Kako je Big Mek promenio način na koji razmišljamo o hrani

FYI.

This story is over 5 years old.

Brza hrana

Kako je Big Mek promenio način na koji razmišljamo o hrani

Razgovarali smo sa kuvarima, statističkim novinarima, zvezdama Jutjuba i Mekdonaldsom o hamburgeru koji je postao jestiva Amerikana.
Nick Rose
pisao Nick Rose

1967. godine, Ronald Regan je postao guverner Kalifornije, Džimi Hendriks je počeo da pali gitare, a dr Džejms H. Bedford je postao prva osoba koja je kriogenski zamrznuta, dok je antiratna kontrakultura dostigla svoj vrhunac, a američka omladina proslavljala „Leto ljubavi".
U međuvremenu, u uspavanom Juniontaunu, Pensilvanija, tvorac franšize Mekdonalds, Majkl „Džim" Deligati je bez mnogo buke Americi predstavio čizburger koji će postati kulturološki značajan koliko i svi pomenuti događaji.

Reklame

Time što je nanizao dve pljeske, komad sira koji je „mešavina sa čedarom", kisele krastavčiće, ajsberg zelenu salatu, magični „specijalni sos" i revolucionarno treće parče hleba, Deligati je stvorio kamen temeljac savremene brze hrane. Ovi sastojci, zauvek ovekovečeni u džinglu, zajedno su stvorili novu vrednost, i danas uticaj Big Meka može da se oseti daleko dalje od masti i štroke vašeg obližnjeg lokala sa zlatnim lukovima.

Razgovarali smo sa kuvarima, statističkim novinarima, zvezdama Jutjuba i Mekdonaldsom o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti hamburgera koji je postao jestiva Amerikana i, u dobru i u zlu, ikona industrijske brze hrane.

Supernova Big Meka

Big Mek se nije uvek zvao Big Mek. Prvobitno je nazvan Aristokrata, pretpostavljamo zbog svog istaknutog statusa na jelovniku Mekdonaldsa. Ne iznenađuje to što ovaj elitistički naziv nije zaživeo među masama koje je trebalo da nahrani.Ubrzo je postao „Hamburger plava traka", mada „Dajte mi Hamburger plavu traku, sa pomfritom i milkšejkom" nije zvučalo baš upečatljivo.

Na kraju je dvadesetjednogodišnja Mekdonaldsova sekretarica advertajzinga Ester Glikstin Rouz 1967. smislila kovanicu „Big Mek". Kada ju je uznemireni rukovodilac u marketingu zamolio da brzo smisli neko ime pre sastanka, one je istrtljala ova dva sloga koja su postali brendovski džin, ili barem priča tako kaže. Naravno, u tipičnom stilu Ljudi sa Menhetna, svi su joj se smejali, i Mekdonaldsu je trebalo čak 17 godina da joj odaju priznanje na doprinosu.

Reklame

Dve godine nakon što ga je Glikstin Rouz reimenovala, Big Mek se našao na jelovniku svakog Mekdonalds restorana u zemlji, i bio je zaslužan za 19 procenata čitave prodaje.

„To je legenda sa zanimljvom pričom, ali na kraju se sve svodi na ukus, kaže izvršni kuvar Mekdonaldsa i potpredsednik Kulinarskih inovacija Dan Kodro. Za Kodroa, čiji je posao da nadgleda nova kulinarska čuda u Mekdonaldsovoj probnoj kuhinji, Big Mek ostaje od apsolutno vitalnog značaja za brend Mekdonalds.

„Bez sumnje, ima vanvremenski ukus koji ljudi traže širom sveta – jedinstvenu kombinaciju sastojaka koji tako dobro idu zajedno. Služimo Big Mek već 50 godina, i on je i dalje jedan od najpopularnijih hamburgera u našem jelovniku. Prošlog marta smo prodali dvostruko više, tokom naše promocije Big Meka, i dobili smo sjajnu povratnu reakciju od milenijalsa".

Što se tiče toga zašto je hamburger iz šezdesetih i dalje privlačan nepcima mladih ljudi koji su odrasli na ukusima nuklearne bombe kao što su ekstremni slatkiši, Doritovi ludi takosi i Planinska rosa, Kodro ističe neporecivu harmoniju ukusa sastojaka koja je odolela zubu vremena.
„Bez sumnje, u pitanju je nagoveštaj kiselih krastavčića i senfa", objašnjava Kodro. „On savršeno upotpunjuje ukus sosa, a salata daje hrskavi ugođaj kada zagrizete sočnu pljeskavicu. Sos udara na sva čula – sladak je, slan, kiseo, gorak i umami. Apsolutno savršenstvo. Nije tajna od čega pravimo naš sos. Trebalo bi da pogledate moj video na Jutjubu"!

Reklame

Važi, Den, kako god ti kažeš.

Kapa dole

Ali Kodro nije jedini kuvar koji traži inspiraciju u Meku. Jedna od najneverovatnijih i neporecivih činjenica o Big Meku je to što ne postoji ništa na svetu što ima ukus baš kao Big Mek, a ipak ga svakodnevno širom sveta uspešno naprave otprilike 2,4 miliona puta. Nepotrebno je reći, ta večita popularnost i faktor neopisive prijatnosti izaziva zanimanje kuvara širom sveta.

„Godinama me je podsećao na nešto, što je moralo da ima veze sa kineskom hranom", priseća se Nik Liu, vlasnik i glavni kuvar Dai Loa. Nisam bio u stanju da tačno odredim šta je u pitanju. Iznenada sam shvatio vezu".

Big Mek Bao zemička u Dai Lou u Torontu: Fotografija: Luis Mora

Za Liua, ta veza je bila između barenih bao zemički i Big Mekovog mekanog, slatkog hleba sa susamom, jer je i jedno i drugo obožavao su svom detinjstvu. „Za mene je u pitanju nostalgija, i veza sa mojim dedom; dolazio je po mene, išli smo u Mekdonalds, i ja sam se radovao što ću pojesti Big Mek. Zbog toga je to veoma posebno, i ja volim Mekdonalds", priseća se Liu.

„Nemoj sada da mi pričaš da ga jebeno mrziš, zato što znam da si ga jebeno obožavao."

Ova spoznaja je poslužila kao početna tačka za Big Mek bao zemičku koju je stvorio u Dai Lou, kao stavku jelovnika koja je postala toliko popularna da je morao da je skine sa njega, iz straha da će početi da definiše Dai Lo. „Znam da će se i drugi osećati isto kao i ja", kaže Lui, i insistira da iako više ne jede Big Mekove, i dalje ih poštuje.

Reklame

„Mislim da bi bilo pogrešno da ljudi kažu, 'Ah, Mekdonalds! Bla, bla ovo, bla, bla truć!', zato što su ga svi jeli! Kada si bio jebeni klinac, jebeno si ga voleo! „Nemoj sada da mi pričaš da ga jebeno mrziš, zato što znam da si ga jebeno obožavao".

Burgerekonomija

Osamdesetih godina, kada su klinci kao što je Nik Liu bezbrižno proždirali Big Mekove, hamburger je postao toliko sveprisutan u Severnoj Americi (i u inostranstvu), da se njegov kulturološki uticaj proširio i izvan uobičajene sfere brze hrane.

Džejms Frenšam je statistički novinar Ekonomista. Kada sam ga pitao čime se „statistički novinar" bavi, on mi je odgovorio, „Ja živim od toga što sabijam brojke; ti sabijaš hranu". Pošteno rečeno.

Među brojkama koje sabijaju ekonomisti i statistički novinari nalazi se i Paritet kupovne moći, ili PKM. „Paritet kupovne moći je pojam koji govori o tome da odnos između valuta ne predstavlja istinsku kupovnu moć u pojedinačnim zemljama", objašnjava Frenšam. S obzirom da se Big Mek od sredine osamdesetih može naći uglavnom bilo gde na planeti, urednica Ekonomista Pem Vudal je shvatia da bi mogao da bude sjajan pokazatelj kupovne moći, i zbog toga je, priseća se Frenšam, počela da prikuplja podatke od Mekdonalds restorana širom sveta, pitajući za cenu Big Meka, i unosila podatke svojih istraživanja u godišnji indeks Big Meka.

„U Ekonomistu to nikada nisu shvatili ozbiljno, ali ljudi jesu."

Reklame

S toga, ako je prosečna cena Big Meka u SAD 5,06 dolara, a u Rusiji 2,15 (ili 130 rubalja), rublja stoji niže za 57,5 procenata, po indeksu Big Meka. Ekonomist indeks Big Meka naziva „neobaveznim pokazateljem toga da li su valute na 'ispravnom' nivou, a Frenšam ističe da „Burgerekonomija" nikada nije ni trebalo da postane empirijsko sredstvo. Ipak, ona ostaje važna za to da akademski pojmovi postanu prijemčiviji za opštu javnost, upravo zbog toga što svi znaju šta je Big Mek i koliko bi otprilike trebalo da košta.

„U Ekonomistu to nikada nisu shvatili ozbiljno, ali ljudi jesu. Big Mek je samo jedan artikal; nikada ne bi mogao da dočara složenost prave inflacije potrošačke korpe", kaže Frenšam. „Ipak, on je sjajan način za savladavanje ekonomskih principa, naši čitaoci uživaju u tome, veoma je zabavno, prepuno fora, što je kul. Ali ne biste želeli da vam se međunarodna monetarna politika zasniva na indeksu Big Meka".

Veliki matiš

Još jedan čovek koji je primenio matematički koncept na Big Mek u ime obrazovanja je glavni kuvar i vlasnik Džo Bifa, Fred Morin, koji je posvetio čitavu stranicu svoje knjige Umetnost življenja po Džou Bifu Teoremi začina Big Meka.

„Pokušavao sam da nađem dobar primer savršene ravnoteže začina, da bih mogao da je naučim i podučavam kuvare", kaže on. „Big Mek je bio najtranscendentalnija stvar uz pomoć koje sam mogao to da objasnim: I japiji na putu ka skijaškim centrima, i siromašni studenti koji imaju nešto para, znaju za njega. Lako je referisati se na njega".

Reklame

Morin kaže da je Big Mek savršen primer za to kako začini ne funkcionišu po matematičkom principu. „Začiniti nešto ne znači samo dodati so, šećer i sirće; začini su u interakciji. Kada jedan krene, krene i drugi. Začiniti nešto ne znači samo dodati ovo ili ono; u pitanju je složena interakcija".

„Jednom mi je u restoran došao neki student koji je tražio posao, studirao je matematiku, ili tako nešto", priseća se Morin. „Štreberi za matematiku se verovatno ne bi složili sa mnom po pitanju ove jednačine, ali mislim da ovde više važi teorija Malkolma Gladvela, nego čista ekonomska teorija". Morin je zamolio studenta da mu izračuna postulate teoreme.

„Tu svega ima previše, ali u savršenoj kombinaciji. Isuviše je dobro."

Kao i indeks Big Meka, Morinova teorema Big Meka teško da je ozbiljna i naučna, ali pruža vredan uvid u složenost hemije dodavanja začina i transcendente prirode Big Meka, i može da pomogne mladim kuvarima da razumeju i kombinacije sastojaka za najstarije sosove, prema Morinu.

„Pol Bokus pravi sos Šoron – sos od putera, žumanaca i paradajza – i ako pročitate neki stari njegov intervju, videćete da kaže da u njega stavlja i dosta kajenskog bibera. Ljudi pretpostavljaju da je toliko puterast zato što je u pitanju francuski sos, ali tu se radi o kombinaciji soli, bibera, paradajza i kajenskog bibera, tako da je mnogo složeniji.

Big Maki

Renesansni sosovi na stranu, Big Mek takođe prihvataju i savremeniji kuvari. Netipičan obožavatelj Big Meka je majstor za suši Hirojuki Terada, iz NoVe kuhinje i bara u Majamiju. MUNCHIES je razgovarao sa Hirom par dana pre nego što je oborio Ginisov rekord u seckanju šargarepe sa povezom na očima, u televizijskom šou Gordona Remzija, The F Word.

Reklame

Terada je 2015. godine postavio video na Jutjub, u kome je od standardnog Big Meka napravio maki rolnicu. Neki bi (i jesu, u komentarima) optužili majstora za suši za brukanje svog zanata zbog pristupanja tako jeftinom istraživanju sastojaka za suši, ali Teradu izgleda nije briga.

Smisao njegovog kanala na Jutjubu je više zabava, nego, recimo, veština sečenja nožem, ili čišćenje pirinča u usporenom snimku. Jasno je da postoji potražnja za ovakvim sadržajem, u svetu posle majstora kuhinje Jiroa, s obzirom da je Terada uspeo da sruši stereotip o surovo ozbiljnom i asketskom majstoru za suši, usput prikupivši više od 770 hiljada pretplatnika i 130 miliona pregleda na Jutjubu, delom zahvaljujući i Big Meku.

Terada kaže da redovno uživa u Big Mekovima i ima poseban afinitet prema sosu, što znači da mu je bilo suđeno da završi u Jutjub serijalu Da li će da se suši. „To je jedinstvena stvar. Volim Mekdonalds. Volim Big Mek", kaže Terada.

„Bio je okej ukusa, ali oblik je bio drugačiji. Isekao sam zemičku na osam delova. Ukus je bio kao kod rolata", rekao je za svoju kreaciju, kojoj je dodao pomfrit, avokado, i mlado zeleno povrće.
Još jedno gurmansko viđene hamburgera koje je postalo senzacija na internetu je bila Džejmi van Hejeova dekonstrukcija Big Meka u tartar biftek, za koji je koristio samo sastojke Mekdonaldsa.

Ali za razliku od nekih ranije navedenih kuvara, Big Mek teško da mu je bio inspiracija; dokazao je svoju poentu. „Nisam bio inspirisan Big Mekom – neko me je izazvao da napravim dobro jelo sa sastojcima koji idu u Big Mek, na šta sam ja rekao, 'Ne, ne mogu, zato što ne volim Big Mek i imam neke sumnje povodom kvaliteta', zato što sam gledao snimke na internetu sa onom ružičastom sluzi".

Reklame

Ali nakon što je posetio Mekdonaldsovu fabriku u Nemačkoj, van Heije je poklekao i pristao da se pozabavi Big Mekom, dokle god su svi sastojci sirovi pre nego što počne da ih priprema.

Napravio sam tartar biftek, da bih pokazao da je to meso dovoljno dobro da se jede sirovo". Tako je van Heije upotrebio običan Big Mekov sos da začini meso, napravio emulziju od susama, napravio krem sa salatom, upotrebivši žumance od jaja umesto sira preko.

Konačni rezultat je vizuelno zapanjujuća oda o brzoj hrani i hamburgeru čija je najveća mana to što je možda postao isuviše uspešan.

„Dok sam odrastao, Big Mek je bio hamburger za odrasle, zato što nisi mogao da ga dobiješ u Hepi Milu", priseća se van Heije. „Više mi se ne dopada. Isuviše je sladak. Jednostavno je malo dosadan, više me ne iznenađuje. Previše je dobar.

Ispravka: u ranijoj verziji ovog članka pisalo je da se procenjuje da se godišnje na svetu napravi oko 2,4 Big Mekova. Tačan podatak je da se 2,4 miliona Big Mekova napravi svaki dan. Žalimo zbog ove greške.

Još na VICE.com:

Kako je izgledao prvi susret sa Mekdonaldsom na Slaviji pre 29 godina

Pojeo sam Big Mek u čast njegovog preminulog tvorca

Skoro niko od vaših prijatelja nije probao Big Mek