Nadrealne fotografije ludačkih pejzaža Kalifornije
Sve fotografije iz 'California Crazy'

FYI.

This story is over 5 years old.

Fotografija

Nadrealne fotografije ludačkih pejzaža Kalifornije

Najnovija knjiga Džima Hajmana proučava karikaturalnu arhitekturu južne Kalifornije.

Svako ko je proveo vreme živeći, ili jednostavno putujući kroz južnu Kaliforniju, primetio je neke od njenih posebnih građevina – ekscentričnih stilova koji pobijaju uobičajene zakone arhitekture, a ponekad, naizgled, i zakone fizike. Neke od ovih čudnovatosti su čuvene, kao što je ikonični TCL Kineski teatar u Holivudu, ali druge su mnogo opskurnije. Jednom kada počneš da tragaš za ovim nadrealnim strukturama, nalazićeš ih posvuda.

Reklame

Džim Hajman odavno traga za njima. Urbani antropolog, fotograf i ilustrator čuven po svom znanju o Holivudu i Los Anđelesu, već decenijama prikuplja fotografije ovih struktura. Njegova knjiga iz 1980, Kalifornijsko ludilo - koja je od tada dopunjena i proširena – dala je naziv ovom žanru arhitekture, i dokumentovala najotkačenije građevine u južnoj Kaliforniji. On sada ima novu knjigu koju je objavio Tašen, koja se takođe zove Kalifornijsko ludilo, i za koju se nadamo da će novoj generaciji predstaviti ludorije oko LA. Nedavno sam razgovarala sa Hajmanom o njegovoj ljubavi prema nekonvencijalnoj arhitekturi:

VICE: Kako ste smislili koncept za ovu knjigu?
Džim Hajman: Sve je počelo dok sam istraživao holivudske noćne klubove. Kada sam tražio fajlove o Holivudu, neizbežno sam zaticao te građevine. Kopirao sam ih i stavljao u fajl. Dok sam istraživao, otkro sam kategoriju građevina sa kojima niko nije želeo da ima posla, zato što je u neku ruku u pitanju anti-arhitektura, i neki arhitektonski kritičari ih nisu smatrali vrednim istraživanja. Zbog toga su mi bile još interesantnije.

Kada sam bio dete, viđao sam neke od tih građevina po Los Anđelesu, i nisam mnogo razmišljao o njima, ali kada sam počeo da istražujem ovaj stil u arhitekturi, počele su stvarno da me zanimaju.

Vi ste odrasli u LA?
Da, rođen sam i odrastao sam tamo.

Ima li nekih zgrada iz vašeg detinjstva koje su vam se urezale u pamćenje i koje su ušle u ovu knjigu?
Da, prodavnica krofni u koju sam odlazio nedeljom, oko kilometar i nešto od moje kuće (i još uvek postoji). Kada slećeš u LA, ako umeš da opažaš i slećeš na severnu pistu, samo pogledaj s leve strane aviona. Videćeš je. Krofne su sjajne, mogu da se pokupe kolima, a tamo takođe može i da se sedne da se jede. I dalje je tamo, i rado je se sećam.

Reklame

Kako ste pribavili te fotografije?
Većina njih su arhivske fotografije. Prikupljao sam ih tokom godina. Neke od njih su nenamešteni snimci, zato što nije bilo zvaničnog fotografa – neka vrsta neformalne fotografije.

Svake nedelje idem na buvljak da tražim fotografije, i kupujem ih, bez obzira u kakvom su stanju. Takođe nalazim fotografije i u novinskim mrtvačnicama – tako zovu arhive starih novina – kojih ima na mestima kao što je UCLA. Imaju isečke iz novina zaheftane na kartončiće. Imaju čitave sobe pune ovih vitrina; to je veoma starinski način održavanja. Nisu označene, ali obično mogu da prepoznam one iz južne Kalifornije.

Otkad ih skupljate?
O, bože, od 1975.

Postoji li jedinstveni termin kojim se opisuje ovaj pokret neobične arhitekture, ili se smatraju za zasebne, individualne strukture?
Prati ih razna terminologija. Kolega koji je napisao esej za knjigu – istoričar arhitekture sa Univerziteta u Santa Barbari – nazvao ju je „programatičnom arhitekturom“. To je na neki način zvanični termin koji ljudi koriste. Ja mislim da je stvar opuštenija, pa sam skloniji tome da je nazivam pop arhitekturom. Sada kada je knjiga izašla, ljudi je nazivaju „ludom kalifornijskom arhitekturom“. Ime potiče od čitave ideje da je južna Kalifornija veoma luda, čudna – tamo ćete naći sve te zgrade koje ne možete da nađete ni na jednom drugom mestu – i puna je takvih zgrada. To funkcioniše na svim tim različitim nivoima.

Reklame

Opisivati je kao programatičnu arhitekturu sugeriše na to da postoji namena strukture, specifična u odnosu na dizajn – kao kada je prodavnica krofni u obliku krofne. Da li na to mislite?

Da, upravo tako. Volim kada objekte prate takve priče o poreklu.

Koji delovi Kalifornije su pokriveni u ovoj knjizi? Pominjete Los Anđeles, ali da li zgrade potiču i iz drugih delova države?
LA kao grad je zasnovan na automobilu, a ne na drugim vidovima transporta. LA u dvadesetim i tridesetim je u suštini imao sve te male satelitske gradiće i gradove, i puteve koji su ih spajali. Takve zgrade se mogu naći širom južne Kalifornije, a ne samo u jednoj oblasti.

Uključio bih San Francisko kao jedan manji primer. SF ima par njih, ali pošto je SF evropskiji grad, nije zaista imao priliku da se previše proširi, ili da se više navikne na takve zgrade. Ali u južnoj Kaliforniji možeš da gradiš takve stvari.

Jeste li viđali takve bizarne strukture i u drugim delovima zemlje?
Iako ih ima širom SAD, uglavnom su ovde, u južnoj Kaliforniji. Te zgrade su napravljene veoma jeftino. Klima na istočnoj obali – gde imate četiri godišnja doba – zahteva strukture koji će izdržati te klimatske promene. U južnoj Kaliforniji nemate sneg, niti mnogo kiše. Možete da napravite stukturu od žice za kokošinjac i od gipsa. Nisu napravljene da traju! Napravljene su za deset, 20, 30 godina trajanja, i znali su šta će se onda dogoditi.

Zbog toga mnogih od njih više nema – naročito zbog činjenice da su bile smatrane za ruglo za pejzaž. Nažalost, rušene su.