Korona virus

Pitali smo pravnicu da li je moralo da se uvede vanredno stanje i šta ćemo sad?

Možda je moglo drugačije?
47823031852_fc24f77d68_k

Vanredno stanje izazvano pandemijom korona virusa zvanično je proglašeno u Srbiji i predstavnici vlasti su na građane apelovali da ostaju kod kuće u karantinu i tako spreče dalje širenje epidemije u našoj zemlji.

Predsednik je po običaju preglumljivao brigu i bol i patetisao izjavama koje su nečuvene u novijoj istoriji (izjavio je direktno ljubav penzionerima, između ostalog), što je on valjda smatrao primereno ozbiljnosti situacije, iako je u stvari krajnje neprimereno, jer odvlači pažnju sa suštine koja je ostala prilično nejasna - a ta suština je: zašto baš vanredno stanje, kako izgleda vanredno stanje za građane i šta će sve vlasti da preduzimaju u okviru vanrednog stanja?

Reklame

Pošto je prvo pitanje najvažnije, već kolaju mnoge teorije, od kojih je najistaknutija to da samo vanrednim stanjem može da se ograniči pravo na biranje predstavnika tj. da je samo tako bilo moguće da se odlože izbori, koji su zakazani baš za doba u kome se prognozira vrhunac epidemije, kraj aprila.

Takođe, Predsednik je ovime preuzeo ingerencije Narodne skupštine, koja je inače nadležna da donese odluku o vanrednom stanju, osim u izuzetnim situacijama. Takva, izuzetna situacija je izgleda stvorena kada je Vlada donela uredbu da se zabranjuju okupljanja više od 100 ljudi u zatvorenom, što, gle čuda, uključuje i Skupštinu. Nema Skupštine, nema problema.

Da bismo sa pravne tačke gledišta dobili i neku ideju o tome zašto je uvedeno baš vanredno stanje, obratili smo se advokatici komiteta pravnika za ljudska prava YUCOM, Mileni Vasić, koja nam je objasnila da je takođe postojala opcija donošenja odluke o vanrednoj situaciji i precizno navela razlike koje vanrednu situaciju čine drugačijom od vanrednog stanja.

Milena nam je pre svega pojasnila da je vanredno stanje ustavna kategorija, dok je vanredna situacija regulisana zakonom, a ne ustavom. Vanredna situacija predstavlja stanje koje nastaje proglašenjem od nadležnog organa kada su rizici i pretnje ili nastale posledice po stanovništvo, životnu sredinu i materijalna i kulturna dobra takvog obima i intenziteta da njihov nastanak ili posledice nije moguće sprečiti ili otkloniti redovnim delovanjem nadležnih organa i službi, zbog čega je za njihovo ublažavanje i otklanjanje neophodno upotrebiti posebne mere, snage i sredstva uz pojačan režim rada.

Reklame

Pored toga, Milena nam je objasnila i da institut vanrednog stanja ima izričitu ustavnu dozvolu da ograniči ljudska i manjinska prava, a institut vanredne situacije propisuje mere koje je moguće preduzeti u posebnim okolnostima (opasnostima) poput zabrane okupljanja većeg broja ljudi i javnih manifestacija u zonama neposrednog rizika. Vanredna situacija takođe znači da je moguće da se dogodi ograničavanje Ustavom propisanih ljudskih prava, ali u značajno manjem obimu od ograničenja koja su sadržana u institutu vanrednog stanja. A evo šta je još rekla.

Objasnili ste razliku između vanrednog stanja i situacije. Koja od ove dve mere predstavlja adekvatniji način da se izađe na kraj sa pandemijom korona virusa i zašto?

Milena Vasić: Pitanje koja mera je adekvatnija za ovu sitaciju - vanredno stanje ili vanredna situacija nije pitanje za pravnike, već za epidemiologe. Ono što sa pravne strane može da se kaže jeste da čekamo uredbu Vlade Srbije da bismo videli od kojih ljudskih prava je predviđeno odstupanje. Mere koje su do sada propisane sigurno neće biti sve preduzete mere. Važno je videti šta medicinska struka preporučuje od mera protiv širenja zaraze i onda to uklopiti u odgovarajuću pravnu formu.

Kako ćemo dobiti preciznije smernice o tome šta bismo smeli, a šta ne tokom vanrednog stanja jer bi to trebalo da odluči Skupština, a ona se ne sastaje?

Kao što sam gore pomenula, Vlada mora doneti uredbu. Ovu uredbu treba da potvrdi Skupština u roku od 48 sati. Skupština bi morala da se sastane da odluči o ovoj uredbi, s obzirom na to da zabrana okupljanja od preko sto ljudi koju je doneo Ministar na osnovu Zakona o zaštiti stanovništva od širenja zaraznih bolesti ne može da se odnosi na rad Skupštine, jer se rad Skupštine ne smatra javnim okupljanjem. Dodatno, član 109. Ustava predviđa da se Skupština ne može raspustiti u vreme vanrednog stanja. Ako ovako ne bude postupljeno, država rizikuje da se postavi pitanje ustavnosti ove uredbe i kasnijeg plaćanja nakanade štete građanima Srbije zbog povreda osnovnih ljudskih prava usled nepoštovanja ustavne procedure.

Reklame

Koje je Vaše viđenje, da li smo spremni za vanredno stanje? Postoji li mogućnost da je ovakva odluka donesena naglo?

Činjenica je da je država uvela potencijalno veoma restriktivnu meru, a da nije ni pokušala sa blažom merom. Kontradiktorne poruke koje smo dobijali iz zvaničnih izvora ovde produbljuju sumnju. Jednog dana čujemo da je u pitanju ,,najsmešniji virus", a drugog uvodimo vanredno stanje. Ljudi su opravdano zbunjeni i nije im jasno šta se dogodilo u međuvremenu, pa su se ove odluke tako drastično izmenile. Što više budemo čekali na uredbu Vlade i precizno definisanje dozvoljenog i zabranjenog ponašanja, neizvesnost će biti veća. Već sada mnogi ljudi se javljaju sa pitanjima o radnim odnosima, poslodavci ne žele da im obezbede rad od kuće, nemaju sredstava da isplate plate, jer im je oslabio promet i to su sva pitanja na koja nemamo odgovor, jer nemamo dovoljno jasne instrukcije države.

Koji je, sa pravne strane, najveći izazov za građane Srbije tokom vanrednog stanja i na šta bi trebalo posebno da se pripremimo?

Najveći izazov neće biti odluke države, već test solidarnosti. Jako je važno da shvatimo da to što smo mladi i naizgled zdravi, imamo možda osećaj da nam virus ne može ništa, jer ne spadamo u rizične grupe, ne znači da nismo potencijalni prenosioci virusa. Moramo misliti jedni na druge i svesti društvene kontakte na neophodan minimum, jer to država ne može umesto nas.

Šta se, pravno gledano, može javiti kao najteža posledica uvođenja vanrednog stanja? Šta možemo da očekujemo kada prođe, kakve posledice mogu da uslede kada se vratimo u ,,normalno" stanje?

Što se pravnih aspekata tiče, jako je nezahvalno još uvek govoriti o tome dok ne vidimo koja če sve prava biti ograničena. Jako je važno uzdržati se od širenja neproverenih informacija, što se odnosi kako na medije, tako i na građane na društvenim mrežama. Ovo može imati ne samo pravne, već i ozbiljne društvene posledice.

U svakom slučaju, prethodno iskustvo sa vanrednim stanjem naučilo nas je da čak ni u vanrednom stanju nije moguće paušalno ograničavati ljudska prava, tako da su moguće posledice naknade štete od strane države, do kojih, nadam se, ovog puta neće doći.