Ljudi nam pokazuju stvari koje kriju u fiokama i kutijama

FYI.

This story is over 5 years old.

Fotografija

Ljudi nam pokazuju stvari koje kriju u fiokama i kutijama

Pitali smo neke naše prijatelje da nas puste da zavirimo među skelete koje drže u ormanima, ispod kreveta ili u zamrzivaču.

Glavna razlika između ljudi i životinja je ta što ljudi dobro umeju da sakriju to koliko su u stvari odvratni. Zašto inače mislite da smo izmislili ormane, fioke i police iz IKEE? Kako bismo od tuđih pogleda sakrili naše odvratne, sramotne stvari, a prijatelje držali što bliže sebi naravno.

Sa tim u vezi, pitali smo neke naše prijatelje da nas puste da zavirimo među skelete koje drže u ormanima, ispod kreveta ili u zamrzivaču. Očigledno je da nam je namera da ih izblamiramo.

Reklame

Hejli, 33. Mančester

VICE: Koja je najužasnija stvar koju poseduješ?

Hajli: Ukko, pacov. U zamrzivaču je.

Koliko dugo je u zamrzivaču?

Nisam baš sigurna, ali ima sigurno oko deset meseci. Zadržala sam ga sa namerom da ga sahranim, ali i dalje nisam našla pogodno mesto. Negde gde ga sigurno neće otkopati i pojesti. Neću da se probudim jedno jutro i pronađem ga iskopanog i pojedenog u dvorištu. Tako je ostao u zamrzivaču. Doduše, nemam nameru da ga zadržim zauvek. Moram da mu nađem dom.

U kojoj meri je Ukko tajna?

Pa, zavisi. Ako neko dolazi na večeru, neću im reći da u frižideru imam zamrznutog pacova. Sve zavisi od toga ko dolazi.

___________________________________________________________________________

Olivia, 23. Češir

VICE: Kaži mi prvo nešto o kutiji.

Olivia: U kutiji je kolekcija svih mojih malih uspomena. Neke male stvari koje sam sačuvala. Sakupljam ih od svoje desete godine.

Da li možeš da me sprovedeš kroz neke važne delove?

Prvo, tu je fotografija mene i moje mame. Volim je jer na njoj moja mama izgleda kao da me apsolutno obožava i tako je srećna. Ne sećam se kada je snimljena ali se sećam gde je slikana – u jednoj od naših prvih kuća u Prestburiju. U to vreme, moja mama je puno radila. Ovo mora da je slikano tokom vikenda, kada bih joj pričala o svemu što mi se događalo dok je bila odsutna.

Tu je takođe i Bridžstoun šešir koji mi je poklonio deda Šon. Dao mi ga je i rekao da mogu da se trkam kolima ako želim. Obećala sam da neću da ga bacim, ali sam ga zadržala i zato što mi je deda uvek govorio da mogu da radim šta hoću sa svojim životom i taj šešir upravo simbolizuje to za mene.

Reklame

Poslednja stvar je slika mene i Harija Stajlsa. Bili smo stvarno dobri prijatelji i išli smo u istu školu. Onda je on postao baš poznat. Dosta smo blejali zajedno i radili puno luckastih stvari. Tog dana našli smo svežanj Mačester Junajted protiv rasizma nalepnice i pošto smo bili mladi i sve nam je bilo smešno, trčali smo po Kruvu i lepili svuda nalepnice. Zadržala sam ovo pre nego što sam znala koliko će život da se promeni, tako da je još lepše što imam ovo sada kada se više nikada ne viđamo.

Zašto čuvaš ovu kutiju?

Jako je lako da zaboraviš male detalje – kao što su nalepnice Mančester Junajted protiv rasima nalepnice ili dedinu veru u mene. Ove stvari mi trigeruju ta sećanja. To takođe znači da kad budem imala decu jednog dana, mogu da im pokažem ove stvari i da im pričam o mom životu. A moći ću i da im dokažem da sam se družila sa Harijem jer mi inače ne bi poverovali ni u ludilu.

___________________________________________________________________________

ROBERT, 29. LONDON*

VICE: I šta je u ovoj kutiji?

Robert: Tu je brijač poput onog iz Piki Blajndersa, nešto što izgleda kao nož iz Drugog svetskog rata, neki kao mali bodež i neka vrsta sklepanog Bouvi noža. Svi su vrlo zarđali i bili su prekriveni sa buđi kada sam ih pronašao.

Kako su oni dospeli kod tebe?

Preselio sam se u to mesto u Hakniju, sa prilično haotičnim podrumom. U njemu je bilo natrpano i dosta stvari od prošlih stanara i sve to se izmešalo sa mojim stvarima. Kada sam konačno raščistio sve, u nekom ćošku sam pronašao ovu malu buđavu kutiju. A u njoj su bili svi ovi buđavi noževi. Uzeo sam ih i očistio.

Reklame

Mislim da bi se neki ljudi možda prepali, ali ja sam samo pomislio: "Oh, pa ovo je super". Skupljam noževe otkako sam bio dete, ali nekoliko godina pre nego što sam se preselio ovde, moju staru kuću je pretresla policija i morao sam hitno da pronađem nekoga da ode tamo, uzme koju kutiju sa noževima i baci je. Tako da mi je pronalazak ove buđave kutije bio kao dar od boga. Kao da mi je govorio, "Žao mi je zbog toga što ti je policija uradila. Sve će biti u redu. Evo ti neki divni noževi."

Zašto ih držiš u tajnoj kutiji?

Verovatno zato što bi mogli da budu oružje. Ne izgleda baš dobro da te povezuju sa bilo kakvim oružjem. Pa čak ni sa trofejnim, ja sam poprilično protiv nasilja – ja sam u stvari jedan veliki licemer.

Zanimljivo je ali i uznemirujuće ne znati za šta su se u stvari koristili, zar ne?

Pa, mislim da, mogli su da služe i samo za otvaranje pisama ili kutija. Nož je mogao da se koristi za bilo šta – možda je njime ubijen nacista. Ili je samo stajao negde na stolu oficira koji bi njime povremeno sekao nokte. Zanimljivi su mi – ali ne provodim sate gledajući u njih želeći da oni pričaju neku priču.

___________________________________________________________________________

TIM, 27. MANČESTER

VICE: Šta ćeš da mi pokažeš?

Tim: Moj užasno blamantni dnevnik iz 2005. Prve nedelje sam ga koristio kao dnevnik, a onda sam krenuo da pišem odvratne, emo stihove.

O čemu su ti stihovi?

O neuzvraćenoj ljubavi. Dobro, kažem "ljubav" - a mislim da sam samo mislio da sam zaljubljen. Zaš kako je kada si tinejdžer - možeš prilično da se zalepiš za nekoga. To sam izbacivao iz sebe tako što sam pokušavao da pišem pesme za moj bend.

Reklame

Ponekad bih popizdeo kad bih video koliko su užasni što možeš da vidiš iz mojih škrabotina. Naročito mi se sviđa deo: "Da li joj se sviđam, ili ne? Uvek sam mislio da je zgodna." Top kvalitetno pisanje.

Da li si ovo pokazao još nekome?

Ma jok. Ovo je najsramotnija stvar koju posedujem. Ipak, iz nekog razloga ne mogu da je se otarasim.

___________________________________________________________________________

DŽORDŽ, 27. LONDON*

VICE: Šta mi pokazuješ danas?

Džordž: Magične pečurke. Nikada ih pre nisam uzimao. Uvek sam želeo, ali nikada nisam imao priliku, niko od mojih dilera ih nije prodavao a ja sam se plašio da ih sam berem.

Kako su dospele kod tebe?

Konačno mi ih je ponudio neki tip na Secret Garden žurci. Odmah sam kupio tri grama ali ih nisam konzumirao. Hteo sam da ih sačuvam za neku opušteniju priliku.

Da li su ove pečurke velika tajna?

Očigledno da jesu. Ne bih ih pokazao svojim roditeljima kada mi dođu u posetu, a sa prijateljima sam prilično otvoren kada je u pitanju korišćenje droge. Zasad su tajna, dok ne odlučim sa kim želim da ih uradim.

___________________________________________________________________________

KETI, 52. ČEŠIR

VICE: Šta mi pokazuješ danas?

Keti: To je velika kutija puna pisama mog tate. Umro je pre nekoliko godina, tako da je tu i njegova potvrda o smrti i neke druge uspomene – sitnice.

Da li ovo držiš kao tajnu?

Da, definitivno. Želim da držim ovu kutiju daleko od svih. Čitam sve što je u njoj jednom ili dvaput godišnje. Uznemirim se puno dok to radim, ali i dalje volim što posedujem ovu kutiju.

Reklame

Koje su najznačajnije stvari u toj kutiji?

Verovatno njegov humor. Slao je puno Endi Kep stripova. Takođe volim sve razglednice koje je slao gde god da je išao. Škrabao bi satima dok ne bi zapisao svoje emocije. Sve što je u ovoj kutiji mi je važno.

Da li možeš da mi kažeš više o njemu?

Bio je alkoholičar. Bio je divan i dobar čovek. Vrlo zainteresovan za svoju muziku. Bio je Amerikanac, rođen u Bostonu. Selio se po zemlji dosta, od Istočne obale do Zapadne obale, od Bostona do Rina u Sijetl. Moj otac je voleo da lovi i često je odlazio na jezero Taho.

Šta bi radila kada bi izgubila tu kutiju?

Plakala bih puno. Ova kutija bi bila jedna o stvari zbog koje bih rizikovala svoj život u požaru.

___________________________________________________________________________

STEJSI, 29. BAT*

VICE: Šta je tvoja skrivena stvar?

Stejsi: Nekoliko ekstazi tableta koje imam dugo vremena već.

Koliko dugo ih imaš?

Zapravo se ne sećam odakle su, ali su svakako dovoljno stare da mi od njih bude muka ako ih sad uzmem. Čuvam ih i dalje jer ne želim da odustanem od ideje o velikom izlasku. Teško je naći ih i potrošila sam brdo para na njih, ali sada imam bebu tako da najverovatnije neću izaći nigde u skorije vreme. A naročito neću uzimati drogu. Pretpostavljam da su mi one ostale sada kao sentimentalna relikvija.

*Neka imena su izmenjena da bismo zaštitili identit sagovornika

Pratite VICE na Facebook, Twitter, Instagram