FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Žena koja brani majke koje su ubile svoju decu

Kada je Kerol Koronado ubila svoje tri ćerke 2014. godine, verovatno je patila od post-porođajne psihoze. Ali zbog manjka brige o mentalnom zdravlju porodilja u SAD, malo ko je bio spreman da je brani; osuđena je na doživotnu robiju.
Ilustracija: Marne Grahlman

Tekst je prvobitno objavljen na Broadly

Početkom godine Džoj Burkard (42), majka dvoje dece, radnica osiguranja, volonter u Juniorskoj ligi Los Anđelesa, ušla je u sudnicu u Komptonu da bi podržala Kerol Koronado, ženu koju nikad nije srela. Samo dva meseca ranije, Koronado je proglašena krivom zbog brutalnog ubistva sopstvene dece u spavaćoj sobi svoje kuće.

Burkard je ovo suđenje dugo pratila, ali tek je pri izricanju presude imala priliku da se obrati sudu. Za Broadly preko telefona govori odlučno i brižno. „Troje kolica smo postavile ispred sudnice u čast tri ubijene devojčice, da bismo izrazile podršku ali ujedno i odale počast preminulima."

Reklame

U maju 2014. Koronado je oduzela život tromesečnoj Kseniji, 16-mesečnoj Jasmini, i dvogodišnjoj Sofiji. Kuhinjskim nožem prerezala im je grkljane; dve od tri ćerke ubola je u srce, a treću je čekićem udarila u glavu. Kad su je muž i majka zatekli u spavaćoj sobi, ležala je gola i krvava na krevetu kraj tela. Pokušala je da se ubode u srce, ali samo je probila pluća.

„Bilo je više nego očigledno da je psihotična," kaže Burkard. „To niko nije osporavao."

Tokom suđenja Dajana Lin Barns, stručnjak za perinatalne poremećaje koja je saslušala Koronado i proučila njen policijski i psihijatrijski dosije, potvrdila je stav troje psihijatara koji su takođe svedočili pred sudom: Svi se slažu da je Koronado zločin izvršila tokom psihotične epizode koju su izazvali brojni faktori, od seksualne traume iz detinjstva do stresa koji je usledio po rođenju trećeg deteta.

Barns je tokom svedočenja pred sudom opisala kako je Koronado počela da halucinira od kako ju je u petoj godini života zlostavljao rođak. Takođe je navela da je Koronado prvi put bila silovana u mladosti, i još jednom dok je kasnije radila za kalifornijsku agenciju za očuvanje životne sredine. Barns kaže da su se glasovi koje je Koronado mislila da čuje javljali posle svakog porođaja, sve dok nije počela da veruje da je u pitanju duhovno, vantelesno iskustvo. Pošto je rodila Kseniju, svoju treću ćerku, Koronado je počela sve manje da spava što je halucinacije samo pogoršalo.

Reklame

Uprkos ovim simptomima, njen ginekolog Dr Dejvid Spajser procenio je da je Koronado sasvim zdrava kad je došla na redovan pregled šest nedelja posle rođenja Ksenije. Spajser je pred sudom izjavio da kod Kerol Koronado nisu bili uočljivi znaci post-porođajne depresije ili psihoze. „Delovala je vrlo srećno. Dala mi je sliku svoje bebe."

Procena spremnosti na deljenje dečijih fotografija nažalost nije isto što i temeljna psihijatrijska evaluacija.

Kao predstavnica 2020 Mom, dobrovoljnog udruženja za širenje svesti o materinskim mentalnim pitanjima, Burkard se nadala da će pojava njene grupe – i kolica izloženih pred sudom – umilostiviti sudiju Rikarda Okampa, te da će tako Koronado umesto na izdržavanje doživotne zatvorske kazne biti poslata u duševnu bolnicu sposobnu da joj pruži adekvatnu negu.

Hladan vetar je sprečio ljude da se okupe ispred suda, ali mediji jesu primetili demonstracije. U samoj sudnici, Rudi Koronado je pitao Burkard zašto se ona i njene pristalice nisu ranije pojavile. „Osetila sam kao da me je neko udario u stomak. Znala sam da je trebalo da budemo tu od početka, jer mediji već jesu pratili suđenje."

„Mi aktivisti živimo u nekom svom svetu," dodaje Burkard, „pokušavamo da privučemo pažnju medija na određene događaje, da bi javnost čula šta imamo da kažemo, ali u stvari su oni ovde već bili prisutni, a mi smo zakasnili."

Pred izricanje presude, Burkard je sudiji Okampu javno ukazala na to koliko je česta pojava duševnih oboljenja među mladim majkama, da 20% žena iskusi post-porođajnu depresiju ili psihozu – ređu i težu komplikaciju koja izaziva nagle promene raspoloženja, halucinacije, i ostale karakteristike nervnog sloma.

Reklame

Burkard je sudiji istakla da nije praksa da se tokom pregleda traže simptomi ovih komplikacija. „Nemojmo je po drugi put izneveriti," rekla je. „Već smo jednom izneverili njenu porodicu. Naš zdravstveni sistem je za to kriv." Okampo je kasnije izrekao tri doživotne kazne, i ubistva okarakterisao kao „podlo i promišljeno delo protiv žrtava koje su u nju imale poverenja."

„Ja sam tu zaključila da prosto moram da budem prisutna kad su ovakva suđenja u pitanju," kaže Burkard. „Moram da budem spremna da se obratim mnogo ranije. Možda bih tako i mogla da pomognem."

Prošlog novembra, sudija Okampo je proglasio Kerol Koronado krivom po sve tri tačke optužnice, zaključivši da je ubistva isplanirala sa namerom da naudi svom mužu. Tokom suđenja, Rudi Koronado je priznao da je pretio da će se razvesti od Kerol, kao i da je mislio da bi imao problema na poslu prodaje auto delova ako bi devojčice poveo sa sobom. Tokom svedočenja izjavio je da ženi nije pomogao da se stara o deci jer je bio „vaspitan da je to ženski posao, da ne bi bilo nikakvih problema sa zakonom."

Ali Rudi Koronado je takođe posvedočio da je njegova supruga bila „jako dobra majka", odnosno da se u prethodnom periodu „Kerol nikad nije tako ponašala". Kad se advokat Stiven Alen u njeno ime izjasnio da ne priznaje krivicu, dodao je da Rudi Koronado svoju suprugu „podržava sto posto, i želi da bude uz nju do samog kraja." Po izricanju presude, Rudi je plakao ispred sudnice i reporterima rekao da je oprostio Kerol.

Reklame

Alen kaže da se Kerol Koronado ne seća dana zločina i da nije imala zlu nameru. „Verujemo da je u pitanju bila privremena neuračunljivost, kao posledica post-porođajne psihoze. Ona je bila dobra majka, nikad ne bi tako nešto uradila, čak se ničega ni ne seća."

Burkard kaže da ju je Koronado slučaj lično pogodio i otvorio joj oči po pitanju manjka razumevanja post-porođajne psihoze i duševnog zdravlja unutar sudskog sistema. Ona je pred senat Kalifornije 2011. godine iznela predlog zakona o duševnom zdravlju pošto je čula za slučaj Dženi Bankston, mlade majke koja je hicem iz pištolja ubila svog dva meseca starog sina a zatim i sebe . Propis bi zahtevao od bolnica da ponudi informacije post-porođajnoj depresiji svim novim roditeljima, ali kriza lokalnog budžeta je ovo sprečila. Umesto zakonske regulative, doneta je samo rezolucija koja maj proglašava mesecom materinskog duševnog zdravlja, a zatim je Burkard osnovala 2020 Mom.

Burkard ima i lični interes po ovim pitanjima. Smatra da je po rođenju sina iskusila je slučaj post-porođajne depresije i anksioznosti koji je prošao bez dijagnoze. „Danas to mogu veoma ubeđeno da kažem. Muž me je u velikoj meri podržao. Da nije on bio tu da noću ustaje, mogla sam da skliznem u mnogo dublju depresiju i ko znaš ta sve još. Zaista je teško je reći."

„Kao aktivisti," objašnjava Burkard, „nismo ni razmatrali svoju ulogu u sudnici. Iako se stav javnosti po pitanju duševnih oboljenja polako menja, sudovi u tom pogledu kasne. Mislim da svi koji su pratili Koronado slučaj, putem televizija ili društvenih mreža, shvataju koliko je apsurdan bio konačni ishod. U isto vreme, svi razumeju i zašto je sudija presudio tako kako je presudio."

Reklame

DSM-V od 2014 . koristi izmenjenu definiciju post-porođajne psihoze, po kojoj žene u ovom stanju često umisle da im je dete posednuto, ili iskuse zvučne halucinacije – glasove koji zahtevaju da ubiju svoje dete. Dolazi se do zaključka da je ubistvo jedini način da se dete zaštiti. Od ovog poremećaja pati jedna do dve na svakih hiljadu majki. Kod žena koje su već oboljevale od post-porođajne depresije značajno je povećan rizik od post-porođajne psihoze, a isto važi i za one kod kojih su već postojali depresivni ili bipolarni poremećaji, kao kod Kerol Koronado.

Burkard kaže da ginekolozi i pedijatri oklevaju da ispitaju mlade majke za prisustvo faktora rizika od ozbiljnih mentalnih poremećaja. „Sve se svodi na to da ginekolozi, pedijatri, lekari opšte prakse, svi se oni još uvek plaše duševnih bolesti. Većina je odradila tek poneki čas iz tog polja u medicinskoj školi, a u post-specijalizaciji se time retko bave."

U slučaju Kerol Koronado, niz propusta koji je vodio do tragedije počeo je na nivou bolnice. „Svakako sve počinje od doktora," kaže Alen. „Nekoliko ih je vršilo preglede, ali ništa ozbiljnije od standardnih pitanja kako se oseća. Ona je u detinjstvu već patila od duševnih bolesti – ako im prosto kaže da je dobro, to ne bi trebalo da bude dovoljno."

Čak ni njeni najbliži nisu delovali kad su primetili prve znake problema. „Njen muž je prepoznao da nešto nije u redu", kaže Alen, „ali nije znao šta da radi. Prosto se sklonio."

Reklame

„Džuli Pirsi, njena mama, je takođe primetila da stvari ne idu kako treba, i ništa nije uradila. Sve počinje od doktora, ali onda prelazi na porodicu, na celu zajednicu, sve ljude koji su je poznavali. Bojim se da ju je mnogo ljudi izneverilo kad su joj bili najpotrebniji jer prosto nisu znali kako da joj pomognu."

Burkard smatra da je čak i samo podrška okruženja mogla da spase dečije živote. Koronado je pozvala majku na dan ubistva, ali ona nije mogla da dođe jer je kao vozač autobusa radila do pet popodne. „Da je postojao krizni centar, što je svakoj zajednici neophodno, možda bi mogla njima da se obrati, da im ostavi decu i da se ispava."

Njen muž je prepoznao da nešto nije u redu, ali nije znao šta da radi

Uz mere skrininga i podrške za duševno obolele koje su možda mogle da spreče zločin, na kraju je i sudstvo izneverilo Kerol Koronado. Iako su se i tužilaštvo i odbrana složili da je Koronado doživela psihotičnu epizodu, kalifornijski zakoni zahtevaju da se test iz dva smera primeni da bi se utvrdila uračunljivost optuženika. Evo kako Institut za pravna istraživanja UC Hejstings opisuje ovo testiranje . „Prvi smer je sposobnost optuženog da shvati prirodu i težinu samog dela. Drugi smer je sposobnost da razlikuje dobro i zlo. Tek ako iz oba smera dođe do zaključka da je osoba nesposobna da zadovolji ove parametre, proglašava se neuračunljivom."

Pošto je Koronado posle ubistava zaključala vrata, sudija Okampo zaključio je da je znala šta radi. Ali postoji i drugo objašnjenje, rekla je Burkard nedelju dana po izricanju presude. „Teško je reći šta joj je bilo u glavi, ali ljudi pod psihozom mogu da zamisle na primer da je neki demon ispred vrata." Koronado skoro ceo život ima zvučne halucinacije, ali sudija je odlučio da mora da provede ostatak života u zatvoru zato što je zaključala vrata pre nego što je pokušala samoubistvo.

Reklame

Slučaj Koronado na žalost nije bila prva prilika za američko sudstvo da izneveri majku obolelu od post-porođajne psihoze. Andrea Jejts je 2001. priznala da je u kadi udavila petoro dece. Proglasili su je krivom za teško ubistvo i umalo osudili na smrt na osnovu lažnog svedočenja psihijatra. Tužioci su tvrdili da je Jejts nameravala da pobije svoju decu, odnosno da je znala da radi nešto pogrešno na osnovu epizode serije Law & Order koju je navodno odgledala. Ta epizoda bavi se majkom koja je ubila svoju decu ali nije bila kažnjena jer se pozvala na neuračunljivost. Psihijatar koji je svedočio protiv Jejts bio je konsultant na snimanju serije, a na sud je pozvan upravo povodom ove epizode.

Jejts je bila osuđena na doživotnu robiju ali je ta kazna žalbom bila preinačena, pa su je poslali u duševnu bolnicu gde joj je cimerka bila Dena Šloser – žena koja je 2004. ubila svoju bebu takođe pod uticajem post-porođajne psihoze.

„Verovali ili ne," kaže Alen, „i Kerol Koronado je bila smeštena sa još dve žene optužene za čedomorstvo. Ne znam kog su im uzrasta bila deca, ali nešto se dešava i ne sme da ostane neprimećeno. Mora da postoji neka veza."

Na žalbenom ročištu Andrea Jejts je 2006. bila proglašena neuračunljivom, a njeni zastupnici Džordž Parnam i Džesika Farar su državi Teksas predložili zakon koji bi dekriminalizovao ubistvo dece u slučajevima gde je dokazana post-porođajna psihoza. Slični zakoni u UK važe već više od pola veka. „To civilizovane zemlje već imaju", rekao je Parnam za Dallas Morning News 2009. godine. „Stav javnosti promeniće samo obrazovanje o posle-porođajnim problemima."

Reklame

Zakon bi bio prvi te vrste u SAD, ali za Teksas je bio previše kontroverzan pa je predlog odbačen. Posle slučaja Koronado, Burkard predviđa da ima šanse za napredak.

Andrea Jejts; via CBS

„Mislim da bi u Kaliforniji trebalo da počnemo sitnije," kaže ona i objašnjava da se zalaže za obuku iz mentalne prve pomoći za pripadnike pravosudnog sistema – kako za javne pravobranioce tako i za tužitelje koji se često suočavaju u ovakvim slučajevima. Da je Okampo bio bolje upoznat sa duševnim oboljenjima, Burkard pretpostavlja da bi ishod mogao da bude značajno drugačiji. „Da je sudija prošao tu obuku, možda bi znao da stanje psihoza dođe i prođe, da je možda mogla na trenutak da dođe sebi i zaključa vrata. Ili da je tu još patila od halucinacija."

Za sada je Alen samo podneo žalbu i nada se da će izdejstvovati novo suđenje za Kerol Koronado. Burkard je obećala da će pružiti punu podršku. „Biću prisutna i u žalbenom procesu, daću sve od sebe."

Burkard, 2020 Mom, i druge grupe aktivista imaju za cilj smeštaj Koronado u psihijatrijsku ustanovu, što se u Teksasu desilo sa Andreom Jejts i Denom Šloser. Ali i u najboljem slučaju, to ne menja stanje: trenutno zdravstvo i sudstvo i dalje zanemaruje realne psihološke probleme mladih majki i njihove dece.

„Žalosno je što ovako nešto mora da se desi da bi se pitanje i razmotrilo," zaključuje Alen, „ali trudimo se da stvari promenimo nabolje."

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu