U leto 2017. moja prijateljica me je pozvala na put sa njenom porodicom u Laos. Dok je ona često posećivala ovu zemlju, njenom mužu je ovo bio prvi put da se vraća nakon što je kao mali dečak izbegao sa svojom porodicom, prešavši reku Mekong u begu od progona naroda Hmong.Od trenutka kada sam stigla, neprestano sam razmišljala o prisustvu moje zemlje u pejzažu koji posmatram. Tokom Vijetnamskog rata, vodio se još jedan, nepriznat rat u Laosu, često pominjan kao i Tajni rat. Rat koji je vodila CIA protiv pro-sovijetskih komunističkih pokreta tokom šezdesetih i početkom sedamdesetih. Uz pomoć američke ambasade u Laosu, CIA i Američko ratno vazduhoplovstvo vodili su rat u vazduhu, prepuštajući rat na zemlji kraljevskoj vladi Laosa. U ovom ratu regrutovano puno pripadnika etničke manjine Hmong koja živi u Laosu, da se bore i izgube život u ime Zapada. U ovom ratu između dve supersile iz Hladnog rata, na Laos je izbačeno više od dva miliona tona bombi, ostavljajući na ovaj grad psihičke i fizičke ožiljke. Do dana današnjeg, ova oblast se smatra najviše bombardovanim područjem na celom svetu.
Reklame
Bila sam oprezna dok sam fotografisala kulturu koja je toliko daleko od moje, ali dok sam učila sve više i više o Tajnom ratu, počela sam da razmišljam kroz perspektivu američke turistkinje koja se našla na mestu koje su uništile američke bombe. Rezultat tog putovanje su fotografije. Samo ime serije, Operation Palace Dog, zapravo je naziv niza tajnih misija koje je Američka vazduhoplovna snaga vodila u zemlji.Moje fotografije, na kojima sam posle menjala neke stvari, na nekim minimalno na nekim koristila drastičnijim digitalnim ili fizičkim intervencijama, prikazuju Laos ne onakav kakav je sad, već više kao neko pishološko iskustvo turiste iz Amerike. Vidim Laos kao predeo unušten nasiljem zemlje iz koje ja dolazim i tragala sam za načinima da prikažem prikrivenu američku silu na filmu: da pronađem mesta i stvari gde se suočavaju prošlost i sadašnjost, da stvorim mesto gde strah prožima lepotu.U trenutku kada nam se granice zatežu, svetska izbeglička kriza eskalira, a ksenofobija je svuda oko nas, cilj mi je bio da empatično zabeležim iskustvo življenja na milost i nemilost Američke vojne sile, istovremeno dokumentujući moju etičku konfuziju, vizuelnu kompulzivnu silu i razvijanje svesti dok učim o svojoj sopstvenoj kulturnoj odgovornosti.
Ovaj članak je prvobitno objavljen na VICE US.