FYI.

This story is over 5 years old.

Kultura

Nikola Pejaković - Kolja za VICE: Živim svoju renesansu

"Mladost ima pravo na bunt, na akciju, ali ne i na glupost i površnost."
Fotografija Bosonoga/Demofest

Moje prvo sećanje na Nikolu Pejakovića Kolju veže se za ulogu harizmatičnog lečenog alkoholičara Čorbe u legendarnoj seriji "Složna braća" gde je sa Olegom Novkovićem i Neletom Karajlićem radio scenario. Nakon što nam je Čorba "objasnio da se ne može zvati bez kabla", sledile su mnoge filmske role od kojih se najviše ističu Halil iz "Lepa sela lepo gore" (takođe radio na scenariju) i inspektor Kokni Kola u "Mrtav ladan".

Reklame

Pored zapaženih filmskih, televizijskih i pozorišnih dela, Kolja je izdao i tri studijska albuma, a ovog leta i četvrti "Kolja i 4 prsta" pod kojim će imenom njegov bend nastupati u budućnosti. Za novembar je najavljen i njegov koncert u beogradskoj Kombank dvorani. A kako je sve počelo?

- Imao sam divnu komšinicu, moju nastavnicu hemije Veru Holoubek, kod koje sam, kao klinac, navraćao često. Njen sin Franjo mi je prvi pokazao put, puštajući mi Pink Flojd, Sajmon i Garfankl… Pokazao stare Džubokse… Onda sam ja nastavio sa Bitlsima, Dip Parplom, Kleptonom i, malo kasnije, Zapom, grupom Buldožer itd" - priča Kolja za VICE o svojim muzičkim počecima. "Danas, uglavnom slušam šta naleti i pokušavam da nađem vrijeme da bilo šta na miru poslušam. Klasika, džez i kantri, uglavnom su na programu".

Kako ističe, "muzika čini čoveka smirenijim i boljim, lakšim za saradnju".

- Muzika to radi svima i svemu; i biljkama i životinjama i vodi i svemiru. U tom smislu, da, mijenja svijet na bolje, ali ne na neki revolucionarni, agresivni način, već tiho i polako, onako kako treba. Čovjeku treba ljubavi i ničega više. Ona muzika koja ljubav daje - je muzika. Sve ostalo je demonska buka - kaže Kolja.

Uticaj legendi rokenrola, bluza i soula je primetan i u njegovim muzičkim radovima, međutim on ne vidi muziku kao medijum za ideološku borbu niti kao vid bunta.

- Nikada nisam muziku shvatao kao neku ideologiju, niti sam rokenrol doživljavao kao neki ozbiljan bunt ili revolucionarni pokret. To je fora, komercijalna finta. To vam je kao kad bi pank nazvali buntom, avangardom, a radi se o Malkolomovom smišljenom poslovnom potezu, salonskoj maštariji koja je sluđenu omladinu gurnula u još sluđeniji haos, dok su M. Meklaren i ostali pokušavali da zarade i postanu elita. Jedina prava suprotnost ovom svijetu, jedini pravi, revolucionarni pokret, pokret koji se u svakom svom atomu protivi ovom nakaznom vremenu i sistemu, je - pravoslavlje. Ritam i bluz je muzika i ništa drugo. Pogledajte Roling Stonse, oni su potpuno normalni ljudi, porodični. Džeger ima titulu sera. Pogledajte sad djecu cvijeća, Klintone, sve je to sad samo korumpirani jad i čemer. Mladost ima pravo na bunt, na akciju, ali ne i na glupost i površnost - ističe Kolja.

Reklame

Pravoslavlje često pominje u našem razgovoru, nakon velike i teške borbe sa porocima mir je našao u veri, ljubavi i porodičnom životu.

- Porodica me je u potpunosti promenila. Na bolje. Ja sam čitav život bio bolestan, mamuran, umoran, tako da sad, kada ujutru ustajem okružen porodicom, bez bola, sa slatkim obavezama i nekom gorkom viješću koju pokušavam da sklonim, živim svoju renesansu, svoje zlatno doba" - kaže Kolja koji trenutno radi na TV seriji "Kosti", nastavku "Mesa", čiji scenario potpisuje, ali u kojoj igra.

- Seriju "Kosti" snimamo, ako Bog da, na zimu. A treći nastavak je daleko i o njemu ćemo kada za to dođe vrijeme. I radnja "Kostiju" je vezana za grad Banjaluku, ali nije klasičan nastavak prvog dijela trilogije. Novi su likovi, zaplet, priča. "Kosti" su glavno jelo, "Meso" je bila meza. "Koža" će biti dezert, da zasladimo.

Govoreći o svom liku iz "Mesa", kriminalcu Slavku, ističe da on nije klasični izdanak ovog vremena.

- On je mnogo morbidnija verzija hohštaplera koje svakodnevno viđamo po gradu, na televiziji itd. On je zlo, a oko njega su ovi, polupismeni, skorojevići, muljare, derikože i ostala gamad. Zanimljivo je da svi ovi koji su se obogatili na prečac, na brzinu, otimajući od države i naroda, svi do jednog, misle da će im ta prevara proći i da su obezbijedili i unučad i praunučad. Jadna im mila majka… E, to je ono, nedostatak duha, nedostatak obrazovanja, nedostatak vjere, nečitanje knjiga. Da su samo malo zagrebali, da su se samo jednom zeznuli i ušli u biblioteku, mogli su da pročitaju da postoje i neki drugi zakoni, duhovni zakoni, koji neće dozvoliti da na tuđem znoju i krvi grade svoju imperiju. Da će sve to srušiti kao kula od karata. To pravilo važi kako za njih, tako i za nas, za sve - ističe Kolja.

On se nakon više od dve decenije koje je proveo u Beogradu vratio u rodnu Banjaluku gde poslednjih godina radi kao reditelj u Narodnom pozorištu Republike Srpske.

- Veza sa pozorištem, sa daskama, je vrlo važna. Tu vezu ne bih volio da izgubim, jer me ona stalno vraća izvoru; radnji, likovima, sukobu, drami. Naravno, kada imate posao, kad, na neki način, imate osiguranu egzistenciju, bar za hljeb i mlijeko, onda ste i vi i porodica mirni. Pozorište je stara institucija, treba je poštovati i čuvati. Narod koji nema pozorište, u bilo kom obliku, nije narod - ističe Kolja, a na pitanje kakav potencijal ima NPRS i gde je trenutno na kulturnoj sceni regiona?, odgovara:

- Narodno pozorište Republike Srpske, kao nacionalna institucija, boluje od svih bolesti od kojih boluje i samo društvo. Međutim, rezultati pozorišta govore da je ono mnogo žilavije i kvalitetnije nego što mnogi misle. U svakom slučaju, mislim da jednom, kada na vlast dođu neki ljudi kojima je kultura važnija od sporta, para i seksa, doći će i do obnove kulturnih institucija i do reafirmacije duha. Mi moramo da počnemo iz početka, da stvaramo institucije od nule, da ih postavimo na prave, čvrste temelje, donesemo zakone i pravila igre i krenemo ka ozbiljnijim stvarima i ciljevima. Sada, mi tavorimo, sudaramo se sa neznanjem i silom koja Boga ne moli.