FYI.

This story is over 5 years old.

vesti

Ovaj čovek je 25 godina dokumentovao svaki dan Hitlerovog života

Haralda Sandnera su toliko iznervirali pogrešni datumi kojima se mlataralo da je odlučio da samostalno rekonstruiše svaki dan Hitlerovog života.

Hitler u Nirnbergu 1935.; Charles Russell Collection, NARA, via)

Adolf Hitler već 71 godinu nije među živima, ali najveći zlikovac u istoriji sveta i dalje nekako mami pažnju nemačkog naroda. Kad novine nemaju bolju ideju, najlakše im je da stave Hitlera na naslovnu stranu – zato „Špigl" to radi svakih mesec dana. Bezbroj novih biografija, dokumentaraca, i udžbenika iz istorije svake godine se bavi najgorim čovekom koji je do sada video svetlost dana. Samo ugledniji među njima uspevaju da otkriju neke nove aspekte Hitlerovog života i njegove tragične istorijske uloge. Ali donedavno su sva ta izdanja imala nešto zajedničko: poneki neprecizno zaveden datum.

Reklame

Haralda Sandnera su toliko iznervirali pogrešni datumi kojima se mlataralo da je odlučio da samostalno rekonstruiše svaki dan Hitlerovog života. Sandner, po zanimanju prodavac i IT stručnjak u kompaniji koja se bavi logistikom , proveo je 25 godina prikupljajući slike, dokumente, i arhivski materijal, kao i putujući Evropom o svom trošku.

Rezultat je knjiga od 2,400 strana po imenu „Maršruta" ( Das Itinerar ) koja ne samo što navodi gde se Firer nalazio svakog dana života, već opisuje kako je do svake lokacije stigao i čime se tamo bavio. Čak sadrži i broj prisutnih zvanica na svakoj javnoj manifestaciji.

Razgovarali smo sa Haraldom Sanderom o motivaciji za ovako opsežno dokumentovanje života Adolfa Hitlera.

VICE: Koliko ste dugo radili na ovoj knjizi?

Harald Sandner: Na preskok sam radio nekih dvadeset, dvadeset pet godina. Naravno, bavio sam se i drugim stvarima. Izdao sam četiri druge knjige posvećene drugim temama u poslednjih 15 godina. U međuvremenu sam radio na „Maršruti" i najzad je završio. Kad nešto počnem ja to i završim, ali dobro je što u startu nisam bio svestan koliko će posla biti neophodno da bi se okončao jedan ovakav projekat.

Šta vam je dalo ideju za tako nešto?

Mene je istorija oduvek interesovala. U jednom trenutku sam počeo da zapažam da se navedeni datumi u Hitlerovom životu često ne poklapaju. Što sam više istraživao, to sam češće nalazio na neslaganja i omaške. Pomislio sam, mora da negde postoji pouzdan i potpun pregled svih dešavanja. Ispostavilo se da ne postoji.

Reklame

Tako da sam počeo sam da prikupljam podatke, isprva samo za period od 1933. do 1945. Posle pada Berlinskog zida, mogao sam da pristupim dodatnim arhivama na teritoriji nekadašnje Istočne Nemačke i čitavog Istočnog bloka, pa sam morao sve do tada prikupljene reference da ponovo proverim.

Kako je sve to išlo?

Počeo sam da sastavljam matricu svih podataka koje sam mogao da prikupim. Na primer, dobro je poznato da je 1. septembra 1939. Hitler bio u Berlinu i održao govor ispred Rajhstaga. Onda sam postepeno popunjavao praznine između tih datuma. Pisao sam arhivama, tražio karike koje nedostaju.

Niste istoričar po profesiji, zašto vas je ovo privuklo?

Moj posao je obrada podataka, a ključni deo tog procesa je potvrda preciznosti podataka. Na što sam više grešaka nailazio, to sam jaču potrebu osećao da raščistim stvari jednom i zauvek. Drago mi je što moje delo danas postoji i može da pomogne istoričarima da izbegnu nove greške.

Da li je zaista od tolike važnosti precizno znati sve Hitlerove aktivnosti?

Uzmimo na primer Hamburg. Decenijama su se širile glasine po kojima Hitler nije voleo Hamburg, da je smatrao grad previše hladnim i aristokratski ustrojenim. Ali kad je Verner Johe napisao knjigu „Hitler u Hamburgu", sve se to promenilo. Tu nam je rečeno da Hitler osim Berlina, Minhena, i Nirnberga nijedan drugi grad nije češće posećivao od Hamburga. Ali i to se zatim ispostavilo kao pogrešno. Naravno da Hitler jeste više boravio u nekim drugim gradovima – na primer u Bajrojtu i Vajmaru. Mada nije izbegavao ni Hamburg.

Reklame

Da li bolje razumete Hitlera od kako ste završili ovaj projekat?

Stekao sam osećaj o tome kako je voleo da se kreće, svakako. Kako kaže Hana Arent, ključna karakteristika totalitarne diktature je nejasno definisan centar moći – a Hitler je bio personifikacija tog centra. Za njega privatan život nije postojao. Kretao se svud okolo, vladao sa svake lokacije na kojoj bi se zatekao. Njegove odluke ne mogu se povezati ni sa jednim konkretnim mestom.

Šta ste još otkrili o Hitleru?

Bilo mi je interesantno da vidim koliko se to sve sporo razvijalo. Jedan govor održao je 1920. godine pred pedesetak ljudi. Zatim je bilo sto ljudi, pa trista, pa petsto i tako dalje. Cela drama tekla je dosta sporo, a niko nije shvatao gde će ih sve to odvesti. U knjizi kao što je moja se to dosta lako zapaža.

Često se čuje da je Hitler imao raznolike radne navike. Nekad bi radio po celu noć, ali nekad bi sve ostavio i samo išao u šetnje po nekoliko nedelja. Da li je to tačno?

U principu jeste, postoje periodi od po više nedelja pauze. Bio je jedan od onih ljudi koji ključne odluke umeju da odlože na dosta vremena, ali zato kad ih donese, kao da ih je uklesao u kamen. Zato je i bilo sve tako fatalno.

Da li se može reći da vas Hitler fascinira?

Mene fasciniraju precizni podaci. Sve je u činjenicama, smuči mi se kad čujem stvari koje pouzdano nisu tačne. Na primer moj rodni grad Koburg: početkom veka se govorilo da je Hitler samo dva put bio u tom mestu. Ali u stvari je Koburg bio prvi nemački grad koji je proglasio Hitlera za počasnog građanina, prvi nacistički grad, prvi su imali nacistu za gradonačelnika i prvi počeli da izdaju nacističke novine. Jedno vreme su sve to pokušavali da gurnu ispod tepiha, ali tek nedavno su imenovali komisiju gradskih istoričara. Zato ako ja stavim tačne podatke na sto, niko ne može da porekne istinu. Samo želim da se oslobodimo mitova.

Reklame

Da li mislite da je ova vrsta rada danas značajnija nego ranije?

Klaus fon Donani je jednom rekao da moramo najzad da shvatimo da je Gete naš Gete, da je Bah naš Bah, i da je Hitler naš Hitler. Tek kad to budemo prihvatili, moći ćemo da krenemo dalje. A mnoge glave još sadrže slične ideje. Na primer NSU (Nacional-socijalistička ilegala, neonacistička grupa terorista odgovorna za niz ubistava na rasnoj osnovi počinjenih početkom veka). Jedan od njihovih ključnih likova Tino Brant, godinama je radio u mojoj neposrednoj blizini. Takve stvari nisu apstraktne, nalaze se odmah tu, ispred naših vrata.

Šta dalje planirate?

Sa „Maršrutom" sam stigao do deset knjiga – jedanaest kilograma, ako se sve zajedno izmeri. Mislim da je vreme da malo odmorim.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu