FYI.

This story is over 5 years old.

svět

Amerika više nije bezbedna zemlja, i to treba reći

Kanada ima odgovornost da digne glas protiv industrijalizovane zloupotrebe dece i da brani prava potražilaca azila.
Fotografija: Shutterstock / CP

Odakle uopšte da počnemo?

Anti-imigrantske paravojne jedinice motre na ruralne oblasti. Policija nekažnjeno po ulicama ubija pripadnike manjina, dok su masovna ubistva toliko česta, da smo u magnovenju otupeli na njih. Milijarderi podržavaju izrođene republikanske strukture da bi vodili beskonačne, tajne ratove protiv siromašnih, i kod kuće, i u inostranstvu. Medijski ekosistem zemlje je zatrovan, a kulturni život smrtno anemičan.

Reklame

Ovo su odavno gorki plodovi američkog carstva u propadanju. Namerno adržavanje porodica da bi se odvratilo od migracija uvedeno je pod predsednikom Barakom Obamom. Ali Donald Tramp je dozvolio da procveta na stotine hiljada varvarskih cvetova.

Imigraciona politika „nulte tolerancije“ ove administracije – koje je već razdvojila 2.000 dece od njihovih porodica, i preti da razori još na hiljade – je zverska. Trampova karikatura se ceri nad traumatizovanim dečacima iznad ulaza u supermarket Volmart, uređena u retro stilu, i daje im ratne savete: a veces al perder una batalla encuentras una nueva manera de ganar la guerra. Ponekad, kada izgubiš bitku nađeš novi način da dobiješ rat.

Teško je ne pomisliti da su Sjedinjene Države nepopravljivo uništene. Fašističkih klopki ima sve više. Autoimuna bolest se isuviše proširila. Napreduje tri koraka napred, pola koraka nazad. Jednom kada svi na televiziji počnu da se raspravljaju oko toga da li je u redu izmaltretirane mališane smeštati u koncetracione logore ili ne, bližimo se matu u još samo par poteza.

Čak iako administracija odustane od ovog naročitog užasa, politika SAD je sada igra šibicarenja sa đavolom. Satana može da citira Bibliju u svoju korist, a to je bukvalno ono što je Bela kuća Donalda Trampa učinila da bi opravdala svoju bezobzirnu okrutnost. Američki plamen se ugasio i pojeo ga je mrak. Niko ko ima oči da vidi i uši da čuje u to više ne može da sumnja.

Reklame

Kanada ima svoju odgovornost u ovome. Federalna vlada mora da suspenduje Sporazum o bezbednoj trećoj zemlji (STC) sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Po STC-u, potražioci azila koji legalno dođu na kanadske granične prelaze često bivaju izručivani američkim vlastima, bez mogućnosti da iskoriste svoja prava i potraže azil u ovoj zemlji. Dokle god Sjedinjene Države budu koristile industrijalizovanu zloupotrebu dece kao sredstvo za kontrolu granica, neće biti bezbedna zemlja za izbeglice, potražioce azila i druge migrante.

Kao što je u The Conversation istakao vanredni profesor pravnog fakulteta Osgud Hol Šon Rehad, to je zločin protiv čovečnosti i kršenje i duha i reči Povelje o pravima i slobodama. Njegovo upozorenje kanadskim zakonodavcima je oštro i vredi ga citirati u celini:

„Bez obzira na političko ubeđivanje, niko ko kanadski Ustavni zakon shvata ozbiljno ne može (…) zakonito da osobu koja ispunjava kanadsku definiciju izbeglice izruči zemlji u kojoj će biti zatvorena, razdvojena od svoje dece, a onda deportovana nazad u zemlju gde će je krivično goniti.

I zaista, pravnicima Ministarstva pravde bi moglo da bude nemoguće da na sudu čak i samo iznesu tvrdnje da je taj sporazum ustavan, a da ne prekrše svoje obaveze koje imaju kao pravnici i javni službenici. A bilo koji pravnik od koga se to zatraži bi trebalo dobro da razmisli o iskustvima drugih koji su u drugim slučajevima branili neodbranjivo – kao što su pravnici koji su tvrdili da je tortura zakonita reakcija, zbog zabrinutosti za nacionalnu bezbednost, ili pravnici koji su branili aparthejd u Južnoj Africi“.

Reklame

Pod pretpostavkom da Trampova imigraciona politika „nulte tolerancije“ ostane na snazi – federalni zvaničnici predviđaju da će do avgusta pod svojom nadležnošću imati 30 hiljada dece migranata – možda će biti samo pitanje vremena kada će Vrhovni sud Kanade oboriti STC. Ali Džastin Trudo i liberali mogu da suspenduju taj sporazum odmah, bez čekanja na odluku sudu koje će morati da se pridržavaju. Ako kanadski liberalizam išta više vredi, proaktivno će zaštititi ranjive porodice od toga da budu ubačene u opaki sistem koji razdvaja decu od svojh staratelja, i često potpuno izgubi evidenciju o njoj.

Ovde nismo samo u obavezi da delujemo po zahtevima ovog istorijskog trenutka. Kanada bi trebalo da bude akutno svesna cene koju plaća društvo nasilnim oduzimanjem dece od roditelja. Ružno zaveštanje Čistke šezdesetih i dalje ima uporišta u ovoj zemlji, i bilo bi budalasto verovati da možemo ozbiljno da se pozabavimo jednim monstruoznim zločinom, dok aktivno sarađujemo u njegom ponavljanju (Mora se primetiti da se trenutne kanadske statistike o starateljstvu nad decom urođenika s pravom mogu nazvati „krizom“).

Čak i ako zanemarimo moralne i ustavne obaveze vlade da suspenduje ovaj sporazum, poslednjih sedam decenija severnoameričke real-politike je otišlo dođavola. Trudo pokušava da ubije Trampa ljubaznošću, a predsednik je rešio da je ipak gladan trgovinskog rata sa svojim demokratskim saveznicima. Nije preostalo ništa što može da bude izgubljeno ovim diplomatskim sankcijama, a kanadsko preuzimanje vođstva u ovome bi pomoglo osnaženju domaćeg i međunarodnog suprotstavljanja Trampovoj imigracionoj politici.

Da li je Trudo dorastao ovom istorijskom izazovu ili ne, to ćemo tek videti. Izgledi nisu veliki, naročito kada uzmemo u obzir sklonost naše zemlje da migrante-tinejdžere šalje u zatvor. Pre jedva dva meseca – nakon što je Tramp već počeo da sprovodi politiku separacije – Trudoova vlada je pokušavala da ubedi vladu SAD da dozvoli Kanadi da joj preda još više migranata, po STC-u. Kada su ga tim povodom juče pritisli u Donjem domu, Trudo je zakukao da je, iako mu se srce cepa zbog dece u kavezima južno od granice, važno „ne igrati se politike“ u ovako „ekstremno teškoj situaciji“.

Čuti ovako nešto od sina čoveka koji je pomogao da dobijemo Povelju je zaista obeshrabrujuće. Kanada ima dužnost da koliko god može pritisne Sjedinjene Države da povuče svoj program rasističkog državnog terora nad decom.

Malo toga još ima da se kaže, a još manje toga da se uradi, dok se naše komšije bore za svoje duše. Ali neka svi budemo prokleti od boga, ako samo ostanemo da sedimo i ne učinimo ništa.

Pratite Drua Brauna na Tviteru.