FYI.

This story is over 5 years old.

фестивали

Evrovizija koju svi vole da mrze

Nema, naravno, ničeg spornog u ismevanju Pesme Evrovizije. Verujem da tajna vitalnosti tog vašara nacija leži baš u tome što svi vole da ga mrze.

Ovo je mogla da bude godina koja je donela najveće političko iznenađenje u evrovizijskoj istoriji. Ipak, Rusija nije pobedila u sred novog Hladnog rata (i drugo mesto je, čini mi se, dobra tema za zaludne spoljnopolitičke analitičare). Ovo je mogao da bude tekst o Eurosongu bez ijedne primedbe na račun RTS Duške. Ali, na koncu sam došao u priliku da čujem šta službeno lice javnog medijskog servisa govori, pa sam pomislio da možda i pije na dužnosti.

Reklame

Foto via Flickr user

Teško objašnjivim sticajem okolnosti otišao sam na organizovano gledanje kod prijatelja koji imaju bebu od mesec i po. Ton na televizoru bio je toliko prigušen da smo jedva čuli i izvođače, a u pauzama između pesama naprezali smo se da uhvatimo šaputanja u petočlanom društvu (ne računajući bebu), pa Duška Vučinić kao da nije ni postojala.

Kad je počelo glasanje, koje je za rekreativne ljubitelje najpopularnijeg evropskog TV šoua glavni deo zabave, ispostavilo se da, kad se hoće, TV može da se čuje. Tada sam shvatio da je komentatorka rešila da se priključi najvećem stadu na evrovizijskom pašnjaku – wannabe duhovitim hejterima. Nema, naravno, ničeg spornog u ismevanju Pesme Evrovizije. Verujem da tajna vitalnosti tog vašara nacija leži baš u tome što svi vole da ga mrze. Skupi se ekipica, otvore se piće i svi udare po grubom komentarisanju kostima, fizičkog izgleda pevača i igrača, grčko-kiparskog incesta i ostalih primera očigledno pristrasne podele glasova.

Foto via Flickr user

Valja se, ipak, kloniti zagriženih mrzitelja Evrovizije. Mislim, koliko moraš da budeš pretenciozan u sopstvenoj gluposti, pa da pokušavaš nekome otvoriti oči tj. uši, dokazujući da je to parada loše muzike? Iskustvo me uči da takvi primerci obično u vanevrovizijskom svetu imaju, blago rečeno, sumnjiv i, povrh svega, vrlo zastareo muzički i svaki drugi ukus. Manifestacija o kojoj govorimo nije ni stvorena zbog muzike, nego s namerom da unese malo optimizma i razbibrige u Evropu koja je 50-ih godina 20. veka još lizala stare i strahovala od novih ratnih rana. Trebalo je pokazati da dojučerašnji neprijatelji mogu zajedno da pevaju i, pri tome, pomalo da prkose aktuelnom zajedničkom neprijatelju na istoku.

Reklame

No, da se vratim tamo odakle sam krenuo – legitimno je povraćati po Evroviziji, ali samo ako ste gledalac, koji to radi za svoj groš. Kada to radi osoba koja prima naš groš da bi nam približila taj događaj, onda je to jadno i neprofesionalno. Jeste se Teri Vogan proslavio čarobnom ironijom u komentarisanju Evrovizije, ali nadam se da Duška ne tripuje kako može da uđe u cipele tog sera. Bolje bi, dakle, bilo da je izbegavala sudove poput onog da je jedan od objavljivača glasova "dramatično dosadan" i sarkazam u glasu na račun Valentine Monete iz San Marina koja "baš voli da peva". Još nismo zaboravili kako se prošle godine onaj drugi RTS lik (Dragan Ilić) neprijatno iščuđavao Končiti Vurst, kao da nikada nije video ženu s bradom.

Foto via Flickr user Korom

Po čemu je još jubilarni 60. Eurosong bio neobičan? Po neverovatnom broju neuspešnih pokušaja uspostavljanja veze sa različitim zemljama tokom glasanja. Kao da su domaćini želeli da u eri svemoćne tehnologije načine omaž evrovizijskim počecima kada su gluvi telefoni bili obavezan deo festivalskog folklora. Uostalom, ko bi lepše umeo da žali za Starim svetom od Bečlija i, uopšte, Austrijanaca? Nisu oni slučajno otvorili spektakl velikim orkestrom. Već godinama među zakletim fanovima Eurosonga jača struja koja zahteva povratak žive orkestarske svirke i onog momenta kada voditelj /ka izusti – And the conductor is…

Ko zna šta je sledeće što će tražiti, obnavljanje gvozdene zavese možda? Vraćanje u format u kojem nema svih tih novih država i državica koje prosečan Francuz ili Holanđanin ne ume na karti da nađe, a čiji predstavnici im pevaju na engleskom koji Englez ne razume? U vreme kada je jedino Jugoslavija bila onaj Drugi u društvu slobodnih Evropljana?

Reklame

Kao da su i evrovizijske glavešine počele ozbiljnije da shvataju stav da je demokratija uništila Eurosong, pa su pre par godina vratile stručne žirije, koji sada pola-pola s publikom odlučuju o poenima. Verovatno neko poput Ruslane ne bi pobedio da se za nešto pitao nekakav žiri.

Foto via Flickr user

Što se samih nastupa tiče, teško da nešto na Evroviziji može da bude dovoljno neobično. Jermeni su nastavili s brendiranjem genocida, Mađari su se odlučili za estetski ključ biltena Jehovinih svedoka, Rusija je (opet) pevala o miru u odsustvu Ukrajine…

Finci su, kao i mnogo puta do sada, pokušali da liče na nešto subverzivno. Poslali su pank bend sačinjen od ljudi s Daunovim sindromom i autizmom. Svaka čast tim momcima, ali kakav je to pankerski stav finske televizije koji kalkuliše s inkluzivnošću Evrovizije? Kako god, nisu uspeli da se probiju u finale.

Šta reći za Litvance koji su, inspirisani prošlogodišnijm finskim iskustvom, pomislili da će nekoga šokirati gej i lezbijskim poljupcima na sceni? Specijalno u čast jubileja, i Australijanci su pozvani na žurku koju iz daljine toliko vole. Čim su se pojavili na sceni, pomislio sam – vratite ih nazad!

Sasvim inkluzivno, festival koji svi vide kao gej tvrđavu dao je trofej Šveđaninu Monsu Zelmerlovu, koji je pre nekoliko godina morao da se izvinjava zbog homofobnih izjava. Drugi učesnici su ga optužili i da je plagirao Dejvida Getu, ali sve mu je oprošteno valjda zato što je prezgodan. Evrovizija je velika tajna i samo naivni misle kako će lako u nju da proniknu.

Foto via Flickr user

Naša Bojana Stamenov zauzela je 10. mesto. To je odličan rezultat budući da je bila sama protiv svih. Znači, i protiv kompozitora koji joj je dao naftalinsku pesmu i menadžera s velikim Dž, koji ju je poveo u svet. Jedino je mogla da se osloni na svoj glas i harizmu.

Ne znam zašto me takvim zlobnim zadovoljstvom ispunjava to što su naši nemački i austrijski prijatelji završili s nula poena. Realno, nisu bili toliko loši.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu