FYI.

This story is over 5 years old.

Mentalno zdravlje

Ljudi koji su u depresiji češće koriste ove reči

Nisu uvek u pitanju samo negativne reči.
Fotografija: Stocksy/korisnik: Ilya

Ovaj tekst je originalno objavljen na sajtu Tonic.

Od načina na koji se krećeš i spavaš, do interakcija sa ljudima oko tebe, depresija menja skoro sve. Primetna je čak i u načinu na koji govoriš i izražavaš se pisanjem Ponekad ovaj „jezik depresije“ može da ima snažan efekat na druge. Samo razmislite o utisku koji ostavljaju poezija i tekstovi pesama Silvije Plat i Kurta Kobejna, koji su se oboje ubili nakon što su se mučili s depresijom.

Reklame

Naučnici odavno pokušavaju da tačno odrede vezu između depresije i jezika, a tehnologija nam pomaže u tome da nam ukupna slika bude jasnija. Naša nova studija, koja je objavljena u Clinical Psychological Science, otkriva klasu reči koja može da nam pomogne da tačno predvidimo da li neko boluje od depresije.

Lingvističke analize tradicionalno sprovode istraživači koji čitaju i hvataju beleške. Ovih dana, metode kompjuterizovane analize teksta nam omogućuju da za svega par minuta procesiramo ekstremno velike banke podataka. To može da pomogne da se uoče lingvističke odlike koje bi ljudima mogle da promaknu, da se izvede procenat preovlađujućih reči i klasa reči, leksičkog diverziteta, prosečne dužine rečenice, gramatičkih obrazaca i mnoge druge metrike.

Do sada su od koristi bili eseji i dnevnički unosi depresivnih kljudi, kao i radovi dobro poznatih umetnika, kao što su Kobejn i Plat Što se tiče govorne reči, uvid takođe omogućuju i isečci prirodnog govora depresivnih ljudi. Proučena zajedno, otkrića ovakvih istraživanja ukazuju na jasne i postojane razlike u jezičkom izražavanju onih koji imaju i onih koji nemaju simptome depresije.

Jezik može da se raščlani na dve komponente: sadržaj i stil. Sadržaj se odnosi na ono što izražavamo – tačnije, na smisao teme izjava. Niko se neće iznenaditi kada čuje da oni sa simptomima depresije koriste prekomernu količinu reči koje izražavaju negativne emocije, naročito negativne prideve i priloge – kao što su „usamljen“, „tužan“, ili „nesrećan“.

Reklame

Još je zanimljivija upotreba zamenica. Oni sa simptomima depresije značajno više koriste zamenice prvog lica jednine – kao što su „mene“, „ja lično“ i ja“ – i značajno manje zamenica drugog i trećeg lica – kao što su „oni“, „njih“ ili „ona“. Ovaj obrazac upotrebe zamenica ukazuje na to da su ljudi sa depresijom fokusiraniji na sebe, a manje povezani s drugima. Istraživači prijavljuju da su zamenice zapravo pouzdanije za identifikovanje depresije od reči koje iskazuju negativne emocije.

Znamo da su prežakavanje (zadržavanje na ličnim problemima) i izolacija iz društva česte odlike depresije. Međutim, ne znamo da li ova otkrića utiču na razlike u pažnji ili stilu razmišljanja. Da li depresija tera ljude da se fokusiraju na sebe, ili ljudi koji su fokusirani na sebe dobiju simptome depresije?

Jezički stil više utiče na naš način izražavanja, nego na sadržaj koji izražavamo. Naša laboratorija je nedavno sprovela veliku analizu tekstualnih podataka sa 64 različita onlajn foruma o mentalnom zdravlju, ispitujući preko 6400 članova. Otkriveno je da su „ apsolutističke reči“ – koje dočaravaju apsolutni značaj ili verovatnoću, kao što su „uvek“, „ništa“ ili „sasvim“ – bolji pokazatelji na forumima za mentalno zdravlje nego zamenice ili reči koje izražavaju negativne emocije.

Od same polazne tačke, predvideli smo da će oni sa depresijom imati pogled na svet koji je više crno-beo, i da će se to manifestovati u njihovom jezičkom stilu. U poređenju sa 19 različitih kontrolnih foruma (na primer, onih za majke ili studente), apsolutističke reči se za 50 odsto više koriste na forumima za anksioznost i depresiju, i oko 80 posto više na forumima za ideacije o samoubistvu. Zamenice širom foruma proizvode sličan distribucioni obrazac kao i apsolutističke reči, ali je njihov efekat manji. U poređenju s tim, reči koje izražavaju negativne emocije, paradoksalno, manje preovlađuju na forumima za ideacije o samoubistvu nego na forumima za anksioznost i depresiju.

Reklame

Naše istraživanje takođe je uključivalo i forume za oporavak, čiji članovi koji misle da su se oporavili od depresivnih epizoda postavljaju pozitivne i ohrabrujuće objave o svom oporavku. Otkrili smo da se na njima reči koje izražavaju negativne emocije koriste u sličnom obimu kao na kontrolnim forumima, dok su reči koje izražavaju pozitivne emocije češće za otprilike 70 procenata. Svejedno, prevaga apsolutističkih reči ostaje znatno veća u odnosu na kontrolne forume, ali je malo niža u odnosu na forume za anksioznost i depresiju.

Ono što je ključno je to da će se kod onih koji su i ranije imali simptome depresije simptomi najverovatnije ponovo javiti. S toga, njihova veća tendencija ka apsolutističkom načinu razmišljanja, čak iako tenutno ne pokazuju nikakve simptome depresije, jeste znak da to igra ulogu u prouzrokovanju depresivnih epizoda. Isti efekat je uočen u korišćenju zamenica, ali ne i reči koje izražavaju negativne emocije.

Razumevanje jezika depresije samo može da nam pomogne da razumemo način na koji oni koji imaju njene simptome razmišljaju, ali takođe ima i praktične implikacije. Istraživači automatizovanu analizu teksta kombinuju sa mašinskim učenjem (kompjuterima koji uče iz iskustva, bez pogramiranja), da bi klasifikovali različita stanja mentalnog zdravlja po prirodnim uzorcima jezika, kao što su unosi na blogovima.

Ovakva klasifikacija već nadmašuje učinak obučenih terapeuta. Ono što je još važnije, klasifikacija mašina koje uče može da bude samo sve bolja, jer postoji sve više podataka i razvijaju se sofiticiraniji algoritmi. To odlazi korak dalje od širokih uzoraka apsolutizma, negativnosti i zamenica o kojima smo već diskutovali. Započet je rad na korišćenju kompjutera za preciznu identifikaciju sve specifičnijih potkategorija problema sa mentalnim zdravljem – kao što su perfekcionizam, problemi sa samopoštovanjem, i socijalna anksioznost.

Reklame

Iako je tako, naravno da je moguće koristiti jezik povezan sa depresijom iako čovek nije depresivan. Na kraju, ono kako se osećaš tokom dužeg vremenskog perioda određuje da li patiš od depresije. Ali pošto Svetska zdravstvena organizacija procenjuje da više od 300 miliona ljudi širom sveta sada živi s depresijom, što je povećanje od 18 procenata od 2005, svakako da je važno da imamo više sredstava za uočavanje ovog stanja, da bismo predupredili tragična samoubistva, kao što su bila ona Platove i Kobejna.

Mohamed Al-Mosaivi je doktorant psihologije na Univerzitetu u Redingu. Ovaj članak je prvobitno objavljen na The Conversation . Pročitajte originalni članak .

Još na VICE.com:

Ne znaš šta je depresija dok te ne dohvati

Depresija ti ukrade dušu, a zatim ti oduzme i prijatelje

Jedan dan u životu mog mozga