FYI.

This story is over 5 years old.

otvorena veza

Kako sam naučio da se odreknem kontrole u otvorenoj vezi

Zašto voleti nekoga znači dozvoliti mu da bude ono što jeste, čak i kad ta osoba više nije ok sa onim ko ste vi.

Ilustracija: Petra Eriksson

Bio sam sedam meseci trezan kad sam prvi put sreo svog muža Aleksa. Naš prvi sastanak bio je u tajlandskom restoranu; otišli smo posle toga kući i upustili se u onu vrstu seksa koja vam promeni život, onu vrstu koja nadilazi brz orgazam i izgradi duboku vezu sa drugim ljudskim bićem. Zaspali smo mazeći se dok smo gledali horor filmove iz osamdesetih.

To je bilo pre šest godina i čak i tih prvih nedelja mogao sam jasno da vidim kako se čitava putanja naših života prostire pred nama — koliko ćemo srećni biti zajedno, živote koji ćemo voditi. Bilo mi je jasno da će mi on biti sve u životu i da ćemo zajedno biti nepobedivi. Ali to je ista priča koju doživi svako ko se zaljubi — smišljamo nužnu fikciju dok je naš mozak zauzet intenzivnim hemijskim reakcijama od kojih se osećamo istovremeno fantastično i poludelo.

Reklame

Nedavno sam se našao sa svojim prijateljem Isakom u "Džim Baru" u Zapadnom Holivudu. Obojica smo prolazili kroz težak period u svojim vezama i sastajali smo se svake nedelje da razgovaramo o tome. "Ne verujem da ćemo ostati zajedno", rekao mi je Isak. "Majk i ja nismo više oni isti ljudi koji smo bili pre sedam godina. On nije čovek s kojim sam zasnovao brak i u kog sam se zaljubio."

U poslednjih godinu i po dana, Aleks i ja smo prošli kroz najteži period našeg braka do sada i ponekad sam se osećao isto tako. Pogrešna dijagnoza depresije i pogrešni lekovi odveli su Aleksa u višemesečni period mentalnog i fizičkog haosa — od jednog leka je spavao čitav dan, drugi mu je izazivao maniju. Nisam znao kako da se nosim s onim što se događa i moja reakcija često je bila da planem. Konačno, u oktobru, Aleksu je postavljena dijagnoza bipolarnog poremećaja. Od tada je išao (i još uvek ide) na terapiju, ali bilo je trenutaka kada sam se pitao da li će naša veza opstati.


Pogledajte film Industrija ljubavi u Japanu


"Majk misli da bi otvaranje naše veze moglo da pomogne", rekao je Isak. "Ali svi kažu da se ne treba otvarati kad stvari ne funkcionišu. A stvari definitivno ne funkcionišu. Nismo se kresali mesecima. On odlazi na spavanje u devet, ja ostajem budan do dva izjutra. Više nismo usaglašeni."

Zbog čega sam se i sam zapitao: Jesmo li Aleks i ja i dalje usaglašeni?

U tim ranim mesecima zabavljanja, otputovali smo na ekskurziju u San Francisko. Tokom duge šetnje gradom, Aleks je rekao kako misli da će biti "neizbežno" da otvorimo svoju vezu. U ono vreme sam gajio neke sumnje u vezi s tim — nisam mislio da otvorene veze mogu da funkcionišu i smatrao sam da je poliamorska veza jedno veliko sranje. Posvađali smo se oko definicije reči "neizbežno".

Reklame

Šest meseci kasnije imali smo svoju prvu trojku. Još i danas se sećam kako smo napustili stan našeg prijatelja nakon što smo ga kresnuli i kako sam udario petaka Aleksu (jeste, zapravo smo udarili petaka jedan drugom) na putu do kola. Bili smo opijeni čitavim iskustvom i opijeni jedan drugim.

I tako je počela godina seksualnog istraživanja, tokom koje smo nas dvojica naučili da verujemo jedan drugom i igramo se zajedno. Eksperimentisali smo sa drugim parovima, pokušavali da se zabavljamo sa nekoliko momaka istovremeno. Delili smo svoje fantazije i tražili načine da ih istražujemo kao zajednica.

Ali onda je Aleks dobio posao na TV seriji Z Nation, koja se snimala na Pacifičkom severozapadu, hiljadu šesto kilometara od našeg doma u Los Anđelesu. Uprkos strahovima koje sam nekada imao, naša godina eksperimentisanja pomogla mi je da shvatim da otvaranje ne znači da ne volimo jedan drugog. I tako smo odlučili da budemo do kraja otvoreni dok smo razdvojeni.

Učiti da upravljaš vezom na daljinu bilo je teško, ali činiti to dok učiš kako da konstantno ne upadaš u paniku zbog toga šta tvoj muž radi s drugim muškarcima bilo je još teže. Morao sam da prihvatim da sam nemoćan — ne samo povodom pojedinačnih aspekata naše veze, već povodom svega. Šta je Aleks radio, s kim se kresao: na kraju sam morao da prihvatim da nisam imao kontrolu nad tim ko je on i izborima koje pravi, bilo da smo "otvoreni" ili ne.

Reklame

To je bila teška lekcija za nekoga kao što sam ja, ko uvek želi da ima kontrolu.

Između prve i druge sezone serije, kad je Aleks ponovo boravio u Los Anđelesu, upoznali smo Džona, čoveka koji će postati naš dečko s kojim živimo. Zaljubljivanje u Džona — i gledanje kako se i Aleks zaljubljuje u Džona — naučilo me je ljubomori i prihvatanju, tome šta znači istinski se opustiti i koja je prava priroda nemoći.

Tokom druge sezone Aleksove serije upoznao sam Konora, momka koji će postati moj drugi dečko. Kako je ta veza cvetala, još jednom sam zatekao sebe kako odlazim putem koji nisam očekivao. Naučio sam da je ljubav veća i manje konačna nego što sam zamišljao, i da je moja sposobnost da volim možda — možda — beskonačna.

I u januaru, dok sam bio na putovanju u Londonu, upoznao sam Nou. Isprva sam mislio da će Noa biti samo obična afera, još jedan lik kog sam upoznao negde usput. Ali kako su se stvari razvijale, shvatio sam da postajemo nešto više i, kao što mi se desilo pre toga sa Džonom i Konorom, morao sam da donesem odluku: hoću li poći i tim putem?

Sve to vreme, Aleks se mučio da pronađe prave doktore i dijagnozu. Postojali su periodi kad nije uzimao lekove; naš nov porodični terapeut objasnio je da to nije neuobičajeno za ljude koji pate od bipolarnog poremećaja zato što, iako lekovi mogu da pruže osećaj spokoja, oni ne mogu da pruže one stare manične uspone. Neko vreme, Aleks se preselio u privatan stan u zadnjem delu naše kuće da raščisti stvari sa samim sobom.

Reklame

Džon i ja smo želeli da mu pomognemo, ali nam je trebalo vremena da do kraja shvatimo šta se dešava. Obojica smo pronašli terapeute za sebe i sad idemo na "trojno savetovanje". Uprkos tome, nas trojica smo počeli da se otuđujemo. Aleks je, u potrazi za nekim ko će razumeti kroz šta prolazi, počeo da se zabavlja sa likom u Sijetlu. I Džon je počeo da istražuje izlaske sa drugim momcima. Naš veliki eksperiment kao da je odlazio u sasvim novom pravcu.

"Želim da Majk bude onaj muškarac koji je bio kad smo se prvi put upoznali", rekao mi je Isak u baru. "Mislim da mi se ne dopada osoba koja je sada. Ne sviđa mi se kako se sve promenilo. Kako da se nosiš sa svim tim sranjima? To kao da nikad ne prestaje. Sve se neprekidno menja."

Ljudi me često pitaju kako se nosim sa promenama koje prate ne samo jednu vezu, već nekoliko istovremeno — kako žongliram probleme sa kojima se suočava Aleks, dok održavam vezu sa Džonom, Konorom i Noom? Dok je Aleks bio u krizi, kako sam imao energije za druge ljude u svom životu? Odgovor je da što više ljudi imaš uz sebe, i što više ljubavi osećaš, to više možeš da pružiš — više je resursa koji mogu da se podele.

Ako ništa drugo, naučio sam da smo nemoćni nad svojim ljubavnicima i ljudima u koje se oni pretvore. Nemoćan sam povodom toga ko je Aleks, baš kao što sam nemoćan kad su u pitanju Džon, Konor i Noa. A oni su nemoćni povodom mene. Ne znam gde će se bilo šta od ovoga završiti. Džon, Aleks i ja — veza koja je u srži svega ovoga — i dalje se krećemo kroz neke prilično mutne vode.

Reklame

Život ume da bude strašan i ništa nije zagarantovano. Možda voleti nekoga znači prosto mu dopustiti da pronađe sopstveni put; možda je suština prepustiti im da budu ono što jesu, čak i kad ta osoba više nije usaglašena s onim ko ste vi.

Nemam pojma gde ili ko će ovi muškarci biti za godinu dana. Potpuno sam nemoćan oko toga. Ali oni su moja porodica i oni su muškarci koje sam odabrao da volim.

Ne znam da li je biti u otvorenoj vezi rešenje za bilo šta. I dalje nisam siguran čak ni da li to uopšte funkcioniše na duže staze. Ali ne mislim da sam mogao bilo šta da uradim drugačije. Ne žalim ni za jednom odlukom koju sam doneo. Čak i u ova čudna vremena, osećam se srećno. Zahvalno.

"Samo pokušavam da izdržim", rekao sam Isaku. "I dajem sve od sebe da budem brižan koliko mogu, da ne zaboravim da čak i ako su se stvari promenile, postojao je trenutak kad sam bio ludo zaljubljen u Aleksa. Trudim se da to ne zaboravim."

I naučio sam da se ne opirem onom što se dešava, već da mu dopustim da se desi i da dopustim svojoj nemoći da postane snaga.

Ja sam najsrećniji čovek kog poznajem. Imao sam priliku da volim neke od najfascinantnijih muškaraca na svetu i ne bih to menjao ni za šta, šta god da me čeka ili ko god budemo postali u budućnosti.

Pratite Džefa na Tviteru i Instagramu.