FYI.

This story is over 5 years old.

Svaštara

​Da li je problem što mi je dosadno kad ne pijem

Mogu li zaista tokom radne nedelje skoro svake večeri da popijem po tri piva a onda svakog vikenda potpuno da se odvalim, a da i dalje živim dugim i zdravim životom?
Ilustracije Ashley Goodall

Da budem sasvim iskren, moram da popijem tri piva da bih se osećao kao da mi je stalo do bilo čega. I znam da to zvuči kao da sam depresivan, ali nisam. Blaga pripitost od tri piva mojim vikend večerima prosto daje smisao i specijalan sjaj. Postanem nostalgičan prema sadašnjosti. Situaciju pretvaram u trenutak. Neki ljudi kažu da im to radi meditacija ili joga, ali pretpostavljam da ti ljudi nikad nisu probali alkohol. Alkohol je stvarno fantastična stvar.

Reklame

Problem je u tome što alkohol ubija i nije nešto naročito kul. Ljudi s razlogom na Tinder profile među interesovanja stavljaju porodica, prijatelji, hrana, teretana i pošalice. Niko ne piše volim da se napijem kad god mi se za to ukaže prilika jer mi ništa nije onoliko uzbudljivo kao dok sam bio dete .

Ali ne gubim prijatelje i zapravo nemam prave mamurluke. Ustanem rano, radim marljivo i čini se da nikog ne povređujem. Ali i dalje se pitam da li sve to radim na račun bezbrižne starosti. Mogu li zaista tokom radne nedelje skoro svake večeri da popijem po tri piva a onda svakog vikenda potpuno da se odvalim, a da i dalje živim dugim i zdravim životom? I ako ne mogu, da li mi je alkohol toliko važan da mogu da ignorišem svoju smrtnost? Mislim, da li mi zaista nije stalo do toga hoću li se razboleti i umreti?

Verovatno nisam usamljen u ovim svojim brigama, tako da sam odlučio da dođem do nekih odgovora. Za sve nas.

Pozvao sam telefonom doktorku Ameliju Stivens koja je lekar opšte prakse u Brizbejnu. Opisao sam joj svoje navike u vezi sa pićem i upitao je na koliko godina života bih mogao da računam. Kazala mi je da je teško reći, ali mi je priznala da bi se — kao zdravstveni radnik —"ona ozbiljno zabrinula".

"Alkohol se navodi kao karcinogen prve klase [što znači najvećeg stepena]", objasnila je ona. "Osim što ti oštećuje jetru, dugoročno konzumiranje alkohola umnogome povećava verovatnoću dobijanja raka."

Reklame

Kao što je opisala doktorka Stivens, najveći problem je način na koji jetra razgrađuje alkohol u nešto što se zove acetaldehid. On se koristi za pravljenje parfema i dezinfekcionih sredstava — kao i stvaranje nazalnih tumora kod pacova i tumora grla kod hrčaka. Redovno zasipanje vašeg tela acetaldehidom nije dobra ideja, iako tu činjenicu zataškavamo nazivajući iskustvo mamurlukom. "Dakle, ne mogu ti reći sa sigurnošću", upozorila je doktorka Stivens, "ali postoji velika verovatnoća da će ti alkohol na kraju doći glave. Niko ne može reći sa sigurnošću. Ima mnogo veze sa tvojom genetikom."

Ovaj razgovor naveo me je na razmišljanje da bi možda trebalo da nađem drugačijeg stručnjaka. Ali, s druge strane, doktoka Stivenson jeste navela moj omiljeni izgovor — genetiku. Ne znam jesu li lekari toga svesni, ali izjava da "sve zavisi od genetike" podriva većinu zdravstvenih upozorenja. To je zato što je normalno pretpostaviti da su male šanse da se razbolite, što je poznat psihološki fenomen koji se zove " sklonost optimizmu ". Prema njemu, većina ljudi veruje da je manja verovatnoća da će iskusiti nešto loše nego drugi.

Za mene, to je u najvećoj meri ono zbog čega mi alkohol i prija. Razmišljam ovako: Viši sam od proseka. To znači da sam manje seka-persa od drugih. To znači da se neću razboleti. Naravno, to je ogromna budalaština, ali osećam da je to tačno. A osećanja su dovoljna da nastavite to da radite uprkos medicinskim dokazima.

Reklame

Nisam u tome jedini. Ljudi na celom svetu znaju da biraju između smrti i cigareta/alkohola/pilula/heroina/šta god već da uzimaju, ali oni i dalje to rade. Suludo je, ali, ponavljam, to nije racionalan izbor. Mi smo ljudi i radimo ono zbog čega se osećamo dobro.

I tako sam poželeo da nađem još jednog medicinskog stručnjaka, nekog ko će mi iskreno reći kako stoje stvari. Nazvao sam doktora Džoela Portera, kliničkog psihologa, specijalistu za bolesti zavisnosti i jednog od najvećih umova u toj oblasti. Rekao sam mu da volim da se opijam i da realno, iskreno mislim da prednosti toga nadmašuju loše strane — čak i ako se jednog dana možda razbolim. Potom sam ga pitao kakva me budućnost čeka. Mogu li da prihvatim određeni stepen rizika, ali i dalje nastavim tim dugoročnim, održivim putem?

Na moje iznenađenje, doktor Džoel Porter nije posegao za medicinskim razlozima za prestanak.

"Istina je da možeš da umanjiš neke opasnosti po svoje zdravlje vežbom, pravilnom ishranom i staranjem o tome da imaš ozbiljnu vezu u svom životu", rekao je on prijatnim, razvučenim teksaškim akcentom. "Mnogi ljudi koji mi dolaze a piju istovremeno se užasno hrane." Potom je opisao kako načini života koji dovode do zavisnosti često dolaze sa drugim destruktivnim aspektima.

"Znaš šta, ako si stvarno odlučio da želiš da piješ, možda bi mogao da zamoliš nutricionistu da ti odredi ishranu i plan vežbe", rekao je on. "Mogao bi da izgradiš druge aspekte života oko toga, ali većina ljudi koja pije to ne radi."

Na jedan trenutak sam se prilično uzbudio oko svega. Video sam svoju zlatnu, relativno zdravu i konstantno pripitu budućnost. Ali me je Džoel upozorio i na to. "Samo budi oprezan", rekao mi je. "Mogao bi da postaneš zavistan na načine koje nisi predvideo. To se često dešava ljudima. Počinju da piju da bi lakše podneli nedeljni mamurluk, pa se to pretvori u ponedeljak, a potom polako počinje da utiče na lične odnose, nakon čega dobiju sasvim druge razloge da piju."

"Ako voliš da budeš pijan", rekao mi je, "potrudi se da održiš svoju toleranciju na alkohol na veoma niskom nivou."

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu