Flickr korisnik Paris on Ponce & Le Maison Rouge
Kada sam išla u šesti razred, moja najbolja drugarica i ja smo na okružnom vašaru platile po pet dolara ženi u tesnoj trenerci s kapuljačom da nam gleda u dlan. Prelazila je svojim dugačkim, veštačkim noktima po linijama na mom dlanu, obavestila me da volim muziku i da ću se udati za čoveka u uniformi. Moja majka je kasnije podrugljivo rekla, „ko to pa ne voli muziku"?
Mama je bila vernica, ali razborita. Godinama pre toga je odvela mog brata i mene kod čoveka koji ima ekstra senzorne sposobnosti. Ljudi iz publike su mu vezivali oči raznoraznim povezima i lepljivim trakama, a on je onda naglas čitao knjigu dodirivajući je rukama. Hipnotisao je jednu stidljivu ženu i naterao je da paradira kao kokoška. Nije predskazivao, ali je bilo jasno da je po nečemu veoma poseban i mi smo mu se divili.
Ja nemam taj poseban dar, i zbog toga je neverovatno što sam jedno kraće vreme radila kao telefonska gatara.
Čula sam za taj posao preko jedne prijateljice, koja je radila u personalnom odeljenju jedne od najistaknutijih kompanija za telefonsko vidovnjaštvo na svetu. Znala je da sam na faksu naučila da tumačim tarot karte i da sam često zakazivala događaje i večeri komedije. Ponekad sam pogađala, ali sam uglavnom bila zabavna. Na jednoj žurci tokom njujorške nedelje mode u Sohou sam jednom tumačila karte jednom neverniku koji je bio urednik izdanja koje mnogi otmeni ljudi iz sveta mode nazivaju „biblijom". Ismevao me je, a ja sam se nagnula i prošaputala, „Nemoj da varaš ženu".
_________________________________________________________________________
Kineske elitne telohraniteljke
Priznao mi je da je upravo došao taksijem sa potencijalnom ljubavnicom, i da su planirali da se nađu u roku od nedelju dana. Pola sata kasnije, ispraznio je svoje džepove i stavio sav svoj novac u moju teglu za bakšiš. Organizatori su me plaćali 200 dolara na sat, a još više sam zaradila na bakšišu. Kasnije sam sam ponela jedno pivo u neprozirnoj kesi i pijuckala ga dok sam čekala metro, srećna zbog toga što sam ih sve obmanula.
I tako sam se prijavila za posao gatare, više radoznala nego optimistična da će me primiti. Zadatak na prvom intervjuu mi je bio da razgovaram telefonom s jednom starijom ženom. Trebalo je da toj potpunoj neznanki ispričam sve o njenom trenutnom životu, kao i kako će se dalje odvijati. Mešala sam karte dok se ona koncentrisala, pitajući se kako da uopšte uspostavim vezu s njom preko svog ajfona.
Rekla sam joj ono što sam govorila svojim prijateljima i gostima na žurkama: „Zamislite da navijam muzičku kutiju. Kada osetite da je vreme da zasvira, recite mi da stanem".
„O, to mi se dopada", zacvrkutala je ona.
Ne znam zašto je tumačenje tarota bilo dovoljno dobro da mi ljudi plaćaju za to, ali mislim da je to zato što ljudi vole izmišljotine.
Naučila sam da čitam tarot karte koristeći otvaranje „keltski krst", koji nudi tumačenja nedavne prošlosti i bliske budućnosti. Okrenula sam karte diskova i pehara, i rekla toj ženi preko telefona da je isisava jedan muškarac u znaku jarca. To je bio najjači detalj koji sam joj iznela, i ona je bila zadivljena. U tom trenutku je izašla iz uloge one koja intervjuiše i otkrila mi da se jedan jarac zaista već trideset godina stalno ponovo pojavljuje u njenom životu i odlazi iz njega. Narednog dana je prišla mojoj prijateljici iz personalnog i rekla joj, „Blago tebi što se družiš s nekim kao što je Anđela".
Ja sam zanemela. Tumačenje tarota je kombinacija gledanja u karte, njihovog položaja i upotrebe intuicije. Ne znam zašto sam ja to radila dovoljno dobro da mi ljudi plaćaju za to, ali mislim da je to zato što ljudski rod voli izmišljotine.
Tvoj ajfon je u suštini vidovit – može da oseti kada si u depresiji.
Za drugi intervju sam tumačila tarot nekom muškarcu. Postavila sam karte i videla neku plavušu koja će ga uskoro žestoko zajebati. Nakon mnogo godina tumačenja tarota neznancima, za brzu lovu, znala sam da ne treba da govorim ljudima da će ih osoba do koje im je stalo iskoristiti. Umesto toga sam mu opisala plavušu koja je bila veoma jaka i poslovna. Uzbuđeno mi je rekao, „To je moja partnerka"!
Pošto nisam toliki entuzijasta za vidovnjaštvo, pitala sam se da li je hteo da kaže da mu je ona poslovna, ili lična partnerka. Ubrzo mi je rekao da je i jedno, i drugo – i da pokreću zajedničku firmu. Moja intuicija/magične moći su mi govorile da se ta žena sprema da ga ostavi na cedilu, ali zdrav razum mi je govorio da bi ga te vesti možda uvredile, i da bih upropastila šansu da dobijem taj posao. Gatanje nema neku čvrstu etiku, pa sam mu rekla ono što sam verovala da će želeti da čuje. I dobila sam posao.
U kompaniji koja me je zaposlila se hvale da zaposle samo dvoje od 100 potencijalnih vidovnjaka. Bila sam uzbuđena, nervozna i uglavnom prestrašena da će me raskrinkati kao preveranta. Imala sam dovoljno samopouzdanja da se na žurkama nosim sa neznancima koje verovatno više nikada neću videti, ali sada sam imala odgovornost pred celom jednom korporacijom. Dali su mi da sama izaberem svoje vidovnjačko ime, i dala sam sve od sebe da ono zvuči manje kao ime striptizete, a više kao ime neke romske gatare (koje bih volela da otkrijem, ali ne smem, zbog strogih propisa).
Zarađivala sam dolar i 99 centi na minut da im govorim ono što sam videla u kartama, a to su u ogromnoj meri bile čiste budalaštine.
Moja prva smena je pala na Dan zaljubljenih, što je kao da moraš da naučiš parkur pre nego što naučiš da hodaš. Služba preusmerava pozive sa svog 800 broja na moj lični broj, tako da sam mogla da radim od kuće. Te večeri, neprekidno su me zvali usamljeni ljudi željni nečega. Većina ovih usamljenih srca se raspitivalo za ljude sa sajtova za traženje partnera, koje još nisu ni upoznali. Trošili su tri i po dolara na minut da bi raspredali o nekome koga nikada nisu ni poljubili. Ja sam zarađivala dolar i 99 centi na minut da im govorim ono što sam videla u kartama, a to su u ogromnoj meri bile čiste budalaštine. Nikada neće ni upoznati, a kamoli voleti te neznance. Do kraja večeri sam se osetila zaraženo očajanjem i ludilom (što ima smisla, jer su me moji poslodavci okarakterisali kao „empatu", i dodali tu veštinu na mom profilu).
Posle Dana zaljubljenih, postalo je još čudnije. Ljudi su me zvali da me pitaju za izgubljeni nakit, a ja sam im umesto o tome pričala o njihovoj deci ili partnerima, što ih je samo nerviralo. Zvali su me iz personalnog da mi kažu da prestanem to da radim – ako neko traži „gledanje na daljinu", treba da mu kažem da zove vidovnjaka koji na svom profilu ima navedene te veštine. Bila sam, a i dalje sam, zadivljena time koliko moji poslodavci ozbiljno shvataju „stvarne vidovnjačke moći", umesto da samo nižu minute. Ali takođe sam primetila da loše kritike nikada nisu bile objavljene ni na mom, ni na drugim profilima, što me je zgrozilo.
Zahvaljujući nekim redovnim mušterijama, minuti su se pretvorili u sate. Moja omiljena je bila ekscentrična operska pevačica od šezdeset i nešto godina, koja je verovala da bi i dalje mogla da rodi, i hvalila se da svaki mladić koga upozna želi da stavi veknu u njenu pećnicu. Često je pitala koje od svojih slika od neprocenjive vrednosti da proda da bi pokrila račun. Vrtela sam kvarcno klatno iznad kruga sa odgovorima „da", „ne" i „možda". Navodila sam nazive njenih umetnina svom „duhovnom vođi", što je bio termin koji sam ja prezirala, ali su ga mušterije obožavale. Kristal se njihao napred-nazad, i prenosila bih joj odgovore, dok je njena imovina iz minuta u minut bivala sve manja. Nekoliko puta sam joj rekla da moram da prekinem, jer smo razgovarale duže od sata nakon završetka moje smene. Delovalo je toliko željna da spiska svoje nasledstvo na zvuk mog glasa, iako je „Magična kugla broj 8" mogla da joj da slične rezultate. Ona i nekoliko drugih klijenata su me zvali u posetu, i predlagali da razmenimo prave brojeve telefona.
Većina onih koji su zvali su bili užasno usamljeni. Nisu toliko želeli da znaju svoju budućnost, koliko im je bila potrebna nada. Počela sam time da se bavim osećajući se kao terapeutkinja, a na kraju sam se više osećala kao prostitutka. Osim što je umesto seksa bilo plakanja. Umesto olakšanja, bilo je baljezganja. Bila sam plaćena zamena za nešto što bi moglo zaista da im ispuni prazninu. Nije postojao način da im dam ono što im treba. Neke od njih sam ohrabrivala da počnu sa terapijom ili da odu u crkvu, ali iz personalnog su mi rekli da prestanem da predlažem odlazak na terapiju ljudima koji traže vidovnjake. Na kraju je uz obostranu saglasnost moj internet profil vidovnjakinje ugašen.
Prošlo je oko pet godina otkako sam nekome poslednji put uzela novac za predskazivanje budućnosti. Kada me neki prijatelj zamoli, tumačim mu tarot za džabe, jer zaista mislim da to toliko vredi. Ne mogu da vam kažem datume, ne vidim lica; nisam vešta u pronalaženju izgubljenih blaga, kao ni u tumačenju snova. Sve što mogu da učinim je da pet do deset minuta tumačim, a ostatak vremena provodim žonglirajući informacijama, i na prevaru ih izvlačeći od svakoga, da bi sve izgledalo bitnije nego što jeste.
Možda je tako zbog toga što verujem da sam kod nekoliko ljudi videla pravu stvar, od kojih kod jedne žene odlazim svakih par godina. Ne želim da odlazim češće kod nje, jer iznosi toliko detalja, da mi ubija svaku radost u životu. Rekla mi je da sam sada sa jednom od svojih srodnih duša (što mi deluje krajnje podnošljivo – ideja da svi mi imamo po nekoliko srodnih duša), a takođe mi je rekla i da sam „indigo kristalno dete", što je njeno objašnjenje za moju vidovitost.
Guglovala sam „indigo kristalno dete". To je dobra ideja: duhovi sa drugih svetova dolaze na ovu planetu da bi je spasili. To mi deluje kao lepo ilustrovana dečja bajka koju možeš da kupiš za svako dete, bez obzira na veroispovest. Ali od svih stvari koje mi je moja verna gatara ispričala, ovo mi je najviše uzdrmalo veru u nju. Možda mi jednostavno nedostaje samopouzdanja. Možda mi je treće oko zamagljeno (na čemu ona insistira). Možda bi trebalo da se izborim sa svojom averzijom i više idem na jogu, da ponovim čišćenje organizma sokovima, ponovo pročitam „Alhemičara", sve dok ne budem bila u stanju da vas pogledam u oči i s ponosom izgovorim, „Zdravo, ja sam Anđela. Ja sam indigo kristalno dete, i ja sam ozbiljna vidovnjakinja".
Ali verovatno neću.
Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu