Reklame
Bosna i Hercegovina

Egzodus mladih iz BiH: Banjaluci treba "zid plača" za one koji su ostali

BiH prema procenama međunarodnih organizacija godišnje napušta između 30 i 35 hiljada ljudi. iz Republike Srpske odlazi između deset i 15 hiljada.

pisao Slobodan Manojlović
04 Jul 2018, 10:52am

Zid plača u Banja luci Foto: Jutjub skrinšot

Mnogi stanovnici iz redova sva tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine zemlju u kojoj su se rodili više vide kao zlu maćehu koja im čini zulum i od koje treba pobjeći što prije, nego kao majku od koje nema bolje.

U Banjaluci, gdje se nalazi Konzularna kancelarija Ambasade Slovenije u BiH, tokom tri dana u sedmici - koliko ova ustanova radi - gužve su neizdržive. Pre nekog vremena sam prošao pored tog mjesta biciklom i bezuspješno sam pokušavao da izbjegnem masu koja pokušava da dočeka svoj "pasoš da ode u raj" kako kaže stih kultnog sarajevskog benda Zabranjeno pušenje.


Slobodan Berić (30) je nakon završetka srednje Turističke škole napustio BiH prije 11 godina i bolju sreću potražio u kanadskom Saskatunu gdje i danas živi i radi.

- Otišao sam jer nisam vidio nikakvu budućnost osim alkoholisanja po parkovima. Gledao sam kako mladi ljudi svaki dan postaju sve zaglupljeniji. U BiH sam završio najkorumpiraniju i najbeskorisniju školu. Bio podstanar i jebena sirotinja. Gledao sam kako mi se roditelji "pojedoše" što mi ne mogu pomoći i otišao. Ovdje u Kanadi mi je u smislu finansija i životne sigurnosti mnogo bolje. Sa druge strane život bez ljudi sa kojima si odrastao i bez svijeta koji gaji prave vrijednosti zna biti i težak. Otkad sam postao otac sve više sam srećan što sam ovdje. Ali ipak sve nedostaje i boli".

Blanka Ostojić (28) nakon odlaska iz BiH već godinu dana živi u najvećem gradu savezne američke države Ilinois Čikagu gdje radi dva posla. Ne razmišlja o povratku.

"Otišla sam jer neću da radim za 200 KM i da mi plaćaju za sat vremena rada manje od tri KM. Možda se vratim jednog dana kada dobijem američku penziju. Živim i bolje i zdravije ovdje. Ne gledam "šuplje glave" koje su u BiH i odmah mi je lakše. Naravno da volim svoju rodnu Banja Luku, ali tamo je užas što se najbolje vidi kada odeš".

U Čikagu je i diplomirani geograf Branko Janković (28).

"Poslije završenih studija bisam uspio da nađem posao u struci pa sam počeo raditi u jednoj privatnoj firmi na poziciji aranžera robe za platu od 300 evra gdje sam bio izložen psihičkoj torturi. Prekovremeno ostajanje na poslu za koje nisam bio plaćen je bilo svakodnevnica. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja pronalaska posla u struci za koju sam se školovao odlučio sam da se spakujem i odem. Evo šesti mjesec sam u tuđini. Nostalgije ima, ali brzo nestane kada čujem da se kući ništa ne mijenja nabolje te da se neke stvari i pogoršavaju. Ovdje sam upoznao nove drugare, našao dobar posao i na putu sam da se skrasim. Mogu reći da sam prezadovoljan. Planiram se vrati nekada kada se osiguram materijalno da ne moram zavisiti od onih koji su na vlasti".


O uzrocima odlaska stanovništva iz Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i načinima na koji bi moglo da se dođe do riješenja ovog problema za VICE su govorili Aleksandar Majić i Stefan Blagić. Majić, viši asistent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, predaje predmete koji se tiču demografije. Blagić je predsjednik Udruženja "ReStart Srpska" koje je krajem prošle godine postavilo improvizovani "zid plača" u Banjaluci na kojem su građani pisali imena svojih najbližih koji su u potrazi za boljim životom napustili zemlju. Trenutno nije poznato koliko BiH i Republika Srpska imaju stanovnika, alli postoje određene procjene.

"Nažalost mi nemamo razvijen registar stanovništva za razliku od recimo Slovenije kojoj i ne treba popis stanovništva da bi utvrdila broj stanovnika. Svaki stanovnik koji ode odavde ne odjavi mjesto prebivališta. Jednostavno spakuje kofere i ode preko granice. Mi ne možemo znati da li će se neko vratiti za deset dana ili da će otići za cijeli život. Neke procjene međunarodnih organizacija ukazuju da u posljednjih pet godina na godišnjem nivou BiH napusti između 30 i 35 hiljada ljudi. Na Republiku Srpsku to se odnosi negdje između deset i 15 hiljada stanovnika godišnje. I u prošlom vremenu smo imali odliv, međutim visok prirodni priraštaj je kompenzovao taj odliv stanovništva", kaže Majić.

Aleksandar Majić

Kako ističe od 2002. godine je prirodan priraštaj, nažalost, negativan u RS dok je na nivou cijele BiH takav slučaj od 2007. godine.

"Kombinacija prirodnog i mehaničkog deficita stanovništva uslovljava ukupnu depopulaciju koja poprima dramatične razmjere. U suštini kombinacijom ta dva faktora dešava se depopulacija stanovništva i smanjenje. Nakon građanskog rata je počeo proces povratka izbjeglog i raseljeenog stanovništva iz ostalih zemalja. Procjene su bile da će proces povratka biti znatno intenzivniji, međutim veliki broj stanovnika se nije vratio o čemu svjedoče mnoga nenaseljena naselja i objekti koji. Kombinacija prisilnih i ekonomskih migracija uslovila je da prema procjenama mi sad u RS imamo oko milion i 100 hiljada stanovnika, a u BiH oko tri miliona i 300 hiljada stanovnika Prema popisu je oko 3,5 miliona, ali na osnovu projekcija prirodnog priraštaja i odlazaka definitivno nema više od 3,3 miliona stanovnika", kaže Majić.

Blagić navodi da je "Zid plača" u Banjaluci visok dva i širok tri metra popunjen za dva sata. Kaže da bi se za dva dana moglo popuniti i deset takvih zidova, ali da za tim nije bilo potrebe jer je pokazana poenta.

"Ideja je bila da se na jedan plastičan način predstavi egzodus iz zemlje. Možda će zvučati morbidno, ali trenutno bi smislenija akcija bila da se postavi "zid plača" za one koji su ostali u ovoj zemlji", kaže je Blagić.

Oba sagovornika kao glavni uzrok odlaska ljudi vide lošu ekonomsku situaciju u zemlji. Majić objašnjava da stvari u BiH ni za vrijeme bivše Jugoslavije nisu bile na mnogo boljem nivou u odnosu na danas.

"Sa prostora Republike Srpske i BiH stanovništvo je oduvijek odlazilo. O tom govori i statistika migracija iz doba Jugoslavije. Svake godine je 15 hiljada stanovnika više napuštalo nego što je naseljavalo socijalističku BiH. Migracioni saldo je bio negativan od 1948 do 1991. godine i to pokazuju podaci popisa stanovništva i analiza prirodnog priraštaja. Taj trend je intenziviran tokom građanskog rata gdje je dosta stanovništva napustilo zemlju. Nakon rata desio se val ekonomskih migracija koje su intenzivirane posljednjih godina. Glavni faktori su nezaposlenost koja je primarni faktor i loše ekonomsko stanje u državi", rekao je Majić.

Blagić kao neke od razloga odlaska vidi niske zarade i nestabilnu političku situaciju.

"Postoje dva glavna uzroka od kojih jedan moram posebno izdvojiti. To je teška ekonomska situacija u zemlji, odnosno nivo nezaposlenosti mladih. Drugi je nizak životni standard, odnosno niske plate. Sada kada uzmete da neko radi u marketu za 410 konvertibilnih maraka (nešto više od 210 evra) šest dana sedmično logično je da ode recimo u Sloveniju i radi isti posao za 800-900 evra. Drugi razlog je sveopšta nestabilnost koju nudi BiH svojim državljanima. Ljudi ne vjeruju u svoju budućnost i budućnost svoje djece. Tako nerijetko možete sretati ljude koji su zaposleni, ali ipak odlučuju da idu u inostranstvo samo zato jer misle da će tamo djeci i sebi pružiti bolji život. Tu su i politička trvenja koja su česta tako da se ljudi i rata plaše. Sve ovo uzrokuje da ljudi masovno idu odavde. Vlasti u Republici Srpskoj i ostatku BiH često govore kako je trend odlaska stanovništva zastupljen u svim zemljama bivše države što je tačno. Ali u BiH je to deset puta izraženije nego u Hrvatskoj što je jedan strahovit podatak", zaključio je lider "Restarta".

Stefan Blagić

On smatra da ujedinjenje naroda u BiH kako bi se prevazišli ovi problemi u ovom trenutku nije moguće.

"Mislim da svi imaju želju za povećanjem životnog standarda gdje god da se nalaze. Ali da očekujemo neko ujedinjenje usljed teške ekonomke situacije u ovom trenutku je nerealno. Nismo još zreli za to. Na kraju krajeva ovdje je bio rat prije 23 godine i to je primarni razlog koji će to zaustaviti. To je potpuno razumljivo. Međutim postoje druge zemlje koje imaju organizaciju federalnog ili konfederalnog karaktera pa opet imaju dobre ekonomske pokazatelje. Recimo ja ne vidim neku pretjeranu razliku u političkom sistemu BiH i Belgije. Znamo kako se živi tamo. Švajcarsku recimo čini dvadeset kantona i sedam polukantona. Međutim njihova zemlja je najrazvijenija u Evropi u ovom trenutku".

Majić objašnjava da što se tiče profila ljudi koji odlaze više nema nikakvih pravila.

"Uvijek su migrirali visokoobrazovani, to je svuda u svijetu generalno tako. Međutim nezaposlenost i stanje u državi uslovljava da više nemamo pravilo. Migriraju i muškarci i žene, i niskoobrazovani i visokoobrazovani kadar. Dešava se situacija da nam odlaze i stanovnici sa 3000 KM platom, ali i nezaposleni. Destinacije su zapadnoevropske zemlje počevši od Njemačke koja je najpoželjnija.

Dosta je atraktivan hrvatski pasoš i Slovenija. Vidimo redove pred ambasadama, konzulatima. Inače ovakva slika nije samo u RS i BiH. Hrvatska ima mehaničku depopulacija cijelih razmjera kojom je zahvaćena čitava Slavonija. I u Srbiji je slična situacija kao i u svim postranzicijskim zemljama ", smatra Majić.

On vidi dva načina na koji može da se spriječi dalji pad broja stanovnika.

"U stručnoj literaturi svako će navesti mjere natalitene politike i mjere imigracione politike. Pronatalitetnom preko materijalnih izdvajanja i nematerijalnih stimulacija podstičemo rađanje. Na drugoj strani stopa emigracije je visoka. Malo se radi na tom polju. Nažalost naša ekonomija ne može zadovoljiti potrebe stanovništva. Razvoj turizma bi mogao doprinjeti nekom razvoju i zadržavanju stanovništva. Industrija je u prošlosti bila glavni pokretač razvoja cijelog društva BiH je imala najveći stepen industrijalizacije u SFRJ.

Taj sektor je što lošom privatizacijom što nekim drugim lošim potezima doveden do ruba propasti. Oko 40 posto stanovništva je nekada bilo zaposleno u tom sektoru. Sada imamo oko 15 odsto. Ona je nosioc razvoja, sada je nemamo. Jedini vid privredne aktivnosti je turizam i iskorištavanje potencijala. To iziskuje prije svega kvalitetan kadar i velika ulaganja u infrastukturi i marketingu. Očit primjer takvih stvari je Hrvatska sa 16 miliona turista godišnje. BiH godišnje posjeti milion i po", kaže Majić i dodaje da je za promjene potreban proces koji traje dugo.

"Nažalost vlast i volja jedne političke strukture je četiri godine, ovi procesi traju mnogo duže. To je glavni i osnovni problem, sve se radi kratkoročno dok se dugoročne promjene slabo dešavaju. Jedan od razloga zašto su u socijalizmu neke stvari išle bolje je što se nije mijenjala vlast. Sve mjere koje se provode moraju ići kontinuirano. Za ovakav problem su potrebne najmanje dvije do tri decenije. Kratkoročne mjere nisu dale nekog rezultata koji bi mogao biti vidljiv".

On smatra i da je ovo maksimum odliva stanovnika na godišnjem nivou. Svoju tvrdnju bazira na činjenici da se većim odlascima smanjuje i broj nezaposlenih te da će se samim time smanjiti i broj ljudi koji će željeti da odu. Blagić vidi nekoliko riješenja kako bi se prevazišla trenutna situacija.

Red ispred Konzularne kancelarije Ambasade Slovenije u BiH

"Moramo da težimo prvenstveno političkoj stabilnosti i povećanju životnog standarda. To je izvodivo i to se može uraditi ukoliko postoji politička volja. Čini se da elitama u BiH to nije u interesu jer usred ovakve situacije oni i dalje imaju šansu da ostanu na vlasti. Pogotovo partije koje čitavo svoje djelovanje usmjeravaju na priču o nacionalizmu. I u hrvatskom i u srpskom i u bošnjačkom korpusu. Temelji riješenja situacije se mogu postaviti u roku od godinu dana. Bitno je da se pod hitno smanje porezi i doprinosi u ovoj zemlji kako bi ljude ohrabrili da ulažu. Prvenstveno domaći kapital, a onda i strane investicije.

Mi u "ReStartu" se zalažemo za jedan sistem potupne transparentnosti svih institucija vlasti koji bi drastično smanjio nivo korupcije u zemlji. Da se na nivou svake lokalne samouprave, entiteta i zajedničke institucije uredi da običan građanin može u svakom trenutku da provjeri gdje mu je otišao novac taj mjesec. Tako bi se na sistemski način eliminisao dobar dio korupcije u zemlji. Procjena međunarodnih organizacija je da na godišnjem nivou korupcija "pojede" milijardu i 400 miliona KM. Sistemom potpune transparentnosti bi se ovaj novac sačuvao u budžetima i na osnovu toga smanjivali porezi i doprinosi na vrlo jednostavan način. Drugo riješenje je restrukturisanje spoljnog duga. Ako recimo RS vraća 900 miliona maraka kredita kada bi se ova suma prepolovila ostalo bi sasvim dovoljno u budžetu za neke druge stvari za podsticaj i razvoj privatnog biznisa, smanjenje doprinosa na plate, a samim tim i neto plate u zemlji", objašnjava svoju viziju promjena Blagić.

Često se u narodu čuje kako imamo "previše studenata i obrazovanih te da treba i neko ko će raditi zanat pa će biti posla". Majić objašnjava da je situacija u BiH upravo suprotna.

"To nikada nije problem. Najrazvijenija društva kao recimo Norveška, Švedska i Kanada imaju preko 50 odsto visokoobrazovanih. Oni treba da nose društvo i budu njegov stub. t Kod nas je nažalost struktura takva da za nekim kadrovima nema potrebe. Kada pogledamo strukturu obrazovanja u RS mi imamo ispod deset posto visokoobrazovanog stanovništva što spada u red najneobrazovanijih zemalja Evrope", rekao je za kraj Majić.