FYI.

This story is over 5 years old.

Pet pitanja

Pet pitanja o tipu koji je sam sebe ubo nožem i okrivio antifašiste za to

"E, brate, neko me ubo nožem zbog ove naci frizure. Nego... nemoj da gledaš snimke sa kamera za nadgledanje."
Foto via Fejsbuk

Pet pitanja… naša nova rubrika u kojoj postavljamo pet pitanja o nečemu što smo videli i čuli u vestima, valjda. Mislim, valjda. Nije tako teško provaliti, zar ne? Ma, dajte. Ovo nije baš neki promišljeni koncept.

Svi smo smotani, svi smo se samopovredili u nekom trenutku u životu. Svi ožiljci na mom telu su mogli da budu izbegnuti. Ožiljak br. 1: tamo gde počinje da raste kosa, moja veličanstveno gusta i jaka kosa, pruža se mali vertikalni rez - ožiljak iz dana kada sam se kao trogodišnjak sapleo na igralištu i zveknuo glavom pravo u polomljenu staklenu flašu od limunade. Ili ožiljak br. 2: kada sam igrao mali fudbal kao 12-godišnjak. Gledao sam kako lopta prolazi pored mene pravo u gol i iz nekog razloga skočio u visine i zveknuo na oba kolena i jedno razvalio, tačno na zglobu gde je nemoguće zašiti ranu i onda sam morao da hramljem na jednoj nozi preko celog terena tražeći pomoć, jecajući, pocepanih pantalona, dok mi se krv poput vodopada slivala niz nogu.

Reklame

Na neki način, neizbežno je. Ako nemate ožiljke, niste zaista živeli. Jedini način da se izbegne povreda je da stalno budete unnutra, ušuškani u meki pamuk, da pišate u kateter i polako, korak po korak, sklizavate u finu i udobnu komu, i potom, vremenom, u predivnu smrt. Nemoguće je proživeti ceo život bez udaranja lakta ili nečeg sličnog.

Nego, tip sa ožiljkom.

(via Fejsbuk)

Evo kako je dobio ožiljak, bar prema njegovim rečima (upozorenje: krv):

(via Buzzfeed, takođe)

"I takooooo, navodno izgledam kao neo-naci, pa sam zbog toga zaradio ubod nožem… Na sreću, digao sam ruke da se zaštitim, pa su me uboli samo u šaku… Molim vas, znajte da nije bilo razgovora između mene i tog tipa. Samo sam izlazio iz kola."

Evo kako je dobio ožiljak, bar prema policiji. Piše Buzzfeed:

Čovek koji je tvrdio da je napadnut i uboden nožem jer je navodno pogrešno viđen kao neonacista, sada priznaje da je celu priču izmislio nakon što se sam slučajno ubo.

Džošua Vit, 26, rekao je policiji pre dve nedelje da je izlazio iz kola na parkingu ispred restorana u Šeridanu, u Koloradu, kada mu je prišao neki muškarac i napao ga nožem.

U ponedeljak su iz policije Šeridana izjavili da je Vit priznao da je izmislio priču kada ga je policija suočila sa dokazima da se napad nikada nije desio.

Takođe sa Bazfida:

Vit, koji je izneo tvrdnje o napadu u postu na Fejsbuku, rekao je da ga je muškarac pitao da li je neonacista i krenuo ka vratima njegovih kola sa nožem u ruci.

Reklame

"Samo što sam krenuo da izađem iz kola i uzmem milkšejk, čuo sam 'ti mora da si jedan od onih neonacista' i video tipa kako mlatara nožem prema mojoj glavi iznad vrata od automobila", Vit je rekao za Bazfid posle incidenta. "Digao sam refleksno ruke da se zaštitim i prosto utonuo u auto dok je osumnjičeni pobegao."

A, da, taj klasičan gambit antifašista: pitaš nekog da li je nacista pre nego što ga ubodeš nožem u ruku." Nego, takođe sa Bazfida.

Policija je posumnjala u njegovu priču jer se na snimcima kamera nije videlo da neko trči sa lica mesta kao što je Vit tvrdio, ali i pošto su policajci pronašli osobu koja je odgovarala Vitovom opisu napadača, "čoveka bez stalnog mesta boravka koji živi u ovom delu grada, ali je oslobođen sumnji."

Pregledali su i snimke sa kamere obližnje prodavnice sportske opreme. Na njima se video Vit. Kako kupuje mali nož. Minutima. Pre napada. Minutima. Pre napada. Bazfid:

Prošlog četvrtka su policajci ponovo razgovarali sa Vitom.

"Kada je suočen sa svim navedenim podacima, Vit je potom priznao da se slučajno posekao nožem dok se parkirao ispred sportske radnje, te da je izmislio priču o napadu", saopštila je policija Šeridana.

Da. Nekoliko pitanja:

DA LI JE U ISTORIJI ZABELEŽENO SMOTANIJE LAŽNO POVREĐIVANJE?

Priznajem da mi je najomiljenije u ovoj priči - deo koji mi je izazivao nezaustavljiv kikot celog jutra na poslu - kretenski simbolizam lažnog uboda, to jest, ako bi se neko dete pretvaralo da su ga napali antifašisti nožem, ili neki pas da folira napad nožem, možda, i dete i pas bi bili mnogo bolji u pretvaranju da su ih nožem napali antifašisti i izmislili bolju priču, iako imaju manje razvijene misaone procese, a u ovom drugom slučaju, životinjski mozak. Primer: postoji snimak bezbednosne kamere kako tip kupuje nož par minuta pre nego što je prijavio napad nožem. Minuta par! Nije se ni potrudio da ode na neko drugo mesto da se tamo samoubode!

Evo prve lekcije za fejkovanje ubadanja: ne koristi nož za koji policija može da utvrdi poreklo kupovine u sportskoj radnji samo par sekundi hoda od mesta gde si navodno uboden, a račun ti je verovatno prilepljen još uvek za đon od krvlju natopljene patike; ne kupuj nož kojim ćeš se ubosti u sred bela dana, pred svevidećim očima kamere za nadzor i onda se njime ubodeš; ne pokušavaj da skreneš pandure sa puta opisujući navodnog napadača kao "antifašistu" i "nalik na beskućnika". Znaš kad u bilo kom filmu o Betmenu Džoker pravi svakakva sranja i ljudi ne mogu da veruju da će se izvući iz toga? Kad, na primer, digne bolnicu u vazduh. Ili ono sa voki-tokijima i bombama i brodovima. Ali, svi to vole. Klimaju glavama i pitaju se, kakav je ovaj tip, pravi zločinački um. Znate taj deo? Deo koji se ponavlja u svakom stripu o Betmenu i svakom filmu o Betmenu? Moj momak Džošua Vit je sve suprotno od toga. On je kao neki tupavi pokušaj zločinca. Specijalna vrsta zatupljenog zločinačkog idiota.

Reklame

DETALJI POVREDE NOŽEM

Moramo da proradimo dva scenarija:

DŽOŠUA JE SAM SEBE UBO NOŽEM SLUČAJNO

Sto odsto je to uradio raspakivajući nož. 100%. Noževi su uvek dobro zapakovani. U zalepljenim kesama. Teško ih je elegantno raspakovati. Samo pakovanje se sastoji od gomile čvrstih komadića plastike kojima se takođe može povrediti. Komad kartona je između, kao neka dodatna zaštita. Taman toliko prostora da gurneš ruku i izvučeš nož, ali ne dovoljno da povučeš ruku u odgovarajućem trenutku. Džošua Vit se sto posto povredio vadeći nož iz pakovanja, a da bi potisnuo sopstvenu glupost i višestruki blam, rešio je da krivi antifašiste.

DŽOŠUA SE SAMOUBO I DOBRO JE RAZRADIO TU NAMERNU LAŽ

Već sam to rekao, ali ljudski mozak radi na apsurdne i tajanstvene načine i često poklekne pred haosovitim impulsima i sprintom kroz više logičkih prepreka da bi se misao raspala u nerazumljive deliće i da se - to da se Džošua Vit samoubo - baš to ovde dogodilo. Video je Fejsbuk post o borcima za društvenu pravdu koji upravljaju kampusima i fakultetima i zahtevaju da se ljudi međusobno poštuju, i mozak mu je prokuvao. Ili, video je još jedan snimak o imigraciji zasnovan na neproverenim statistikama i krenuo da kupi nož još pre nego što je bio svestan šta će uraditi. Prednje sedište kola, duboko disanje, zabij nož u šaku, malo iskrvari po farmerkama, Snepčet, digni na Fejsbuk, počni da paničiš kada post postane viralniji nego što je očekivao i policija počne da ga traži. Nema načina da je neko smislio sam sebe da ubode, da onda okrivi antifašiste i da mu to prođe.

Reklame

NA ČIJOJ JE STRANI?

Još uvek to pokušavam da provalim. U njegovom originalnom (lažnom) Fejsbuk postu, Vit kaže da je bio napadnut jer "I takooooo, navodno izgledam kao neo-naci, pa sam zbog toga zaradio ubod nožem…" Za šta krivi svoju uvoštenu i u dlaku nameštenu frizuru. To bi ukazivalo: da nije neonacista jer je zabrinut što izgleda kao neonacista i onda je zbog toga uboden.

Ali opet, ima pravi alt-rajt friz. Desničarski. Naći ćemo se u ćorsokaku.

Još dokaza. Da razmotrimo ovu fotografiju. Prsluk preko plave košulje, otkopčanog dugmeta na kragni, kravata do pupka. Ovo je tipični "sve modne savete nalazim na forumu r/Gentleman", zar ne? Mislim, nema šanse da bi ovaj tip sebe opisao kao gizdavca u biografiji na Tinderu. Mislim, meni izglada kao "onaj rođak koji se ložio na magiju a sada muva ljude po konferencijama", ali nikako nije nacista; u stvari, toliko je daleko od alt-rajt uniforme, polo majice i letnjih pantalona i brodarica i dozvole iz opštine da maršira zbog nekakvog spomenika. Naginjem ka proceni: nije nacista.

Pored toga, i ključno, Vit je izjavio za Njujork Post da sada razmišlja da promeni frizuru jer je previše nalik na nacističku, isto kao što sad niko ne želi da nosi one male crne brčiće. Oh, ima i ovo - lokalni šef policije rekao je da nema dokaza da je Vit na bilo koji način poziv sa belim rasistima ili nacističkim organizacijama. On nema ni veze sa organizacijama koje zastupaju nebodenje samog sebe u ruku, ali šta da se radi. Zaključak: nema zaključka.

Reklame

ODLUKA DA LAŽE I PANIKA KOJU NOSI LAŽ

Bio sam mnogo dobar đak u osnovnoj školi. Prava - i nisam baš ponosan što to priznajem - prava ulizica, u stvari. Svi nastavnici su me voleli. Čiste petice iz svih predmeta. Umetnički talenat. Najbolji u svim predmetima, sem u sportu. Nepodnošljivo ljubazan. Prava… Prava ulizica. Mala lepo vaspitana slinava pičkica. I sam to mogu da kažem za sebe. Malo sam prolupao u srednjoj školi, ali osnovna, čoveče, bio sam san svake učiteljice i roditelja.

I jedini put kad sam upao u sranje u osnovnoj školi je bilo u sedmom razredu - procvetao je neki rododendron ili nešto tako u uglu dvorišta, i ja sam, sa još dvojicom klinaca - obojica su se zvala Tom, jezivo - proveo celu pauzu za ručak kidajući cvetove i gađajući se njima kao konfetama, smejući se non-stop, i uništavajući svaku laticu.

Dok čitam ovo, kapiram da se radi o najdivnijem načinu da čovek upadne u frku, bože…

Nego, tik posle ručka, svi đaci su pozvani da dođu u fiskulturnu salu na masovnu grdnju i kritiku jer je nagrađeni rododendron školskog domara ili šta god da je to bilo, rasturen rukama koje niko nije video, te da niko neće napustiti salu sve dok se ne utvrde krivci, što se završilo govorom direktora Outsa o ličnoj odgovornosti, i onda blenuo u nas savijenih ruku u laktovima u pokušaju da nas slomi ubitačom tišinom, što i jeste uspeo, jer su posle oko 15 sekundi oba Toma ustala i priznala učešće u zločinu, i rekli da su, da, oni to uradili, ali da neće da otkriju ko je bio treći zbog omerte.

Reklame

Prolazili su minuti i ja sam se, poput papirnate maramice u oluji, polako raspadao. Sada, u ovom trenutku, morate da priznate da su se dve sile moralno rvale sa mnom:

  • Bio sam Veoma dobar dečak i nikad do tada nisam bio u frci;
  • Upao sam u najveću frku u životu a problemi su samo rasli što sam se više pretvarao da nisam u frci.

Moje malecko dečačko telo protresali su jecaji. Tresao sam se i lice mi se grčilo. Iz mene su izlazili nekakvi mekušavi, monstruozni zvuci, nešto između zvukova koje proizvode ljudi - grmhblr - i, čujte sada, kad pogledam unazad, i najneiskusniji nastavnik na planeti bi u sekundi provalio da sam to ja, u masi dece koja većinom nisu plakala, da je taj divni dobri dečkić počinio nezapamćeni zločin. Na kraju sam konačno ustao, i dalje jecajući dok mi se telo grčilo, i priznao sam pred svima šta sam uradio. Dobio sam relativno blagu verbalnu kaznu i morao da počistim počupano cveće, ali mi nisu zvali roditelje.

Dakle, znam kako je živeti uz krivicu koju nosi laž, a nisam nikad ubo sam sebe i posle rekao policiji da su antifašisti to uradili. Kako je izgledao život Džošue Vita u protekle dve nedelje? Svaki put kada bi pogldao šaku i ranu koja lagano zarasta, sigurno bi mislio: ta laž koju sam izgovorio. Svaki put kada bi policajac pokušao da proveri neki detalj napada, kroz Džošuinu glavu bi proletelo ta laž koju sam izgovorio. Svaka nova hiljada podeljenog posta na Fejsbuku bi mu u oči nabijala rečenicu: ta laž koju sam izgovorio. Usred noći, sam, u mraku, jedino što mu prolazi kroz glavu: ta laž koju sam izgovorio.

Reklame

U KOJOJ SMO FAZI VESTI

Nemam pojma u kojoj smo fazi vesti - je l' su sad još uvek lažne vesti ili je to već prošlo, pa se sada prave samo post-lažne vesti? Ili su već stigle post-post-post vesti? Ili lažne-lažne vesti? Lažne post vesti? Teško je utvrditi, zar ne? Kad sam ja bio mali, mislio sam da je bajka "Dečak koji je vikao vuk" samo upozorenje da ne treba lagati, a ne alegorija za stanje u kojem se nalaze vesti u 2017. godini, ali šta ga ja znam. Nikad nisam samog sebe ubo u šaku, ne postigavši ništa u tom procesu, nisam lagao policiju da bih prikrio sopstvene tragove. Nikad nisam smislio neku komplikovanu zaveru da izvređam antife, poput ove da iskrvarim po kolima i onda posle dajem silne intervjue o tome. Ne znam! Ne znam. Ne znam više šta je stvarno a šta nije. Sem tipa koga su antife ubole nožem u ruku jer liči na nacistu. To. Svakako. Nije. Tačno.

Još na VICE.com

Deset pitanja koja ste oduvek hteli da postavite grčkom antifašisti

Šta danas znači iscrtavanje kukastog krsta u Srbiji

Napokon sam digao dupe, otišao na antifašistički skup i osećam se bolje