FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​"Čista ishrana" predstavlja veganstvo u lošem svetlu

Vegani su debeli. Vegani su nezdravi. Vegani su siromašni. Uprkos onome u šta vas poslednjih nekoliko godina uveravaju preko Instagrama, sve navedeno najčešće važi za mnoge vegane.
Hannah Ewens
London, GB

Vegani su debeli. Vegani su nezdravi. Vegani su siromašni. Vegane boli dupe za sestre Hemsli. Uprkos onome u šta vas poslednjih nekoliko godina uveravaju preko Instagrama, sve navedeno najčešće važi za mnoge vegane.

Evo spiska stvari koje sam protekle nedelje unela u sebe kao vegan: karton sladoleda, picu x 3, lažna pileća krilca, pastu, tubu putera od kikirikija, vino, pivo, burito, palačinke x 2, čokoladu, pakovanje oreosa, margaritu. To je samo ono čega sam na brzinu mogla da se setim a verovatno ima toga još što ima kumulativno štetno dejstvo po moje telo. Znam da to nije nešto posebno uravnotežen način života, ali ponekad je kraj meseca, švorc ste i treba vam izgovor da pojedete sve bež boje u svom zamrzivaču.

Reklame

Što se mene lično tiče, moja težina nikad nije bila faktor kad sam odlučila da počnem da izbegavam životinjske proizvode. Ne dopada mi se ideja da su životinje nesrećne ili da moraju da umru da bih ja jela. A čak i kad bih želela da jedem meso, ne mogu da priuštim sebi meso koje nije isprano sa fabričkog poda i samleveno u nešto što liči na pljeskavicu. Vegan sam još i da bih smanjila emisiju gasova staklene bašte i pomogla na neke bedno sitne načine da se zaustavi krčenje šuma. Radim to zato što sam gledala Cowspiracy i osetila grižu savesti. Kad mi je savetovano da uglavnom izbegavam jaja i mlečne proizvode (zajedno sa crvenim mesom) zbog dugoročnog zdravlja, bila je to poslednja kap koja je prelila čašu.

Ne osuđujem vas ako jedete meso ili životinjske proizvode. Svako ima pravo da radi šta hoće iz kojih god razloga i nadam se da vas vaša hrana usrećuje zato što je ona jedna od malobrojnih zadovoljstava na ovom usranom svetu. Ali svoj bedni izgovor za ishranu objašnjavam vam zato što je veganstvo bačeno u isti koš sa "čistom ishranom" i wellnessom a te dve kule paranoidnog proseravanja čine da vegani svima drugima izgledaju još smešnije nego što su već bili.

Na sreću, fenserke iza kulta velnesa koje se "hrane čisto" našle su se na meti zaslužene kritike. Kao što je Rubi Tandoh objasnila u svom nedavnom tekstu za VICE: "Ako je jedina hrana u sklopu wellnessa ona od koje se nećete ugojiti, wellness se onda ne razlikuje mnogo od običnih dijeta. Najveći mit wellnessa verovatno je da se tu nikad nije ni radilo ni o kakvom 'wellnessu'." Sve je počelo sa bogatim belkinjama što bloguju o hrani koje su tvrdile da ih je ovaj novi plemeniti način ishrane izlečio – a mogao bi da izleči i vas. Međutim, umesto da od ovog trenda profitira naše kolektivno zdravlje, jedini koji se smeju upravo su blogerke, izdavači, televizijske kuće i industrije koje promovišu kulturu straha. Porast ortoreksije (poremećaja u ishrani opsednutosti zdravom hranom) najbolje odslikava taj trend. Kao što je Tandoh nedavno tvitovala: "Uvek jesti 'lagano', izbegavati 'prazne' kalorije, praviti male ali 'hranljive' obroke – sve mi to mnogo liči na strah od sitosti." Negde usput, napad na "čistu ishranu" zahvatio je i vegansku ishranu.

Reklame

Nekoliko mojih prijatelja vegana zabrinulo se kad je dokumentarac u produkciji BBC3 Prljave tajne čiste ishrane uvijeno kritikovao razne načine ishrane ali samo veganstvo prikazao u svojim najbizarnijim, najekstremnijim oblicima (verujte mi, postane apsurdno). Film se usredsredio na opasne trendove koje su, poput "čiste ishrane", pokrenule društvene mreže. Imate Raw Til 4 , gde ljudi jedu samo sirovu hranu do četiri popodne, a onda im je nakon toga dozvoljena kuvana. Tu su mono-jedači koje promoviše ozloglašena jutjuberka Freelee the Banana Girl, koja u sebe satera i do 30 banana dnevno, ili High Carb Hannah , koja zagovara "čišćenje krompirom", tj. da mesec dana jedete samo krompir. Tu su još i HCLF (high carb low fat – puno ugljenih hidrata, malo masti ) vegani koji jedu gomilu povrća i voća a gotovo nimalo ulja, orašastih plodova ili avokada. Kao i kod "čiste ishrane", nema sumnje da mnogi ljudi veganstvo otkrivaju putem poremećaja u svojoj ishrani i njihova bolest se potpiruje njime. Ali vredi istaći razlike, pogotovo kad su načela "čiste ishrane" klasna razlika, elitizam i fobija od gojaznosti.

Kad vidite sve te wellness kuvare sa "sirovim sastojcima", "bez šećera", "bez žitarica", "bez glutena", bez bilo čega zabavnog, oni često imaju oznaku veganstva zbog zajedničkih ograničenja. Kao vegan, ako odete u neki popularan kafić, verovatno ćete slegnuti ramenima i kupiti brauni od batate (odvratno) zato što je to opcija koja vam se nudi. U realnosti, prosečan vegan iz radničke ili niže srednje klase ne jede skupe sastojke za koje vaša baba nikad nije čula a koje zahteva "čista ishrana" – stvari kao što su polen od kestena, brašno od badema, dehidriran kelj. Oni će se osloniti na pasulj, sočivo, leblebije i redovne sastojke koje možete jeftino da kupite u lokalnom Lidlu.

Reklame

Većina wellness blogerki u potpunosti izbegava etiketu "vegan", uprkos tome što njihova verzija izgleda kao strašno stroga verzija veganske ishrane. Njihova ishrana biće "biljna", ako su uglavnom izbacili mlečne proizvode i jaja. Da sve bude smešnije, Delicious Ella čak mrzi reč vegan. "Ne morate da budete zdravi ako ste vegan", kaže ona. "Suština je biti isključiv i mislim da veganstvo često ide sa kritikovanjem drugih. Iako je ja volim i preporučila bih svima da probaju biljnu ishranu, ja ne sedim samo i osuđujem svakoga. Za mene je suština prirodna hrana, zdrava ishrana, ali i da je što pristupačnija."

Dete bogate naslednice iz Sejnsburija i poslanika želi da nam kaže da najisključivija klasna histerija u ishrani poslednjih godina, zasnovana na posramljivanju ljudi zbog njihovog izbora hrane i najzaslužnija za porast ortoreksije, nije ništa u poređenju sa osudom veganstva. Oni sami prave ironičnu distinkciju između dva ideala kad jezik kojim se služe pokaže da su bukvalno samo još jedna pomama za gubljenjem kilograma pametno upakovana u masku pozitivnog životnog stila.

Kod većine vegana prosto ne postoji ta dihotomija čisto/zlo, dobro/loše. Hrana je hrana i vegani su uzbuđeni i opsednuti njom – delimično, naravno, zato što teže dolaze do nje – čak toliko da ako veganu otkrijete neku novu čokoladu, on će podivljati, početi da je kupuje na veliko i šalje fotografije svim svojim prijateljima veganima. Za jedan životni stil koji zabranjuje brojne grupe hrane, moje iskustvo je da se on retko svodi na uskraćivanje nečega sebi. Ne broji kalorije i, iznad svega, ne zasniva se na posramljivanju drugih. Vegani vole šećer, tu jezivo zlu, belu, rafinisanu vrstu, voće, žitarice, gluten, ugljene hidrate. Kad nismo pri novcu, jedemo krompir, hleb, pirinač.

Živimo u vreme opsednutosti hranom, bilo to dobro ili loše. Moramo da pokušamo da prigušimo svu tu buku, anksioznost, upozorenja i raspirivanje straha koji okružuju ono što stavljamo usta i prokljuvimo šta prija našem telu, mozgu i životu. Suština bi trebalo da se svodi na ovo: da li zaista želimo da slušamo savete bogatih, dobro povezanih, mršavih 21-godišnjakinja iz zapadnog Londona koje blendiraju kelj i bananu za ručak? Istinski se nadam da smo sve bliže situaciji u kojoj ćemo samo slušati svoje stomake i jesti iz zadovoljstva bar koliko i zbog zdravlja.

Wellness, ishrana bez mlečnih proizvoda, bez glutena, sa malo ugljenih hidrata, "čista ishrana", sirova hrana, hrana bez šećera: biti vegan je možda vaš doživljaj pakla, ali makar na spada u ovu paklenu listu. Sledeći put kad čujete nekog vegana drkadžiju kako pita konobaricu šta ima vegansko u ponudi, setite se da smo uglavnom well, ali da se bar ne ložimo na wellnes.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu