Zašto je 28. Zvezdina titula u stvari samo prvi korak
foto: M.Metlaš/MN Press

FYI.

This story is over 5 years old.

Sport

Zašto je 28. Zvezdina titula u stvari samo prvi korak

Crvena zvezda se nakon četvrt veka u evropskom podrumu izborila za svoje mesto pod suncem. Beogradski klub je sada u idealnoj prilici da nastavi tom stazom.

Ono što se naslućivalo nakon poslednjeg večitog derbija je u nedelju 29. aprila postalo i stvarnost -Crvena zvezda je savladala kruševački Napredak sa 2-0 i tako matematički obezbedila svoju 28. titulu. Slavlje je počelo već na stadionu, i trajalo je dugo u noć. Da, zvanična proslava zakazana je za nešto kasnije, ali ko će sačekati? Trofej prvaka Srbije je opet na „Marakani“.

Ipak, kada se šampanjac popije i igrači i rukovodioci rastrezne, predstoje novi, bitni zadaci. Jer, titula šampiona Srbije je, u stvari, samo početak novog ciklusa jurnjave za relevantnim evropskim tokovima i povratkom srpskog fudbala u iste. U sezoni koja je iza nas, i Zvezda i Partizan su svojski odradili svoj zadatak, i priredili svojim ljubiteljima istorijsko duplo beogradsko proleće. Ali to je bio samo prvi korak.

Reklame

Šta, stoga, treba da se desi da ova titula ne bude još samo jedan lažni početak u skorijoj istoriji Crvene zvezde? Pred vama je nezvanični vodič za Zvezdinu predstojeću „međusezonu“, i vrelo leto 2018. koje nailazi.

KRAJ JE POČETAK

Svoju prethodnu titulu Crvena Zvezda osvojila je prilično ubedljivo. Toliko ubedljivo, štaviše, da se to na kraju ispostavilo kao problem. Zvezda je tokom zimskog prelaznog roka prodala Marka Grujića u Liverpul, a zatim ga potpuno nepotrebno zadržala na zajmu do kraja sezone – cela ekipa je, štaviše, dosta ležerno pristupila prolećnom periodu, i otaljavala posao umesto da se polako uigrava za evropske izazove koji slede. Bila je to samo jedna u nizu grešaka koje su načinjene tokom ere Miodraga Božovića, i bilo bi krajnje glupo da Vladan Milojević to sada ponovi.

Jer, leto kratko traje ako ste srpski šampion – sezona se završava devetnaestog maja, a prvo kolo kvalifikacija za Ligu šampiona na programu je već desetog jula. Pripreme će verovatno početi barem mesec dana pre, tako da, suštinski, ako neko stigne da se okupa početkom juna stigao je, ako ne…jasno vam je. Upravo zato od suštinske je važnosti da stručni štab crveno-belih momentalno počne sa razvijanjem strateškog plana za iduću sezonu.

SUPERMEN IZ LJUTICE BOGDANA

Budimo sad apsolutno realni. Stavka broj ne jedan, nego nula, je – trener.

Još od drugog mandata Slavoljuba Muslina nije Zvezda imala ovako briljantan taktički um na svojoj klupi. Zenga je bio kvalitetan motivator, ali ujedno i klasičan plaćenik – Dušan Bajević, nažalost, potpuno neshvaćen. I Slaviša Stojanović i Miodrag „Grof“ Božović imali su svoje bljeskove genija, međutim, ovako konzistentnu sezonu stvarno još niko nije povezao. Pa čak ni već spomenuti Muslin.

Reklame

Pored svih stvari koje je Milojević doneo Zvezdi, njegova najveća tekovina je možda ta što je on prvo svojim igračima, a zatim i navijačima, vratio veru u mit o evropskom velikanu. Neki vole da kažu da je Bari koliko proslavio, toliko i prokleo crveno-bele, jer je taj uspeh doneo teret nerealnih očekivanja svakome ko ikada pomisli da zaigra ili trenira ovaj klub.

Vladan Milojević je prvi čovek koji je posle četvrt veka doveo Zvezdu do tačke da u februaru mesecu igra evropski fudbal – njegova ekipa tukla je Bundesligaša (ma koliko raspalog) i tamo i vamo, igrala egal mečeve sa Arsenalom i samo zahvaljujući neiskustvu propustila priliku da uzme više od dva boda od BATE Borisova, tima koji ima itekakav staž u kontinentalnim takmičenjima. Sve to samo dvanaest meseci od pres konferencija Grofa Božovića koji izgibe ubeđujući ljude da prihvate realnost, i da je Sasuolo zaista za četiri-pet golova kvalitetniji. O tome koliko se danas ulaže u bugarski i kazahstanski fudbal da ne govorimo.

Stoga, apsolutni prioritet uprave Crvene Zvezde je da kako god zna i ume zadrži ovog čoveka na čelu fudbalske sekcije, po mogućstvu dugogodišnjim ugovorom. Ne uspe li u tome, nisam siguran kakva je budućnost pred aktuelnim šampionom Srbije.

OD ODBRANE DO NAPADA

Pretpostavimo sada da je pitanje trenera rešeno, i da popularni „Klark Kent“ ostaje. Sledeća stavka je – napraviti rezove i istipovati pojačanja na vreme, a zatim i realizovati planirano.

Crvena zvezda pred sobom ima tri takmičarske utakmice do zvaničnog kraja sezone. Zahvaljujući činjenici da je titula već osvojena, Milojević ovih predstojećih 270 minuta fudbala može tretirati kao „pripreme pre priprema“. Po novinama se već neko vreme provlače imena potencijalnih pojačanja, i neki od tih igrača će svakako i stići na „Marakanu“. Dotle, međutim, pravi je trenutak da se šef struke uveri u kvalitet onoga što će mu ostati – a između utakmica možda i sedne i porazgovara sa nekima i vidi kakvi su im dalji planovi.

Reklame

Svakako jedno od prvih pitanja je pitanje – odbrane. Zvezdina „četvorka“ pozadi u sastavu Stojković-Savić-Le Talek-Rodić verovatno je najbolja odbrana koju su simpatizeri beogradskog kluba gledali u minulih dvadesetak godina. Damjan Le Talek, koji je karijeru počeo kao napadač, da bi se zatim korak po korak spuštao red niže, je doživeo potpunu renesansu u crveno-belom dresu, a pogotovo je impresivno delovao u Evropi.

Ništa manje ne iznenađuje preporod Vujadina Savića, koji se nakon duge inozemne avanture ponovo „pronašao“ u svom matičnom klubu i čak i dogurao do poziva na reprezentativne spiskove. Le Talekova finesa i tehnika, kao i Savićeva beskompromisnost u duelu, činili su srce Zvezdine odbrane.

Naravno, ništa dobro u ovom delu Evrope ne ostane neprimećeno, i uveliko se nagađa da će neko (ako ne i obojica) ovde ubrzo na zelenije pašnjake. Stoga, apsolutni prioritet za Milojevića, kao i operativca Mitra Mrkelu, je da što pre obave razgovore sa svima i na vreme vide gde su. Ti razgovori možda neće biti prijatni, ali su zato apsolutno neophodni – Le Talek se već uveliko nećka, i sa njime brzo treba raskrstiti i otvoreno pitati ga želi li da ostane ili ne. Ukoliko ne, valja mu se zahvaliti i na vreme početi sa uigravanjem Srđana Babića sa Savićem. Surovo, možda, ali bilo bi glupo od Le Taleka praviti slučaj Grujić, drugi deo.

Sledeći na redu je kapiten Mičel Donald, koji verovatno odlazi – slična sudbina čeka i „Džina“ Anđelkovića i Nenad Milijaša, mada se ovaj drugi još nije definitivno izjasnio da li će odigrati još jednu sezonu. Milijaš, iako u odmaklim godinama, nije bez svojih kvaliteta i uvek može da pruži dobrih dvadeset minuta kada je potrebno, ali verujem da je i njemu više dosta jurenja lopte. Ostanak Nenada Krstičića i Branka Jovičića, Zvezdinog dvoglavog motora veznog reda, ne bi smeo da dođe u pitanje – ipak, ne bi bilo zgoreg i sa njima popiti kafu, čisto reda radi.

Reklame

U napadu se čini da nedoumica nema – kod golmana, ostaće verovatno sporno pitanje rezervista, uzevši u obzir da i Damiru Kahrimanu i Nemanji Supiću ističu ugovori. Ali to se već da lako rešiti.

Šta god Zvezda odluči, ne sme zaboraviti da su svi navedeni svojim igrama i ove, a i prošlih sezona, svojim igrama pošteno zadužili klub. Dođe li do rastanaka (koji su verujem neminovni), ove igrače treba čestito ispratiti makar nekom revijalnom utakmicom, ako ne zaigraju do kraja sezone u takmičarskim. Zaslužili su.

POJAČANJE, OMILJENA REČ SVAKOG SRPSKOG NAVIJAČA

Prelazni rok je, ako ne pratite portale, već počeo, i uveliko se licitira sa igračima koji su kandidati za eventualna upražnjena mesta u Zvezdinoj rotaciji. Spekulacije idu od izuzetno nerealnih (Filip Đorđević) do nekih koliko-toliko izvodljivih, ali ovaj period uglavnom je rezervisan za davanje mašti na volju.

Opet, to su novinari i oni rade svoj posao kao što rade i drugi, ali znate i sami da gde ima dima, tu ima i vatre. Zvezda sigurno trenutno okreće telefone mnogih, ali opet, i ovde treba da postoje prioriteti, i poređani su relativno. slično.

Po meni, prvo treba – opet – rešiti pitanje odbrane. U Evropu se ne može bez barem tri centarhalfa kakvog-takvog kvaliteta. Ostane li Le Talek, ovo se pitanje samo odgovorilo. Ukoliko ne, treba dovesti nekoga, i to ga dogovoriti što pre.

Sledeća stvar na listi je kreativni vezni igrač. Zvezda se već uspela snaći bez Gelora Kange, koji je zimus otišao u prašku Spartu, međutim igrača takvih mogućnosti nikad nije loše imati u sastavu. Krstičić i Jovičić su pre svega radilice, a Zvezda je ove sezone igrala najbolji fudbala kad bi njih dvojica podmetali leđa za Kangu koji je imao slobodu kreiranja napada. I sami se sećate naleta genijalnosti koji su srušili Čehe i Ruse minulog leta. Bez takvih igrača se može, ali ipak se treba malo bolje opremiti za boj koji nailazi.

Reklame

I na kraju, ostaje pitanje napadača. Ričmond Boaći je odigrao fantastičnu polusezonu, i možda je on i odgovorniji od Kange za činjenicu da je Zvezda stigla dokle je već stigla u Ligi Evrope. Boaći je bio više od puke gol mašine – njegov prijem i sposobnost da zadrži loptu otvarala je mnoge prilike krilnim igračima i isturenim vezistima, što je u Milojevićevom sistemu od velike važnosti. Aleksandar Pešić jeste postigao kamaru golova u domaćem prvenstvu, međutim protiv CSKA se videlo da je trenutno ipak nedovoljno spreman da sam iznese najveće izazove. Već spominjani Filip Đorđević, koji se itekako pokazao u ozbiljnim ligama u ulozi „sidraša“, bi ovde bio idealan – ukoliko FiĐo ipak krene nazad put Francuske kako mediji prenose, treba naći nekoga sličnog profila.

Eto, kao što vidite, spisak stvari za prekontrolisati je dugačak, ali ne i neizvodljiv. Crvena zvezda se u svojoj 28. šampionskoj sezoni pokazala i sportski, i organizaciono za koplje ispred svih rivala, i bilo bi glupo da se sada ponovo vrati na eru u kojoj će se pred žreb unapred strahovati od Kazahstanaca i njima sličnih. Jaka Zvezda će u kratkom vremenskom roku stimulisati i stvaranje jačeg Partizana, a na duge staze to može biti samo dobra stvar za srpski fudbal u globalu.

Drugim rečima, pred nama su uzbudljivi dani. Ali dok ne počnu, dajte sebi malo oduška ako navijate za Zvezdu. Jer titula je ipak titula.