimnosti, postaje opsednuta karijerom ili manjkom karijere, ili svojim slikama pa sebe na Instagramu prati još pažljivije nego što prati bivše svojih bivših. Izađe se iz forme po pitanju interakcije sa ljudima."

Reklame

NE PRAVI SVETO MESTO OD SVOJE SOBE

„Nekad se desi da osoba svoju sobu uredi tako precizno da ne dozvoljava da išta ne bude na mestu, što je onda sprečava da taj prostor sa bilo kim podeli. Tako se samo zatvaraš u drugu matericu", kaže Berti.

Fotografija: Bruno Bejli

PODELI IZVORE STRESA NA ŽELJE I POTREBE

Išli smo u školu, išli smo na koledž, zaposlili se ili doktorirali – pratili smo poslušno propisani put, a sad smo odjednom ostali bez priručnika, gledamo okolo i ne znamo šta bismo sa sobom.

Natali smatra da tu dođe vreme da se želje jasno podele od potreba. „Potrebe su nešto nametnuto, možda ti ih društvo nameće, možda prijatelji i kolege. Ta energija je sasvim drugačija od želje. Potreba je neko moranje, a to izaziva pritisak. Želja je kretnja u nekom pravcu, pravcu koji ti biraš."

POTRUDI SE DA NE OKRIVIŠ SAMO JEDAN DEO SVOG ŽIVOTA ZA SVE

Lako je da osoba umisli da bi bila sasvim drugačija kad bi imala dobar posao, da bi nekako sve ostalo leglo na svoje mesto. „Ako se fiksiram na to što više nisam singl, to onda nema veze sa mojim željama ili potrebama u vezi sa drugom osobom, već samo odražava moju opštu zbunjenost", kaže Berti. „To je opasno. Ako se fiksiraš na posao kao jedini uzrok svog nezadovoljstva, možeš da daš otkaz da bi se onda ispostavilo da uzroka ima još mnogo."

Takođe, prestani da sebe definišeš preko svoje profesije.

POŠTUJ SVOJE PRAVO NA UMOR

Meni je 25 godina trebalo da prestanem da osećam krivicu zbog manjka produktivnosti. Sad mogu da presedim ceo vikend u krevetu i gledam Netfliks ako se desi da sam emotivno ili fizički iscrpljena. Ranije bi mi kroz glavu prolazile misli o protraćenim godinama tokom kojih zbog duševne bolesti nisam mogla da ostvarim optimalan učinak.

Ali ko ima potrebu za periodima opuštanja, ne bi trebalo da sebe krivi zbog toga.

Reklame

„Prošle godine sam prošao kroz depresiju", priča Berti. „Samo sam sedeo u krevetu i opsesivno gledao Jutjub vlogove, nisam mogao da živim bez njih. Imao sam osećaj da mi život uludo prolazi, jebote. Ali tri meseca kasnije napisao sam tekst o celom tom iskustvu i svim osećanjima, tako da ipak nije bilo bezveze. Svako iskustvo kroz koje čovek prođe, makar to bilo petodnevno ležanje i krevetu, biće korisno ovako ili onako. Danas smo uslovljeni da mislimo na performanse i produktivnost, ne poštujemo veštinu lenčarenja. Toliko se toga dobrog dešava kad čovek lenčari, toliko se glupih ideja pretvore u genijalne. Kad si u krevetu i telo ti odmara, možda ti um radi sto na sat."

Fotografija: Džejk Luis

ZAJEBI SVE KOJI MISLE DA JE TO ŠTO OSEĆAŠ UMIŠLJENO

„Mnogi mladi misle da će društvo na njihovu krizu gledati kako na neosnovane pritužbe i kuknjavu", kaže Robinson. „Neki ljudi i hoće, posebno oni stariji ili oni koji nikad nisu prošli kroz takav period preispitivanja. Zapamtite: sve što osećate je sasvim validno, ma šta bilo ko drugi rekao."

Dakle, sledeći put kad vas neko podseti da su dvadesete najbolje životno doba, obavestite ga da vam je stručno lice reklo: „Gledano po broju važnih odluka koje se tada moraju doneti, dvadesete godine su možda i najteži životni period u smislu stresa i stanja psihe."

ZA KRAJ, PROSTO URADI NEŠTO; BILO ŠTA

Neka te teši činjenica da, ma koliko sjebala svoj život danas, na duge će staze verovatno biti još prostora za nove zajebe. Odvaži se i uradi nešto. Ili nemoj, nego sedi i čitaj ovaj tekst na poslu, pa posle uživaj u mlakom pomfritu i mlakim emotivnim vezama.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu