FYI.

This story is over 5 years old.

DROGE

Kako me je zabavljanje sa dilerom navuklo na kokain

U narkomanskoj euforiji sam provodila večeri koja su prelazila u jutra, jutra u dane, a dani ponovo u večeri.
AJ
pisao Ana J.

Prvi put sam probala vutru sa nekih 14 ili 15 godina, sada se više ni ne sećam. Sećam se da je to bilo uzbudljivo iskustvo. Ne zbog same vutre i njenog dejstva, već zbog adrenalina koji mi je pružio zabranjeni čin. Posle vutre na red je došla MDMA i to je bilo potpuno drugačije iskustvo. Tada sam skapirala da je većina stvari koje sam čula o drogama potpuna glupost, ali su mi droge poput kokaina i heroina i dalje ulivale strah.

Reklame

Najduži raspust u životu, kako nazivaju period između završetka srednje škole i polaska na faks, sam provela u Crnoj Gori. To je zemlja u kojoj većina nije ni čula za MDMA, PCP i LSD, ali zato se kokain uzima za dobro jutro. Ne, bukvalno, mislim da je Crna Gora kokainski raj.

Nije čudo da sam baš tamo i ja prvi put probala belo. Strah i uzbuđenje su dostizali vrhunac sve dok nisam povukla prvu crtu. U tom trenutku je sve prestalo. Bila sam šokirana, ali ne od efekta koksa, već zbog razbijene iluzije o kokainu kao nečem jako moćnom i opasnom. Očekivala sam mnogo intenzivniji efekat, neki BUM. Sećam se svojih reči u tom trenutku: "Ko god uspe da se navuče na ovo je potpuni debil".

Moram da priznam da sam se u tom trenutku mnogo razočarala. Pijančenje i kokain smo potom premestili iz kafića u klub. Sećam se da je to veče nastupao Hari Mata Hari. U toaletu kluba smo se popravili nekoliko puta. U kombinaciji alkohola i većih doza belog, počela sam kapiram trip. Bilo je strava. Više nisam bila toliko razočarana, ali početna misao je i dalje bila jaka – ubeđenje da su priče o navlačenju na koks jedna velika laž. Znala sam da postoje ljudi koji su stvarno navučeni, ali sam to pripisala njihovoj dokonosti i dekadentnosti pre nego samom kokainu.

Imam sreće da mi majka živi u Crnoj Gori, pa sam to leto provela skoro tri meseca na moru. To je bilo dovoljno vremena da skapiram da su dole svi na kokainu. Drugarica me je upoznala sa jednim ortakom koji je usput i diler i počeli da blejimo i izlazimo zajedno. Koks košta boga oca, ali imala sam još jednu sreću - u Crnoj Gori je se uglavnom podrazumeva da muškarci sve plaćaju ženama, a to se odnosi i na drogu. Većina likova sa kojima sam izlazila u tom periodu su povremeno uzimali koks i ja sa njima, naravno. Tako se dešavalo da povučem skoro svako veče.

Reklame

Onda sam se smuvala sa onim dilerom od malopre i kokain je postao redovna stvar na meniju. U narkomanskoj euforiji sam provodila večeri koja su prelazila u jutra, jutra u dane, a dani ponovo u večeri. Kokain mi je postao omiljena droga. Od toga je prošlo nekoliko godina i mnogo novih narkotika, ali ova tvrdnja je i dalje istinita. Lepo sam se provodila i mislila da je sve ok zato što preko dana ili kada ne bih izašla nisam imala potrebu da se uradim. A onda se nekoliko puta desilo da izađem i da nema belog. Tada sam postajala jako besna i razdražljiva. Bilo mi je jasno da imam problem, postala sam onaj debil koji je uspeo da se navuče na koks.

Fotografija via Flickr / Korisnik tanjila ahmed

Moj problem nije uspeo da eskalira u narkomaniju o kakvoj se prave kultni filmovi. Posle nekih mesec dana kombinacije sa tim dilerom sam ipak morala da se vratim u pravi svet, to jest, kući u Beograd. Biću realna, jesam se navukla i nije lep osećaj, ali na vreme sam prestala tako da nisam upala u ozbiljno sranje. Ovaj moj dečko/diler je povremeno dolazio u Beograd, tako da sam se povremeno radila, ali to nije bilo dovoljno da opet razvijem zavisnost.

Što se zabavljanja sa dilerom tiče, provod je do jaja. Mi nismo nikad bili u ozbiljnoj vezi da bih se ja previše stresirala oko toga šta on radi. Tako mi nije smetalo što je narkoman, a ni što može da završi u zatvoru. Iskreno nisam ni razmišljala o mogućnosti da ga sjebe policija. On je bio izuzetno oprezan kada je posao u pitanju. Njegova preterana opreznost mi je često ličila na paranoju. Preko telefona i poruka nikada nije spominjao koks. Stalno je držao zaključana vrata i gledao svaka kola koja prođu pored njegove zgrade. Najvažnije od svega, nije bio naloženi klinac.

Reklame

Zbog toga je usledio veliki šok kada sam, nekoliko godina kasnije, u novinama videla da je uhapšen. Istina, nisam nikada bila zaljubljena u njega, ali ta vest me je pomalo sjebala. Od toga je prošlo nešto više od godinu dana i ja sam ponovo otišla na more u Crnu Goru. Bila sam jako iznenađena kada mi se upravo dečko/diler javio na Fejsu i pitao da se vidimo. Naravno, nisam mogla da ne pristanem.

Izašli smo nekoliko puta. Vodio me je na večere i u provod. Bio je maksimalno fin u svakom smislu. Dolazio je po mene kolima i vraćao me kući, nije mi davao da sama platim žvake, a kamoli piće, išli smo gde god poželim… i bio mi je neviđeni smor.

Postalo mi je jasno da sam sa njim bila gotovo samo zbog droge i osećala sam se pomalo kao kreten zbog toga. Nismo se videli mnogo vremena, od čega je on celu jednu godinu proveo u jebenom zatvoru i sada kada je novi čovek i želi da opet da budemo zajedno, mene uopšte ne zanima.

Ni da pipne, što se kaže.

Još na VICE:

Koliko se Srbija radi kokainom

Ima li kokain potencijal da bude antidepresiv?

Srbija na spidu: Koliko ga uzimate i šta je zaista u njemu