mladi romi
Aleksandrija Ajduković

FYI.

This story is over 5 years old.

Mladi Romi

Zašto su provodi mladih Roma retki - a raskošni

Leti je lakše, okupljati se može i po parkovima. Zimi je teško, svaki izlazak košta.

Socijalni pokazatelji ukazuju da stanje u populaciji mladih Roma u Srbiji nije bajno, uprkos evidentnom pomaku od početka Dekade Roma, međunarodne inicijative pokrenute 2005. godine. Mladi Romi se teže zapošljavaju od ostalih i, pritešnjeni predrasudama sa jedne, i običajnim pravom sa druge strane, mladi nalaze egzistencijalni izlaz u nevladinim organizacijama i sivom ekonomskom sektoru. Ipak je sve više njih i u zvaničnim tokovima. Slika životnog ambijenta mladog pripadnika romske zajednice još uvek je stereotipna i dobrim delom se zasniva na istini.

Reklame

Zima je prilično ograničavajuća sezona za izlaske za sve zainteresovane grupacije, pa i mlade Rome. Usmereni su na sedenje po kafićima i kafanama što predstavljaju vanredni izdatak, a za šta ova populacija većinom nema kapaciteta.

Jer, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, Romi su u za 43 odsto većem riziku od siromaštva i 22 odsto od apsolutnog siromaštva, u odnosu na ostale građane Srbije. Koji takođe, pošteno rečeno, nisu odveć imućni.

Leti je lakše, okupljati se može i po parkovima. Zimi je teško, svaki izlazak košta.
Dok još ne rade, nemaju novca, jer džeparac nije uobičajena pojava u romskim porodičnim odnosima: kasa je kod domaćina. A kad krenu da zarađuju, tad svaki dinar postaje dragocen, ako govorimo o niskom i srednjem staležu.

Viši slojevi nemaju egzistencijalnih problema, ali im radni angažman utiče na kreiranje zabave. Neka to bude retko, ali raskošno, logika je većine Roma vezana za provode, šta kao pravilo prenose na mlađe generacije. Stoga su poznate romske svadbe, veridbe, sunećenja, a u neka davnija vremena i ispraćaji u vojsku.

Za te svetkovine Romi štede, a kad dođe trenutak, ne žale mukom stečene finansijske resurse. Uglavnom nekog svog iz inostranstva, ili svoje, gastarbajterske. Skupi se cela mahala, i mladina i mladoženjina. Možda je cilj pokazati prestiž, ali od svečarskih aktivnosti svi imaju koristi: to su praznici za celo naselje.

U ekstremnim slučajevima pokazivanja, po nevestu ženik dolazi helikopterom, dok se u vazda blatnjavim dvorištima cupka uz Kemiša, Brunclikovu i druge zvezde estrade. Uživo!

Reklame

Muzika se kiti novčanicama od po sto evra. One lepršaju u naborima harmonike.
Da to nisu mitovi svedoče video-snimci, nezaobilazni materijal za dugo sećanje zvanica i naslađivanje kolekcionara po malo i bizarnih sadržaja.
Međutim, to su ipak izuzetci. Uglavnom se svako pruži koliko može i koji pedalj dalje.
Nasušna potreba za veseljem odražava se na pojavu još jednog vida mega-žurki. Romskih balova.

- Mi u Vranju često pravimo romske balove, posebno početkom proleća. Tad se bira mis i mister, najlepša devojka i mladić – svedoči 17-ogodišnji Denis Ibraimović, jednom zamalo laureat počasne titule. Svi se tad svečano obuku, „sevaju" marke, ali „sevaju" i noge, cure su mahom u minićima. Muški nose odela, košulje, kravate, malo njih je u farmerkama.
Elegancija se prepliće sa egzotikom – tako nekako razumem Denisov opis garderobe „svi u crno-zlatno", „čisto belom" i „na šljokice".

Kad ipak insistiraš na omiljenom mestu za izlaske romske mlađarije, bila ona iz Zemuna, sa Karaburme, iz naselja Vuka Vrčevića… dobiješ odgovor da je većini vrhunski provod poistovećen sa kafanom „Nina", na vrhu Bulevara kralja Aleksandra. Kafana je poznata i izvan Beograda. Dakle, restoran „Nina" preporučen nam je sa svih strana kao elitna romska kafana u koju izlaze i Srbi.

Prvi utisak ne podržava epitet „elitno". Pozicionirana u krugu radionica i stovarišta, spolja slična kakvom zapuštenom Domu kulture ili mesnoj zajednici, iznutra je spoj svadbarske šatre i diskoteke.

Reklame

Enterijer je oplemenjen tapetima „a la pečena cigla", što mu daje rustičnu toplinu.
Ovaj „eklekticizam" ne dolazi do punog izražaja zbog strobo-svetala koja na sve strane pršte. Prati ih žestok zvuk iz razglasa, a direktno sa bine pune muzičara. Svi instrumenti su na broju, od saksofona, preko violine, kontrabasa, do tarabuke.

Vrlo ozbiljan orkestar, pa je pridev„elitan" sve više opravdan.

Uz članove benda, čak tri pevača, izvode meni nepoznate „arije". Tako ih nazivam, jer mladi baritoni obiluju vokalnim ukrasima, poput nazalnog „vibrata" i drugih „trilera". Mnogi od klijentele, pak, znaju reči, i uveliko pocupkuju na stolicama, tiho pevušeći.

Raspoloženje je oko ponoći daleko od krešenda, ovde se masa skuplja oko jedan sat. Šta li dotle rade, gunđam u sebi, navikuta na matinee. Lickaju se, pirkaju, parfemišu, zaključujem pošto gosti krenu da naviru.

Da me ubiješ, namah ne bih znala ko je tu Rom, a ko Srbin. Inkluzija je ovde dosegla najviši stupanj implementacije. Nikom pripadnost naciji nije bitna, objedinjuje ih strast prema romskoj muzici.

Gledano sa strane mode, može se primetiti više pravaca: snagatori izašli iz devedesetih prošlog veka, obrijanih glava (možda su ovo Srbi), ali i menadžerski ukrojenih u odela. Tu su i grupice sa prefinjenim džemperićima ispod sportskih vetrovki, i sa ćubicama izvučenim briljantinom. Ima i robusnije obučenih sa demodiranim „šabankama".

Ovo važi za muškarce različitih dobi, premda brojčanu nadmoć imaju mlađi. Devojke, iako jednoobrazne na prvi pogled, sve u crnom, čipki, biserima, prate sopstvene modne stilove. Kako u garderobi, tako i načinu đuskanja.

Reklame

Gosti tretmanom osoblja nisu odvojeni po debljini buđelara, pa se u led stavlja i šampanjac, i limenke piva. Kelneri su demokratski ljubazni, a jedan od njih povremeno komunicira sa pridošlima brejk-dens pokretima, potom ih prisno grleći. I ne mareći dal' su redovne mušterije, novajlije, siroti, bogati…

Poreklo novca ilustruje slika: jedan momak za brata Saida u Nemačkoj naručuje rođendansku pesmu. Pevač to objavljuje u mikrofon, a „brat Džole", kako ga naziva, sve direktno prenosi Saidu preko vajbera. Da brat čuje kako je ispoštovan i da uhvati atmosferu domovine.

„Kićenja" pevača nema, svi dogovori oko izbora numera su na prijateljskoj bazi. A na repertoaru „sve od Ivane, do Silvane", kako kaže Miki, jedan od interpretatora.

Ne znam koja Ivana, al' za Silvanu znam, kao i Džeja, Šabana… Ali ih ne prepoznajem u novim aranžmanima, sa mnogo više autentičnog melosa.

Zvezda večeri je pevač Emir Kamadani, pristao mlad muškarac sa pečatnim prstenom, pozlaćenim satom i zlatnom minđušom. On je taj što ispunjava želje od stola do stola. Tips je, verovatno, uračunat u honorar, kako bi se gosti što više rasteretili.

Na podijumu se razvila priča (oko jedan), devojke briljiraju, u trbušnom plesu, i klasičnom MTV gibanju. Ni jedan muškarac im se ne pridružuje, pa scena nalikuje kakvoj gozbi u Starom Rimu ili dvoru sultana, sa savremenom scenografijom. Ali, tradicionalnim zabavljačicama u centru i sve okolo – uživaocima kolektivnog ženskog performansa.

Reklame

Jedan devojčurak ovo ovekovečuje selfijem. Više puta, da bude sigurna da je lepo ispala.
Za naš astal pristiže gazdarica, majka Nine po kojoj je kafana nazvana. Privuklo je naše zapitkivanje. I Nina će doći kasnije, sad odmara od učenja.

- Sprema se za zubara – ponosno kaže mati učenice drugog razreda Zubotehničke škole. Čisto da se zna u koje svrhe ide prihod.

Čula je za VICE, kako nije? Zato nam šalje turu pića, što je još jedan znak smisla za marketing, što jednu kafanu čini prestižnom.

Međutim, nama je i preglasno, i prekasno. Odlazimo pre vrhunca. Pre nego što smo se stvarno opustile.

____________________________________________________________________________________________________

Pogledajte VICE Srbija film Egzon

_____________________________________________________________________________________________________

Sličnih lokala ima i na Adi Ciganliji, na poznatim i manje znanim splavovima, upravo zbog kojih je Beograd cenjen po noćnom životu diljem Evrope. Samo se poslovno najspretniji održe (Blek panters), kada postaju mamac za turiste.

Ostali se gase, da bi se novi otvarali, tvrdi poznavalac kulture mladih Roma, reditelj Boris Mitić. Ili im biznis dojadi, ili ne mogu da se nose sa porezom.

Raspoloženje se ovde po pravilu podstiče alkoholom. Ako i ima droge, konzumacija je skrivena. Ti što se, sve više, dopinguju heroinom, mahom i ne izlaze iz naselja. Njima je gušt stondiranje po gajbama.

Reklame

Kroz izbor sadržaja i načina uživanja, Romi prenose svoju tradiciju. Druželjubivost, igru, pesmu u koje skoro pa ravnopravno uključuju i ostale.

Ako se po malo i puvakaju, pitanje je ko je od koga to načelo preuzeo.

Pogledajte još fotografija iz kluba 'Nina'