Svaki posao je težak. Dobro, osim posla onog lika koji je zadužen da testira ukus sladoleda. Ali kada bih rangirao težinu poslova, vozači GSP-a bi se našli na samom vrhu te liste. Kao da vrućina, gužve i asfalt čiji se kvalitet može uporediti sa čvrstoćom korneta nisu dovoljni, već vozači moraju da trpe džangrizave drkadžije koji ih napinju zbog kašnjenja i pijane budale koji prete da će ispasti kroz prozor. Da, pored toga što je očigledno težak, njihov posao deluje i sumorno.
Reklame
Zato sam razgovarao sa nekoliko vozača GSP-a u Beogradu kako bih saznao šta je to što ih najviše izluđuje u njihovom poslu, šta je okej, a šta možemo da uradimo da im olakšamo. I da li je njihov posao zaista sumoran kao što spolja izgleda.
Nermin Mešanović, 24 godine vozi tramvaj
Reklame
Šta biste izdvojili kao najveći problem?Najveći problem imamo sa tzv. tramvajima Švajcarcima. Imamo ih već 16 godina, a ljudi i dalje ne znaju da se vrata automatski otvaraju i zatvraju. I onda me napadnu da sam im zatvorio vrata ispred nosa ili ne znam. Ako kasnite, uvek ste vi krivi, nikoga nije briga šta se usput desilo. I svi vas čekaju barem pola sata ili sat vremena, minimum. Nisam sreo čoveka koji mi je rekao "Gde ste do sad, čekam vas 15 minuta".To je oduvek tako ili se nešto promenilo s godinama?Drugačije je vreme bilo kada sam ja počinjao da vozim. Manje ljudi, manje saobraćaja, više poštovanja. Nekada si bio gospodin, sada si vozač.
Marija Lukić, od 2003. do 2013. vozila tramvaj. Sada vozi autobus.
Reklame
Najviše ima iščuđavanja, još uvek ljudi ne mogu da prihvate da ima žena vozača autobusa, a ima ih puno. Sve što rade muškarci, mogu da rade i žene.Desilo mi se da su neki ljudi pokušavali kolima da stignu autobus kako bi neko iz auta prešao. Tako su išli možda dve- tri stanice, ne znam, jer ih nisam videla. Ljudi ne znaju da je auto uži od autobusa i kada se nalazi tačno iza autobusa, ja ne mogu da ih vidim. Na kraju su kolima preprečili autobus. Dolazi jedan od njih do vrata i kaže "Sad ću koske da ti polomim." Nisam znala o čemu se radi. "Četiri stanice mi jurimo da pređe kod tebe, a ti mu zatvaraš vrata ispred nosa. Sva sreća pa si žensko, inače bih te izlomio".Kako reagujete u tim situacijama?Ne volim da upadam u verbalni konflikt sa ljudima. Uvek gledam da nekako izbalansiram i da ne utiče na dalji rad, na dalju raspravu. Jer sve te verbalne rasprave ometaju vozača, a i onda se drugi ljudi priključe, tako da zakon mase preovlada. Kada su i neke manje stresne situacije, imam mikrofon i kažem "Nemojte unositi biciklu unutra" ili "Sklopite kolica". Ali tada sledi ono „Tvoj posao je da ćutiš i da voziš". Ranije su poštovali vozače, sada više ta kultura ne postoji. Ako procenim da je situacija nebezbedna i da bi neko mogao da se povredi, mogu da odlučim da ne nastavim vožnju dok se ne ispune moji uslovi. Imamo i naše alarme, možemo da se obratimo rasporedu za pomoć.
Radomir Gordić, 28 godina vozi autobus
vaspitan, a vređanje i nasilno ponašanje ne.
Reklame
Da li je stresno voziti autobus?Nije stresno, ali je jako važno da ste koncentrisani, pažljivi, što bi rekli "četvoro oči otvorene". Gotovo niko ne poštuje to što treba da vas puste da se uključite u traku sa stanice. Ne propuštaju, već samo nastave kao da ne postoji autobus. Ja da ne pazim, mogao bih u proseku dvadeset puta dnevnog da uradim nekog, a da opšte ne budem kriv.
Mirjana Anđić, od 2001. vozi tramvaj
Reklame
Stvarno izbegavam bilo kakve konflikte. Imam kabinu, imam vrata, pa su retke situacije kada imam loša iskustva sa putnicima. Zbog tih vrata se osećam bezbednije, verovatno i oni odustanu od rasprave.Šta vam smeta u ovom poslu?Taj nedostatak ljubaznosti i kulture. Skoro je jedna gospođa počela da paniči "Otvorite mi vrata, otvorite mi vrata", a postoji dugme. Ja ustanem, izađem iz kabine, dođem do vrata, pritisnem dugme i kažem "Izvolite", a ona mi odgovara "Što ste vi bezobrazni".Još na VICE.com:Deset pitanja koja ste oduvek hteli da postavite BusPlus kontrolorkiDevet stvari koje će ljudi zauvek raditi u gradskom prevozuUživo iz beogradskih tramvaja i buseva: Šta radimo, kakvi smo i kada je dosta