FYI.

This story is over 5 years old.

nauka

Zašto stalno puštaš istu pesmu – šta kaže nauka?

Obratio sam se naučnicima za pomoć povodom beskrajnog ponavljanja istih pesama.

Ovaj tekst je prvobitno objavljen na Noisey Denmark

Imam jedan problem. Kad mi se neka pesma sviđa, ja je puštam do iznemoglosti. Ali verovatno i vi to radite. Znate kako to već ide: u početku čovek nije ni svestan koliko puta je kliknuo replay; onda pesma mu uđe u glavu, i on shvati da će je izbaciti jedino ako je bude pustio još bezbroj puta dok mu se apsolutno ne smuči. Meni pesma lako zapadne za uho, u sebi pevušim ovaj ili onaj deo dok se ne predam porivu da je ponovo odslušam ispočetka. Pa još jednom. Pa opet.

Reklame

Zabrinute i ponekad vidno iznervirane kolege obavestile su me da nešto sa mnom stvarno nije u redu. Kažu da ovako i njima i sebi „kvarim" uživanje u muzici. Istini za volju, da bih odlučio da li da uopšte ubacim neku pesmu u rotaciju ja moram da je obrnem jedno pet do deset puta zaredom. Ali pošto moji prijatelji i saradnici očigledno nemaju pojma o čemu pričaju, a filozofski gledano moram da priznam da ni ja nemam pojma, obratio sam se stručnjacima da bih otkrio da li su mi ove navika zaista nezdrave. Profesor Peter Vust sa Kraljevske muzičke akademije u Arhusu u Danskoj i predvodnik nečeg što se zove Centar za muziku mozga, bio je moj sagovornik.

fotografija Peter Vust

Peter očigledno ima pojma, posebno po pitanju muzike i mozga. Inače, on i sam svira džez.

fotografija Mads Bjorn Kristijansen

NOISEY: Kažu mi da preterano puštam iste pesme, što je počelo da smeta ljudima u mom neposrednom okruženju me. Šta mi se dešava u mozgu dok slušam muziku?

Peter Vust: Muzika nam prija zato što utiče na moždani centar za nagrađivanje. Ovaj biološki sistem nas podstrekuje da radimo stvari neophodne za ostanak, od konzumacije hrane do upražnjavanja seksa. Priroda i biologija nas ovako uslovljavaju da ponavljamo aktivnosti koje će nam omogućiti da preživimo.

Zbog sistema nagrade, muzika je umetnički izraz kome se verovatno najčešće vraćamo. Knjigu ćemo pročitati ili film odgledati po dva-tri puta, retko više, ali muziku možemo da slušamo beskrajno. Muzička umetnost se zasniva na repeticiji.

Reklame

Šta se to dešava u mom organizmu kad je mozak umislio da mi je za preživljavanje potrebno da odslušam Rockstar šest puta dnevno?

Teško je reći, ali znamo da muzika utiče na centar za nagrade. Tačan proces varira od slučaja do slučaja, muzika svakog na različiti način „diže". Retki su ljudi koji od muzike ne dobijaju baš nikakvo zadovoljstvo, nikakav nadražaj. Oni ne razumeju zašto bi bilo ko gubio vreme na slušanje muzike. Sa druge strane, postoje i ljudi koji se bukvalno naježe kad krene pesma koju vole. Dopamin je prirodna droga, znamo da on ovim upravlja.


Pogledajte VICE Srbija film Kako preživeti Lovefest


Koji narkotici izazivaju oslobađanje dopamina na sličan način kao muzika?

Muzika na neverovatan način uđe u naše mehanizme za preživljavanje, slično kao kokain. Narkotici ipak drugačije deluju na mozak, direktno utiču na dopaminske sisteme. Znamo da dopamina bude mnogo u mozgu posle konzumacije kokaina, amfetamina, i sličnih droga. Ali konkretni efekti su veoma različiti – bar mi tako narkomani kažu. Nemam iskustva iz prve ruke, pa ne mogu direktno da taj osećaj uporedim sa muzikom.

A šta me motiviše da ponavljam iste pesme?

U tom smislu si donekle poseban, moglo bi se reći da si adiktivne prirode, kao što smo svi u neku ruku navučeni na hranu. A i ta zavisnost može da pređe u patologiju.

Kao kad te nešto vuče u Mekdonalds?

Baš tako, ili kad imaš u rukama slatkiše koje prosto ne možeš da prestaneš da jedeš iako si sasvim sit. Tako isto muzika ili droge. Nije ti stvarno neophodno za opstanak, ali nekako se uvuklo u sisteme koji se opstankom bave. Kod muzike je bar pozitivno to što se ne odražava negativno na život ljudi.

Reklame

A kad mi se pesma smuči?

Ako istu stvar preslušaš mnogo puta ona ode na sasvim drugu stranu, više nam ne izaziva nikakav nov nadražaj, a naši sistemi su hipersenzitivni prema svemu novom. Možda je kod tebe taj raspon malo širi nego kod tvojih prijatelja, pa tvom mozgu duže treba da shvati da u tome što sluša i nema novih informacija.

Hmm. Ili možda upijam informacije koje njima nisu dostupne?

Muzičari jesu osetljiviji na male promene u zvuku, moguće je da si samo osetljiviji i možeš više da izvučeš iz muzike od većine ljudi.

"Muzika na neverovatan način uđe u naše mehanizme za preživljavanje, slično kako kokain."

To mi se već sviđa. A recimo da ne voliš Niklbek, i onda na silu odslušaš sto puta zaredom How You Remind Me? Da li će ti se onda više svideti?

Ukusi variraju od jedne osobe do druge. Na primer, meni je kao akademiku i muzičaru mnogo lakše da prihvatim klasičnu muziku umesto na primer Bitlsa. Naša potreba za identifikacijom sa određenim grupama je izuzetno duboko usađena, a muzika je deo toga. Mladi idu na festivale gde kroz muziku dokazuju svetu da su mladi, slobodni, da im je lepo, iako toga nisu ni svesni. Dakle, ako pustiš Nikol… kako si rekao da se zove?

Niklbek.

Ako je to bend koji tvoja okolina prezire, na tebe će delovati i socijalni faktori. Dakle biologija kao i sociologija i psihologija zajedno uslovljavaju tvoje poimanje muzike.

Zašto ljudi slušaju muziku na toliko različitih načina?

Reklame

Muziku svako konzumira kako mu odgovara. Neke grupe idu zajedno da slušaju operu; drugi idu na stadion i tamo horski pevaju. Nije svaki mozak identičan. Razlikujemo se iznutra koliko i spolja.

OK, a šta vi lično slušate?

Ja slušam džez i ritmičnu muziku, trenutno album Hand Jive gitariste Džona Skofilda. Izašao je tokom devedesetih, kada i nisam mnogo slušao takvu muziku.

Da li zaista postoje nezdrave slušalačke navike?

Muzika se može koristiti za mučenje ljudi, na primer u Gvantanamo Beju zatvorenicima su intenzivno puštali neki hevi metal, što im je smetalo i kulturno i biološki. Ali ja lično ne mislim da postoji dobra i loša muzika.

Hmm, OK. Hvala ti, Peter, na ovom pojašnjenju.

Još na VICE.com

Šta moraš da znaš ako želiš da snimiš i izdaš pesmu u Srbiji

Zašto narodnjaci sve više psuju u pesmama

Žao nam je, ali Noel Galager zapravo ne voli "Wonderwall"