FYI.

This story is over 5 years old.

Klimatske promene

Biljke gube sposobnost da apsorbuju ugljen-diosksid

Ekipa kolumbijskih naučnika otkriva da će do klimatske prekretnice možda doći ranije nego što mislimo jer biljke polako gube bitku sa ljudskom emisijom CO2.
naopako drvo

Prvobitno objavljeno na Motherboard.

Novi izveštaj objavljen u sredu u Nature ukazuje na to da vegetacija na Zemlji možda neće moći da nastavi da apsorbuje ljudsku emisiju ugljen dioksida u trenutnom kapacitetu, što bi ubrzalo klimatske promene i pogoršalo njihove efekte.

Čovečanstvo u atmosferu svake godine ispumpa skoro 40 milijardi tona ugljen dioksida, i oko 50 posto ove emisije apsorbuju biljke u kopnenim i vodenim biosferama. Negativni efekti velikih količina ugljen dioksida koje apsorbuje zemljina vegetacija mogu se videti u do sada nečuvenom izbeljivanju korala i acidifikaciji okeana.

Reklame

Iako je ugljen dioksid neophodan za rast biljaka, postoji granica koliko mnogo CO2 one mogu da apsorbuju. Prema vodećim autorima jedne nove studije, šefu katedre za ekologiju Univerziteta Kolumbija, Pjeru Džentinu, i njegovoj doktorantkinji Džuliji Grin, uticaj ekstremnih događaja na tlo, kao što su suše i poplave, umanjuju količine CO2 koje zemljina vegatacija može da apsorbuje.

Stope kojima su biljke mogle da apsorbuju gasove staklene bašte u velikoj meri su diktirale kako varijacije vodenih ciklusa – kao što su suše i poplave – utiču na tlo. Džentin i Grin su upotrebili četiri različita klimatska modela, da bi analizirali neto bio produktivnost (NBP), koja je jednaka količini ugljenika izgubljenog zbog pojava kao što su šumski požari i seča šuma. Posebno su proučavali kako vlaga tla utiče na NBP, analizirajući dugoročne trendove sušenja zemlje, i uticaj ekstremnih, kratkotrajnih događaja kao što su poplave i suše na zemlju.

"U suštini, da nema suša i talasa vrućine, kada u narednom veku ne bi bilo dugoročnog isušivanja zemlje, onda bi kontinenti bili u stanju da skladište dvostruko više ugljen dioksida nego sada", kaže Džentin u izjavi.

Prema studiji, varijacije u vlažnosti tla usled suša i poplava već umanjuju sposobnost Zemlje da apsorbuje ugljen dioksid na trenutnom nivou.

Annual CO2 emissions by country from 1960 to 2017. Image: CarbonBrief

Godišnja emisija C02 po zemljama, od 1960. do 2017.

"Ovo je krupna stvar", kaže Džentin. "Ako vlažnost zemlje nastavi da umanjuje neto bio produktivnost trenutnom brzinom, a stopa kojom zemlja upija CO2 počne da opada do sredine ovog veka – kao što smo otkrili u modelima – mogli bismo potencijalno da vidimo veliko uvećanje koncentracije atmosferskog CO2, i odgovarajuće povećanje efekata globalnog zagrevanja i klimatskih promena."

Ukratko, sposobnost biljaka i tla da apsorbuju ugljen dioksid iz atmosfere već je pogođena varirajućim i ekstremnim meteorološkim pojavama nastalim usled klimatskih promena koje izaziva čovečanstvo. Kako ovi efekti postaju sve istaknutiji, još više će sputavati planetu da apsorbuje ugljen dioksid, i s toga pogoršati ekstremne vremenske prilike, stvarajući đavolji krug.

Džentin kaže da studija ističe potrebu da posvetimo više resursa proučavanju načina na koji biljke reaguju na turbulencije vezane za vodu, da bi ta otkrića mogla bolje da se primene na modele.

U međuvremnu, kaže Džentin, "Svi zaista moramo da delujemo odmah, da bismo izbegli veće posledice klimatskih promena".