Razbijanje stigme koja prati mentalne bolesti intimnim portretima
Fotografije: Dwi Asrul Fajar

FYI.

This story is over 5 years old.

Fotografija

Razbijanje stigme koja prati mentalne bolesti intimnim portretima

Indonežanski fotograf Dui Asrui Fadžar odlazi iza zatvorenih vrata da bi najrealnije moguće dočarao mlade ljude koji žive sa mentalnim bolestima.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE Indonesia .

Kako mentalno zdravlje izgleda u zemlji u kojoj je čak i nagoveštaj psihičke bolesti tabu? Fotograf iz Džakarte Dui Asrui Fadžar je rešio da dokumentuje svakodnenvni život mladih odraslih ljudi koji žive sa mentalnom bolešću, preko serijala intimnih portreta iz spavaće sobe, snimanja krišom i ekološkim fotografijama mrtve prirode.

„Meni fotografije iz spavaćih soba daju širu perspektivu o mojim modelima: o tome kako žive, šta rade, kakva su im raspoloženja, i tako dalje“, kaže mi Fadžar. „Takođe pomažu meni i drugima da uronimo dublje u svet modela. Želim da zabeležim taj osećaj bliskosti; kada je nešto nekome blisko, to se lakše očitava u mom radu“.

Reklame

Serijal se zove Tok ispod stola i predstavlja prosvetljujući pogled na ljude pogođene nečim za šta se većina Indonežana radije pretvara da ne postoji. Kod Fadžarovih portreta ima nečeg nonšalantnog, što pokazuje međusobno poverenje između fotografa i njegovih modela – koje je zasluženo time što ih tretira kao saradnike i daje im jednaku kontrolu nad time kako da budu fotografisani (Potpuno otkrivanje: ja sam među ljudima koje je Fadžar fotografisao za svoj projekt, a ja pišem o mentalnim bolestima za VICE).

Ovaj foto serijal je nedavno prikazan na festivalu Obskura u Maleziji, i sada je uključen u monografiju koju je objavio Dienacht Publishing, zajedno sa radovima ostalih učesnika izložbe. Rekao mi je da monografija takođe uključuje mrtvu prirodu, prizure iz grada i male slike iz života koje su privukle njegovu pažnju.

„Volim da fotografišem nešto što je lepo na neki čudan način“, kaže Fadžar. „Ne znam da li na ovim fotografijama postoji obrazac, ili ne! Tako da su moje fotografije kao vitrina sa retkostima – kolekcija stvari koje me zanimaju, ali koje možda mojim prijateljima izgledaju svakodnevno. Veoma su nasumične. Možda njihov obrazac i jeste nasumičnost“.