FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Ovaj čovek je plaćen da pomaže ženama da uživaju u seksu

On spava sa klijentkinjama da bi im pomogao da prebrode strahove i anksioznost povodom fizičke intimnosti.
Ilustracije: ELEANOR DOUGHTY

Lari Vilarin je jedan od samo deset licenciranih surogat-muškaraca u ovoj zemlji – što znači da spava sa klijentkinjama da bi im pomogao da prebrode strahove i anksioznost povodom fizičke intimnosti.

Lari je vezanih očiju i potpuno nag stajao pored klavira kada je mlada žena sa kojom je bio napravila pravi pomak. Imala je 35 godina, ali je svoju seksualnu energiju sputavala kao da je nevina maturantkinja, i to iz dobrog razloga: nikada nije poljubila muškarca, a kamoli da je u svojoj kući u Long Biču videla nekog golog.

Reklame

Kao tinejdžerka je bila bezbrižna i lepa – sve dok prilikom saobraćajne nesreće nije izletela kroz šoferšajbnu, koja joj je unakazila lice i oslepela na jedno oko, po Lariju. Nakon toga je pomislila, Kako bi iko ikada mogao da me voli ? Zbog toga je postala odsečena od sveta, romantične ljubavi i seksa. Sve do sada.

Bilo je leto 1994, i Lari, koji je deset godina stariji od nje, je imao uputstva za nju: „Hoću da zuriš u mene", naredio joj je blago. „Plaši se. Budi radoznala. Uzbudi se. Ako ti bude dosadno, to je dobro. Nastavićemo dalje". Uskoro su i nastavili i – koliko god da joj je to bilo zastrašujuće – i ona se skinula. Onda su prešli na ljubljenje, mažanje, i na kraju, seks.

Lari Vilarin, šezdesetdvogodišnjak iz Kalifornije, nije njen dečko. Niti je seksualni radnik, iako je tehnički plaćen 150 dolara na sat da ima seks, da sedi go i podučava svoje klijente radostima erotike. Lari je najstariji surogat muškarac u Kaliforniji, što je zanimanje zbog kojeg rizikuje da bude uhapšen dok pomaže ljudima da prebrode svoju seksualnu disfunkciju tokom „sesija" jedan na jedan. U proteklih 35 godina, posao ga je spojio sa desetinama žena (i ponekim muškarcem) zarad postizanja ciljeva terapije. Kaže da je tokom godina radio sa ljudima sa invaliditetom, ljudima koji su preživeli zlostavljanje, i ljudima vaspitanim u strogim religioznim zajednicama, kao i sa milionerima, genijima, devicama od četrdeset godina, i sa moćnim sudijama. Većina klijenata uparuju njegovu aktivnu terapiju sa odlascima kod psihologa, da bi se pripremili za intimnost u stvarnom životu.

Reklame

„Morala je da veruje da neću da joj se smejem, i da neću da pobegnem. Bilo je divno gledati je kako se otvara."

Prema Asocijaciji međunarodnih profesionalnih surogata (IPSA), samo deset muškaraca u Americi ima licencu za ovaj posao. Lari i drugi retki muškarci u svom polju moraju da prođu obuku od 100 sati proučavanja ljudske seksualnosti, pre nego što dobiju licencu IPSA, koja preko psihijatara povezuje pacijente sa surogatima. Kao seksualni surogat, Lari mora da balansira po klizavom emotivnom terenu, mora da zna šta da čini kada se neka klijentkinja zaljubi u njega, i kako da suptilno prebrodi telesna ograničenja ili duboko ukorenjenu anksioznost. Kada je u pitanju ona žena koja je preživela saobraćajnu nesreću, ispostavilo se da se uglavnom plašila ismevanja. „Morala je da veruje da neću da joj se smejem, i da neću da pobegnem. Bilo je divno gledati je kako se otvara", kaže on.

Veći deo Larijevih zaduženja su mnogo manje seksi nego što bi moglo da vam se učini. Tokom prve jednosatne sesije s njim, klijenti se oslobađaju svog emotivnog tereta, u rasponu od anksioznosti u društvu, do PTSP-a, posttraumatskog stresnog poremećaja – i postavljaju se ciljevi terapije. Seksualni dodiri nisu dozvoljeni. Ako sve bude kako treba, preći će na maženje ruku i lica. Kasnije će pokušati „hod poverenja" s povezom na očima, da bi klijent „izašao iz svoje glave".

Njegove klijentkinje, čiji raspon godina je od 22 do 75, obično pozovu Larija u svoje kuće u Los Anđelesu, ili dođu kod njega. Mnogima ga preporuči psiholog, kada zapadnu u frustrirajući ćorsokak u izražavanju svoje seksualnosti: ne mogu da postanu „normalni" bez partnera, a ne mogu da nađu partnera dok ne postanu „normalni". Do varnica dolazi polako – ako uopšte i dođe. „Postave se osnovna pravila", kaže Lari, „to su mravlji koraci". Sa nekim klijetnima radi nedeljama, sa drugima godinama. Neki nikada ne postanu spremni za kompletan seks.

Reklame

Jedan postupaka koje Lari koristi da pomogne klijentima da se otvore jesu gole igre. U jednoj, on i klijentkinja stoje oslonjeni jedno drugome na leđa, zatvorenih očiju. Ona prva otvara oči, a onda je na redu on. U nekom trenutku prilaze ogledalu, i iskreno pričaju o svojim odrazima. Pomaže to što Lari, usporeni hipi tip, uopšte ne predstavlja fizičku pretnju. „Ja počnem prvi i stanem pred veliko ogledalo. Izgovaram oralnu meditaciju, opisujem svoje telo od glave do pete – kakav je osećaj i kako funkcioniše – potpuno iskreno", kaže on. „Stvarno se sve svodi na izgled. Kažem im, 'Ne volim to što mi dupe visi', ili 'Slomio sam prst na nozi kada sam imao 20 godina'. To mogu da radim nekih pola sata, da samo modeliram otvorenost. Onda je red na nju".

„Doživela je svoj prvi orgazam. Nije verovala da bi mogla da ga doživi. Postajem sentimentalan po tom pitanju."

Pored toga, kaže Lari, fizička aktivnost može da dovede do otkrovenja. U jednom slučaju, sedamdesetogodišnja žena je provela čitav život verujući da joj je seks kućni posao; zbog religioznog osećaja krivice nije masturbirala. „Bila je tupa – kukovi su joj bili zaleđeni", priseća se Lari. Zato joj je rekao da stane raskrečenih nogu. „Rekao sam joj, 'Zamisli da ti neko olovkom prelazi preko genitalija i anusa. A sada ispiši svoje ime na podu'. Da bi to učinila, morala je da razmrda kukove".

Kasnije te večeri, istuširala se i legla gola u krevet. Povetarac koji je strujao kroz prozor joj je milovao telo, i nešto se promenilou njenoj karlici. „To je bilo sve što je bilo potrebno. Doživela je svoj prvi orgazam. Nije verovala da bi mogla da ga doživi. Postajem sentimentalan po tom pitanju", kaže Lari. „To je jednostavno razvoj – to za šta su sve ljudi sposobni. Bože, to su intimne stvari".

Reklame

Lari tvrdi da su rođendani najbitniji razlog iz kojeg žene dolaze kod njega. Starije device, koje pune 30 ili 40 godina, pritiska taj datum, i žele da završe s tim. „Prekretnice su velika stvar. Izazivaju anksioznost. Žena će reći, 'Ovo mi je poslednja nada'", kaže Lari.

Kod takvih klijenata su se problemi s kontrolom javili zbog nekog događa u ranijem periodu života. Ako se ne pozabave svojim problemima s kontrolom, oni se obično pogoršaju, i njihova nevinost postaje simbol svega što sa njima nije u redu. „Sramota ih je. Ponekad ni sa kim ne mogu da razgovaraju o tome", primećuje Lari. „Pokušavaju da se pretvaraju pred devojkama. Ali svaki muškarac mora da bude Gospodin pravi – savršen – pa pobegnu posle prvog problema u vezi. Što duže čekaju, njihova anksioznost biva sve veća".

„Rođendani su velika stvar. Izazivaju anksioznost. Žena će reći, 'Ovo mi je poslednja nada'."

Emocionalne blokade kod nekih žena mogu da se pretvore u fizičke. Jedna klijentkinja je patila od poremećaja koji se zove vaginizam, koji izaziva nevoljno grčenje vaginalnog kanala i sprečava seks. Bilo je bolno i neprijatno, pa joj je Lari preporučio da šest meseci koristi vaginalni dilator. Ali za razliku od ginekologa, on je taj tretman upario sa terapijom intimnosti i fizičkog dodira. Tvrdi da je upalilo.

Lari je na neki način spasilac, kaže on: ne predstavlja rizik, zato što nije stvarni ljubavnik. „Žene nisu tu da bi zadovoljile mene; ja sam tu za njih. Negde usput su prestale da veruju muškarcima. Ja to moram da ispravim".

Reklame

Iako je poverenje itekako bitno za Larijev posao, takođe je važno i zadržati emotivnu distancu. Lari kaže da su se neke od klijentkinja zaljubljivale u njega, što može da ga stavi u komplikovanu emotivnu i etičku sivu zonu.

Jedna žena je došla kod njega, sveže razvedena posle braka u kojem je bila maltretirana, odmah nakon smrti svog sina. Smučilo joj se da bude sama i želela je da uživa u seksu. „Radili smo dve godine. Toliko stvari smo doživeli zajedno po prvi put – nije želela da to prestane", priseća se Lari. Kada je njena terapija okončana, kaže Lari, klijentkinja je počela da mu šalje skupe poklone, i stalno pokušavala da ga vidi. „Znao sam da je zaljubljena u mene. Ali morao sam da ostanem etičan".

Nedugo potom je odredio nove granice: zabranio je sesije u sopstvenoj spavaćoj sobi, i umesto toga je opremio „sobu za terapiju". Nakon što se jedna od njegovih romantičnih veza „raspala zbog posla", napravio je pauzu. Danas ponešto i sakrije od klijenata, zato što je shvatio da opterećuje klijente ako im o sebi ispriča isuviše.

Ovao posao je pun etičkih zamki, prema Poli Hol, seksualnoj terapeutkinji iz Britanije. „U UK, na tu praksu se gleda maltene s negodovanjem", kaže ona. Dodaje da se odnos surogata i klijenta često smatra za isuviše komplikovan. Međutim, za Larija su ta razgraničenja dovoljno jasna. „Na neki način, unapred znamo da će naš odnos biti okončan. Bolje da sa mnom nauče kako je to biti povređen, nego da ih povredi neki manje osetljiv čovek".

Reklame

Romantična osećanja nisu jedini problem koji Lariju komplikuje posao: plaćanje za seks – bilo kakav seks – je u SAD nelegalno, i nema zakona koji surogatima obezbeđuje posebnu zaštitu. Kada bi policajac upao na Larijevu sesiju, mogao bi da ga uhapsi, što je tačno ono što se dogodilo jednoj od njegovih koleginica. „Viđala se sa klijentom za koga se ispostavilo da je policajac", kaže Lari. „Rekao joj je, 'Moram da ti priznam, za deset minuta će ti pokucati na vrata, i bićeš uhapšena zbog prostitucije, ali ja znam da ovo što radimo nije to'".

IPSA zaobilazi zakone o prostituciji kada daje licencu svojim klijentima, zato što ne navodi da je snošaj sastavni deo prakse, prema Lariju i drugim sadašnjim i bivšim surogatima. Danas ga čudi to što ljudi ne razumeju da je njegov posao drugačiji i da je u osnovi terapeutski i društveno koristan.

Na primer, Lari je jednom radio sa jednom ženom strogog religioznog porekla. Zbog načina na koji je odgojena, ljubljenje je smatrala za čisto seksualni čin, čija svrha nikada nije nehajno pokazivanje naklonosti. Angažovala je Larija da je nauči osnovama ljubljenja u svim različitim kontekstima. Lari kaže da je ona odredila pravila za njihove sesije. „Sve smo ih isprobali: kratak oproštajni poljubac, poljubac u znak pozdrava, maratonsko ljubljenje. Nikada mi nije dozvolila da ja nju poljubim", priseća se. Nakon nekoliko nedelja, osećala se „preporođenom", spremna za ljubavnike i prijatelje. „O da, to joj je itekako podiglo samopouzdanje", kaže Lari.

Ali u većini slučajeva, Lari nikada nema priliku da vidi pozitivne efekte svog rada. „Stiču moć tek kada odu od mene. To je kao karate: kada dobiješ crni pojas, tvoja obuka tek počinje. Sa mnom otvore srca – i onda mogu da odu i žive svoj život".

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu