Reklame
„Okoreli korisnik interneta" se definiše kao neko ko na internetu provodi barem 14 sati nedeljno, u slučaju da ste se pitali da li spadate u tu kategoriju (spadate). „Otkrića dodatno potvrđuju vezu između previše vremena provedenog na internetu sa drugim rizicima po zdravlje, kao što su zavisnost, anksioznost, depresija, gojaznost i izolacija iz društva", piše u saopštenju za štampu koje najavljuje ovu studiju. Jesu li tinejdžeri – naš najdragoceniji prirodni resurs – u opasnosti da izumru zbog previše vremena provedenog pred ekranom?Šta možemo da naučimo: Kao prvo, 14 sati na internetu nije ništa. Svako ko ima konvencionalan kancelarijski posao u suštini provodi na internetu osam sati dnevno, pet dana nedeljno. Kada tome dodate količinu vremena koju ta osoba provede zezajući se telefonom, i na internetu kod kuće, posle posla, može lako da ispadne da smo na netu 50 do 60 sati nedeljno.Naravno, ne radi se o tome da internet izaziva visok pritisak kod dece preko Vajnova simpatičnih rakuna, ili postova na Tumbiru sa oznakom #cisprivilege – izgleda da je problem u tome što nam se dok pretražujemo informacije na superbrzom internetu telo topi kao želatin na suncu. Zbog toga je Andrea Kasidi-Bušrou, vodeća autorka studije, uključila neke savete u saopštenje: „Važno je da mladi prave redovne pauze u korišćenju kompjutera ili smartfona, i da se bave nekom fizičkom aktivnošću".Pročitajte i:Kako izgleda kada prvi put koristiš internet
Reklame
Pogledajte i posetu VICE-a južnokorejskoj ustanovi za odvikavanje od video igrica:
Istraživanje: „Zavisnost od interneta" zvuči kao izmišljotina u rangu sa „čokoholizmom". Ali trenutno je, što kažu, „in", kao što se može videti u članku Vintera Rosa u „Njuzviku", 2009. godine.Po Rosovom mišljenju, zavisnost od interneta je njegovog brata dovela do toga da živi u šatoru pored autoputa u Oregonu, da se hrani preko tačkica i da krade vreme za kompjuterom u kompjuterskoj laboratoriji državnog Univerziteta u Oregonu. Ros piše kako je gledao svog brata kako su mu „oči fokusirane na ekran kompjutera, i sklanja pogled sa njega samo kada treba da podgreje ručak u mikrotalasnoj pećnici. Igra igrice kao što je World of Warcraft, ali takođe ima otvorenu i stranicu RSS fidova od koje mi se vrti u glavi, prepunu blogova koji ga zanimaju, novih sajtova i drugih pipaka u sajber-svemir". Njegova priča je mračna. „Znam da će beskućništvo na kraju ubiti mog brata", piše Ros. „Obuzet je kompjuterima već skoro dvadeset godina. Možda je izgubljen slučaj".Šta možemo da naučimo: Definitivno postoji granica između „prečestog korišćenja" i zavisnosti kada je u pitanju internet, i bude veoma jasno kada je neko pređe.Istraživanje: Jedna od stvari koje se Ros dotakao u svom članku za „Njuzvik" je „reSTART", ustanova za rehabilitaciju od interneta koja se nalazi u okolini Sijetla. Ona nudi program koji traje od osam do dvanaest nedelja, tokom koga učesnici predaju sve svoje tehničke uređaje i borave na predivnom pošumljenom imanju, učestvuju u „avanturama u divljini", kao što su kampovanje, planinarenje i vodeni sportovi. Ona je za internet-zombije ono što su one fensi rehabilitacione ustanove u Malibuu za Skota Disika: manje mesto za suočavanje sa demonima i menjanje života, a viša agresivno prijatno mesto za skidanje (ili ištekavanje) na neko vreme, i za ponovno povezivanje sa ostatkom čovečanstva, umesto sa dnom flaše „Patrona" ili sa svojim smartfonom. Prema „Hafington postu", sve to košta 25.000 dolara.
Šta možemo da naučimo: Internet predstalja različite stvari različitim ljudima, ali u suštini, to je mašina koja ti dopušta da se prikačiš na bilo koji stimulus za kojim tvoji neuroni čeznu. U najgorem slučaju, stvoriš svoj mali, hermetički zatvoreni svet i izgubiš se u njemu. To može da znači da igraš World of Warcraft 18 sati dnevno, može da znači da si belac koji stvarno voli da se prepire o rep muzici sa drugim belcima na Tviteru. U oba slučaja, ti mali svetovi tim ljudima veoma prijaju – udobni su, i dovoljno mali da bi čovek lako mogao u njima da stekne neki ugled. Problem je u tome što taj ugled ide nauštrb svega ostalog, uključujući i nečiju perspektivu, zdravlje i ostale ukućane. U tim prostranstvima ima mnogo zečjih jama, i izvući se iz jedne od njih može da bude skup proces.Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i InstagramuPREPORUČUJEMO: Pakleni dani izbeglica na granicama Evropske Unije