Reklame
Reklame
Reklame
__________________________________________________________________Nije mi trebalo mnogo da odlučim da više ne želim da budem slabi tinejdžer bez imalo samopouzdanja, i da želim da postanem moćan. Mesec dana kasnije, vraćao sam se biciklom sa bejzbola, kada su me zaustavila tri crna dečaka iz drugog dela grada i prebili me. Ukrali su moj ganc novi crno-crveni „Švin predator" sa hromiranim točkovima, koji sam par nedelja ranije kupio od para koje sam dobio za rođendan. Ne sećam se detalja, osim da sam bio kivan i razočaran sobom zbog toga što se nisam više potrudio da sačuvam bicikl od njih. Obuzeo me je bes zbog toga što neko može tek tako da upadne u moj kraj i uzme nešto što mi pripada.I kao lav, ponovo se pojavio Martel, da me podigne iz blata. Da me spasi. Kada me je ubrzo posle toga pozvao na „žurku", oberučke sam prihvatio, sa sve šljivom na oku.Kada sam ja stigao, tesni stan je već bio krcat, bilo je tu oko 30 momaka, od dvadeset i nešto godina: skinhedi iz Mičigena, Viskonsina, Teksasa i Ilinoisa. Bilo je tu i nekoliko ljudi iz kraja, koje sam znao iz viđenja, ali ja sam sa 14 godina bio daleko najmlađi.Neko mi je dodao hladnu limenku „Miler haj lajf" piva. Već sam bio uzbuđen što sam tamo, ali iako sam bio maloletan, nisam želeo da odbijem takav gest prihvatanja. Gde god da sam pogledao, ugledao bih obrijane glave, tetovaže, čizme i tregere. Nacističke borbene zastave su izigravale zavese na prozorima. Bilo je mnogo traka sa svastikom na rukama. Neke devojke žestokog izgleda su visile okačene o ruke nekih od većih tipova, pa je bilo lako shvatiti ko su ključni igrači.
Reklame
Reklame
Reklame
Reklame
Zbog toga što sam bio toliko slep, suviše obuzet svojim naduvenim egom da bih obratio pažnju na svoje osnovne emotivne potrebe, zaršio sam tako što sam krivio druge – crnce, gejeve, jevreje i sve druge za koje sam smatrao da nisu kao ja – za svoje probleme kojima oni ni na koji način nisu mogli da doprinesu. Moja neosnovana panika je brzo i nepravedno počela da se manifestuje kao otrovna mržnja – radikalizovali su me oni koji su u meni videli usamljenog mladića koji je bio zreo za oblikovanje. I zbog toga što sam očajnički tražio smisao – i da se uzdignem iznad banalnog – gutao sam svaku mrvicu koju su mi servirali, a koja je podsećala na veličinu, i od nje stvarao svoj identitet, zasenjujući sopstveni karakter, koji mi je dozlogrdio dok sam odrastao. Moj zavedeni animozitet od mene je napravio velikog, debelog rasističkog siledžiju – morbidno preterano gojaznog od bezbrojnih laži kojima su me tovili oni koji su iskorišćavali moju mladost, naivnost i usamljenost.Jednu trećinu svog života, tokom skoro svih svojih tinejdžerskih godina, žvakao sam i gutao hrskave komade svakog od tih uvrnutih verovanja. I kada sam konačno imao muda da shvatim da je svaka od tih „istina" koju su servirali meni i drugima bila potpuna sjebana laž, jedino što sam želeo da uradim je bilo da nabijem prste u grlo i ispovraćam se u najbližu klozetsku šolju.Čak i sada, dvadeset godina nakon što sam napustio pokret mržnje čijem sam stvaranju doprineo, sećanja na tih mračnih sedam godina i dalje mi prolaze kroz glavu i u meni izazivaju bes. Kada pogledam svoje fotografije iz prošlog života, vidim praznu ljudsku ljušturu – stranca – ispunjenu svim tim istim ubitačnim elementima, kako zuri u mene. Ali zbog toga što zaraženi korov i dalje niče iz mnogobrojnog otrovnog semenja koje sam posadio pre toliko godina, smatram da mi je dužnost da ga čupam kada vidim da klija.Kada pogledam svoje fotografije iz prošlog života, vidim praznu ljudsku ljušturu – stranca – ispunjenu svim tim istim ubitačnim elementima, kako zuri u mene.