FYI.

This story is over 5 years old.

Stubac

​Koliko treba da se plašim Putina

Putinova sklonost da se ponaša kao car i autokrata prilično je strašna ako živite u Rusiji ili blizu nje.

Mikhail Klimentyev, Sputnik, Kremlin Pool Photo via AP, File

U kolumni "Koliko treba da sa plašim?" VICE novinar koji pati od opšteg anksioznog poremećaja Majk Perl pokušava da oceni koliko treba da se plaši svega pod kapom nebeskom. Nadamo se da će vam pomoći da bolje rasporedite taj najvredniji od svih prirodnih resursa: sopstveni strah.

Ruski predsednik Vladimir Putin je jedan skliski, neuhvatljivi baja. Na primer, sećate se kad je lažirao napad improvizovanim eksplozivnim sredstvima na sopstvene trupe u Jordanskoj dolini kako bi namamio američku vojsku da se ušunja na mesto napada i time izazvao katastrofalan sukob koji bi mu dao povoda da obustavi mirovni projekat pod svojim uslovima? Majko mila, kakav lukavi šahovski velemajstor!

Reklame

Čekajte malo, bio je to fiktivni ruski predsednik Viktor Petrov iz Kuće od karata! Ali Putina bi trebalo da se plašim bar onoliko koliko se predsednik Frenk Andervud plaši Petrova, zar ne?

Prema mišljenju Entonija D'Agostina, "kremljologa" i profesora ruske istorije na Državnom univerzitetu u San Francisku, ne, ne bi trebalo. Putinova Rusija samo je još jedna zemlja sa sopstvenim interesima i nedavno povraćenom sposobnošću da se izbori za njih. Rusija nam se danas "suprotstavlja povodom raznih stvari", rekao mi je D'Agostino. "To nije fatalno ili bar ne bi bilo kad ne bismo i dalje stalno očekivali da nam Rusija popušta po svakom pitanju."

Velika vest o Putinu prošlih nedelje bila je teorija, uglavnom potekla iz levičarskih publikacija kao što je Talking Points Memo , da su on i predsednički kandidat Donald Tramp u savezu. Čini se da je medijski konsenzus da je hakera ili hakere koji su ukrali veliku količinu unutrašnje prepiske Demokratskog nacionalnog odbora i uneli razdor među demokrate, morala da podrži — ili čak direktno angažuje — država Rusija. "Taj potez uticao je i na to da se ruski predsednik Vladimir Putin zakuca u glavama mnogih američkih posmatrača ne samo kao strateški genije, već i kao tajno oružje Trampove kampanje", napisala je Džulija Ijofi za Foreign Policy .

A opet, kad je u pitanju Putinova umešanost, mnogo je više pitanja nego odgovora .

S jedne strane, tu je " bromansa" Trump/Putin. Jeste, Trampovi izolacionistički stavovi znače da Kremlj verovatno preferira Trampa u odnosu na Klintonovu . I da, Tramp je hvalio Putinovo vođstvo, i kanda-ali-ne-baš-sasvim izjavio da bi Putinova hakerska mašina kao sledeću metu trebalo da odabere mejlove Hilari Klinton.

Reklame

S druge strane, kao što je istakao Glen Grinvald, ugrabiti prvu priliku koja vam se ukaže da oblatite predsedničkog kandidata kao nekakvog ruskog agenta u dubokoj ilegali nije samo drastično, već maltene makartijevski. "Istorija povezivanja političkih neprijatelja sa Rusijom zaista je opasna i veoma ružna u Sjedinjenim Državama. To je praktično način na koji je čitavu deceniju desnica satanizovala levicu", rekao je Grinvald u nedavnom intervjuu za Slate.

Dakle, ta teorija zavere da Putin drži marionetske konce budućeg predsednika Trampa paranoična je hladnoratovska fantazija, ali kojem bi uopšte cilju Putin težio kad bi hipotetički imao Trampa kao Mandžurijskog kandidata u rukama?

"Putin je, korak po korak, stekao mitski status", rekao je Nikolaj Sokov, viši naučni saradnik pri Centru za studije suzbijanja na Institutu Midlberi. Sokov je Putinovu reputaciju na Zapadu opisao kao "ultimativnog negativca, koji stoji iza svega što nam se ne sviđa." Mada je brže-bolje dodao da "Putin nije baš sasvim dobrica" i da su neki njegovi ciljevi "štetni".

Putinova sklonost da se ponaša kao car i autokrata prilično je strašna ako živite u Rusiji ili blizu nje. Putin postavlja regionalne namesnike umesto da raspisuje izbore, uključujući čečenskog lidera čelične ruke Ramzana Kadirova . I iako priznaje ideju ograničenih mandata za izabrane zvaničnike , on sam se ne drži tih ograničenja i izgleda da planira da vlada još najmanje 24 godine . I, naravno, uz pomoć dugotrajne demonstracije sile i neke ljigave izgovore , Putin je prekrojio Rusiju tako da sad sadrži i ukrajinsku teritoriju Krim .

Reklame

A čak i ako zanemarite glasine — od kojih su neke prilično ubedljive — o tome kako Putin podržava političko nasilje, njegova unutrašnja politika je, prema američkim standardima, monstruozna. Ozloglašeni zakon o gej "propagandi", koji Putin podržava, pruža zakonski okvir za napad na deklarisane gejeve . Putinova vlada bukvalno traži da se kritički tekstovi isecaju iz časopisa pre nego što stignu u prodaju, a zvanično neodobreni protesti sada podležu višegodišnjim zatvorskim kaznama . Čak je i Edvard Snouden, uzbunjivač Nacionalne agencije za bezbednost koga Putin štiti od izručenja i krivičnog gonjenja u Sjedinjenim Državama, užasnut Putinovim merama prismotre . Oh da, Putin je zabranio i ružne reči .

Ali prema D'Agostinu, mi samo treba da se naviknemo na Rusiju kao ponovnog velikog svetskog igrača, bez obzira na to šta mislili o njenoj unutrašnjoj politici. Pre petnaest godina, kazao je on, "Rusija se raspadala, popuštala pod našim savetima o svemu i ugledala se na nas kao na model ekonomske politike." Danas, ona se "donekle oporavila", rekao mi je D'Agostino.

Na primer, u septembru prošle godine, Rusija je počela da vrši vazdušne napade na pobunjenike protiv sirijskog predsednika Bašara al-Asada. Bio je to čin suprotstavljanja viziji Obamine administracije o budućoj Siriji bez ISIS-a, ali i bez Asada. Prema Sokovljevom mišljenju, "Putin zaista minira kredibilitet naše politike — kredibilitet širenja demokratije." Ali, dodao je on, kad naša strategija ne radi , "mi sami miniramo kredibilitet sopstvene politike."

Reklame

Ako, međutim, poverujete Putinu na reč, ne postoji ruska misija da se uništi Amerika . "Amerika je velika sila. Danas, verovatno, jedina super sila na svetu. Mi to prihvatamo", izjavio je Putin na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu prošlog meseca. "Mi želimo i spremni smo da sarađujemo sa Sjedinjenim Državama", dodao je on. U redu, taj citat je očigledno političko ulagivanje, ali alternativa opreznom verovanju Putinu kad izgovara razumne stvari samo je prepuštanje paranoji.

Konačna ocena: Koliko treba da sa plašim Putina?

1/5: IBMZ (Ih, baš me zabole.)

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu