Zašto smo opsednuti hranom u Srbiji
Foto: Rattle/Flickr

FYI.

This story is over 5 years old.

hrana

Zašto smo opsednuti hranom u Srbiji

"Pre novih tehnologija i mreža, ono što smo jeli bila je naša privatna stvar. Čim smo to mogli da podelimo sa drugima, mi kroz hranu delimo i druge informacije."

Svakog dana na Fejsbuku iskaču nove firme koje rade dostavu nekih varijanti za obrok na poslu – od oljuštenog voća, preko zalogaja za nabosti azijske kuhinje, pa sve do kuvanih, po-bakinom-receptu, jela. Nekada imam utisak da mi je to hajlajt dana - kada se na poslu dogovaramo šta ćemo da naručimo i otimamo se oko kupona za Mek.

Više nije kul prosto biti gurman koji uživa u hrani, već se javlja nova kategorija „foodie-ja", ljudi koji se lože na kvalitetnu hranu, prate trendove koji tu dominiraju i žive određeni životni stil.

Reklame

Šerujemo fotke onoga što smo spremili, pokazujemo kako se super snalazimo u kuhinji i kako odlično baratamo filterima na Instagramu. Lajkujemo različite stranice, poput Tasty-ja, food blogove, Instagram naloge koji postuju savršeno isproducirane klipove o spremanju nekog jela spakovane u maksimalno minut i po, koliko nam globalni poremećaj pažnje dozvoljava. Duboko u sebi znamo da je verovatnoća minimalna da ih ikada spremimo, ali te hipnotišuće boje i umirujuća muzika u nama proizvode zadovoljstvo skoro približno onom ukusu koji zamišljamo da to jelo ima. Hešteg #foodporn najbolje pokazuje koliko hrana može da nas zadovolji, skoro na orgazmičan način.

 - Postoji i jedna vrsta perverzne opsednutosti hranom (tv kanali, recepti, YouTube snimci), gde mi voajerišemo nad tuđim tanjirima i šerpama, u želji da sopstveni život učinimo slasnim i punim začina. Da osetimo taj delić glamura koji postoji na 24 kitchen, kada neka elitna kuvarica priprema još elitniji recept na vrhu elitne zgrade u Parizu – kaže za VICE psihološkinja i psihoterapeutkinja Suzana Krstić.

Iako obrok pripremamo bez ključnih sastojaka, na periferiji grada, u garsonjeri koju iznajmljujemo i plaćamo onoliko koliko košta šerpa gore pomenute kuvarice, nekako se vrlo lako identifikujemo sa tim, kaže Krstić. A glamur je tu, dokle god znamo da ćemo imati i sledeći obrok, jer mnogi ga nemaju.

I dok se u Srbiji uživljavaju u taj kuvarski glamur kod nas su sve popularniji blogovi koji se bave hranom. Kao što znamo svoj JMBG, sada se podrazumeva da smo uradili test koji nam pokazuje na šta smo od hrane intolerantni, a ako ne pričamo o hrani, ili barem o dijeti koju smo probali, osećamo se isključeno. Ako ne tražimo savete, onda bar zbog lepih slika i tekstova odlazimo na stranice domaćih blogera koji se bave hranom.

Reklame

- Pre novih tehnologija i mreža, ono što smo jeli bila je naša privatna stvar. Čim smo to mogli da podelimo sa drugima, mi kroz hranu delimo i druge informacije. Recimo, ako jedeš organsko, šalješ poruku ne samo da brineš o svojoj ishrani, nego i da si i obrazovana, pametna i imućna osoba. Ti šalješ set informacija među kojima je i ona: vidi kako sam super, ja to sebi mogu da priuštim – kaže za VICE Tatjana Vehovec, poznatija pod blog imenom Mooshema.

Ona ističe da nije nutricionista, već entuzijasta i da veoma pazi da ne daje stručne savete na blogu, već samo da motiviše i inspirise ljude da koriste zdrav razum.

 - Kada sam jednom popisala  ovo da, ovo ne, često su mi tražili jelovnik, po danima. Ljudi sebe dovedu u položaj da im je potrebno dirigovanje, pravilo, raspored, koji će im neko drugi dati. Zato uspevaju klikovi na obećanja "15 kilograma za 15 dana sa 15 jaja" ili "Kupus dijeta" – kaže Vehovec.

Smatra da Srbija samo prati trend opsednutosti hranom koji vlada u celom svetu. Postoji čitava jedna kultura koja se ogleda u pitanjima šta ću posle jesti, gde ćemo jesti, kada ćemo jesti, s kim ćemo jesti, kaže Tatjana.

- Kada smo dobili mogućnost da o tome obaveštavamo i svoje prijatelje i pratioce na mrežama, podigli smo čin ishrane na nivo društvenog i kulturološkog čina. Hrana je likable, a mi smo svi prihvatili koncept lajka, kao vrednosnog Sistema – kaže ona.

Često su najlajkovanije fotografije one sa gotovom hranom ili pripremom hrane.

Reklame

Foto: Nenad Vujanović

- To nadražuje naša čula, ono koje ne koristimo kada koristimo tehnologije, koje je u deprivaciji, čulo ukusa – objašnjava nam blogerka.

Više priče o hrani ne znači da nužno više i brinemo o onome šta unosimo u sebe. Ipak, trend hrane može da donese i porast interesovanja i za neki stručni savet. Razgovarala sam i sa nutricionistima iz Centra za preventivnu medicinu i ishranu dr Gifing i tome kako su opsesija hranom i zdravlje povezani. Saglasili su se sa mojom tvrdnjom da u poslednjih par godina postoji veće interesovanje za savete nutricionista. Kažu da ljudi često misle da su edukovani jer dosta toga čitaju na internetu, od čega je većina informacija beskorisna.

- Veliko je pitanje da li su ljudi u Srbiji, u kojoj meri i na koji način opsednuti hranom. Zapravo dolazimo do podataka koji govore u prilog tome da su ljudi više opterećeni estetskim  izgledom, a ne zdravstvenim aspektom hrane – kažu iz Centra za preventivnu medicinu i ishranu "dr Gifing" za VICE.

Takođe, u našem narodu nema baš svesti o značaju pravilne ishrane u cilju prevencije, pa se mnogo ljudi javlja zbog zdravstvenih problema koji su nastali zbog loše ishrane, kažu nutricionisti.

Blogerka Tatjana Vehovec je, kao i većina, tek kad joj je bilo ugroženo zdravlje odlučila da se ozbiljnije posveti hrani.

- Započela sam kruto, neumoljivo i bez popusta. Kada sam shvatila da me to polako uvodi u osećaj paranoje i opsesije u vezi sa hranom, iako mi popravlja laboratoriju, sve sam pomalo relaksirala i dovela ravnotežu. Sada se hranim onako kako i pišem: 80% vremena jedem najzdravije što mogu i jedem svu hranu, a 20% dajem sebi oduška. Ne samo zato što je društveno prihvatljivije, već mi daje osećaj komotnosti i slobode – kaže Tatjana.

Reklame

Moram da priznam da se divim ljudima koji mogu kad razmišljaju o hrani da na prvom mestu razmišljaju o zdravlju. Meni su asocijacija za pripremu hrane emocije koje još vezujem iz detinjstva: pravljenje kolača sa bakom koja me pušta da napravim nesavršene oblike jer je bitnije da ja učestvujem nego da budu lepi, roditeljsko guranje voća u ruke "da se ne razbolim" i druženje sa prijateljima, jer neko sprema klopu. Naravno, tu je i trauma – šta god da radim oko tri moram da prekinem i dođem kući jer moramo svi zajedno da ručamo.

- Svi znamo da živimo u vreme individualizma i singl obroka, iako mnogi imaju nostalgiju za tim ručkom u tri. Možda ću malo okrnjiti tu sliku ako podsetim ljude da se sete tih ručkova bez ružičastih naočara i osveste koliko puta su samo želeli da pobegnu od stola i rade nešto drugo, ili jedu sami, samo da ne bi slušali priče koje se tiču drugih a ne njih samih – kaže psihološkinja Suzana Krstić.

Danas smo konačno dobili dozvolu da uživamo u obroku sami, bez ikakvih ograničenja ili osećaja krivice. Naučili smo da je u redu da sebe radujemo i da je neophodno da smo sami sebi važni. Zato sebe hranimo obrocima, ali i ljubavlju za koju konačno imamo dozvolu, objašnjava Krstić.

- Postoji taj kult hrane, koji je zapravo kompenzacija za ljubav ili podršku, jer ljudi nisu navikli da izražavaju emocije pa je hrana odličan način da se nekome pokaže ljubav. Takođe, u raznim periodima naše istorije, ljudi su bili gladni i obezbedjivanje hrane značilo je osiguranje života nekome. A to je vrhunac ljubavi – kaže Suzana za VICE.

Reklame

Na toj potrebi za ljubavlju koju kompenzujemo kroz hranu verovatno je nastao naziv "Hrana za utehu", pa čak i imamo top-liste omiljenih. Iako znamo da zbog začina i konzervanasa ta obrađena hrana nam proizvodi veće zadovoljstvo, ne možemo da se isključimo iz tih slika koje nam filmska industrija prodaje kroz scene prejedanja sladoledom ili džank fudom.

Postoji bezbroj teorija o značaju hrane i unošenju hranljivih materija u telo. Mnoge bi mogle da se svedu na unošenje ljubavi, podrške i svega onoga što ne dobijamo od okoline, a potrebno nam je. Ako sve to dobijamo, sigurno ne želimo da se pravdamo, već samo da ugađamo sebi. Ipak, taj opšti hajp oko hrane može da nas natera da uradimo nešto korisno za sebe – da eksperimentišemo, nađemo uživanje, a možda se usput i pobrinemo za svoje zdravlje.

Kao što mi je blogerka Mooshema rekla – sve je okej, ako ne zglajznemo u opsesiju i ideologiju, kao što se mnoge priče o dijeti i završe.

Još na VICE:

Njeno veličanstvo Sarma

Davali su mi drogu, pušili mi i pljačkali me dok sam radio kao dostavljač pica

Hrana i seks, spoj najvećih uživanja