Pokušao sam da izazovem sreću prirodnim putem

FYI.

This story is over 5 years old.

Sreća

Pokušao sam da izazovem sreću prirodnim putem

Ovo je moja šansa da budem srećan – druga klopa, vožnja u luna parku, trening i sunčanje? Jebeš ga, rešio sam da probam sve.

Fotografije: Nenad Vujanović

Kada me ljudi pitaju kako sam, najčešće im odgovorim da sam onako. Onako se u klasifikaciji raspoloženja nalazi na sredini između dobrog i lošeg, ali zamislite da postoji vetar emocija koji konstantno preti da onakost oduva ka lošem. Nije bolno, ali je nekako ravno. Dobro sam, samo nisam raspoložen, to je sve.

Problem kod onakosti je taj što je nenormalno dosadna. Zarobi vam telo i um u toj odvratnoj kolotečini, ne ostavljajući prostor ni za kakvu promenu. Mali broj toga može da vas oduševi, većina stvari vam je beznačajna, a sopstvene uspehe vrednujete jednako kao i uspehe drugoligaškog fudbalskog kluba iz vašeg rodnog grada. I to može da smara, kako vas same, tako i ljude koji vas okružuju.

Reklame

Zato sam rešio da promenim taj emocionalni status quo i pokušam da budem srećan. Po svaku cenu. Dobro, ne po cenu života.

Samo, kako da budem srećan u ovom okrutnom svetu? Kako da se osećam lepo kada pomislim na pande ili se setim da o dobrom delu moje budućnosti odlučuje tip u širokom odelu i frizurom Ričarda Kajnda? I naravno, kako da sve to bude legalno i jeftino?

Aristotel je rekao da je "sreća smisao i svrha života, ceo cilj i kraj ljudskog postojanja" i ja nemam prava da dovodim u pitanje bilo koji citat grčkog filozofa sa motivacionih Fejsbuk stranica. Međutim, trebalo mi je instant rešenje, brzo i efikasno, zato sam se okrenuo drugoj nauci – krajnje diskutabilnoj medicini sa interneta.

Tako dolazim do tzv. hormoni sreće (mada je to laički naziv, jer nisu u pitanju hormoni, već neurotransmiteri, što znači da prenose informacije od jedne do druge nervne ćelije) u koje spada serotonin. Serototin, tj. njegov nedostatak, se često navodi kao uzrok ljudske sjebanosti. Formula je prosta – što veći nivo seratonina, to je čovek srećniji. Dobro, stručnjaci kažu da to nije tako banalno, ali dozvolimo sebi tu naivnu slobodu da budemo bukvalisti.

Postoje prirodni načini za povećanje serotonina. Bitno je kakvu hranu unosite, da li vežbate i da li ste dovoljno izloženi suncu. Plus, naišao sam na savete Dr Bena Finčmana, autora knjige "Sociologija zabave", koji tvrdi da uzbuđenje koje izaziva zabava može da vodi ka osećanju sreće. A Ben se zabavlja u luna parku.

Reklame

Ovo je moja šansa da budem srećan – druga klopa, vožnja u luna parku, trening i sunčanje? Jebeš ga, rešio sam da probam sve.

Hrana

Proizvodi koje konzumiramo ne sadrže serotonin. Ne postoji nijedna namirnica za koju će vam prodavac reći "Ej, uzmi ovo, na akciji je, ukusno, a još je i bogato serotoninom". Ne možete pojesti 400 grama nečega i nervozno sedeti na klupici u parku čekajući da serotonin krene da vas radi. Međutim, hrana sadrži amino kiselinu triptofan od koje organizam proizvodi serotonin.

Heljda sadrži veliku količinu triptofana, što je super, jer sam konačno imao razlog da probam hrono ponudu iz pekare. Uzeo sam pogačicu, proju i beskvasni štapić. Sve na bazi heljde. Da se otkinem od klope i poludim od sreće. Za dezert sam uzeo crnu čokoladu, koju bih u drugim okolnostima iskoristio za mišolovku, ali ovoga puta je imala ulogu zaslađivača mojih emocija i nepca.

Pecivo je bilo stvarno ukusno. Priznajem da sam osetio blago oduševljenje, jer sam se isprva bojao da ću baciti onu pogačicu i naterati sebe da uživam jedino u ukusu papirne ambalaže, ali ne mogu da kažem da sam nešto bio srećan zbog otkrića da su proizvodi od heljdinog brašna zapravo super. Bilo je to divno oktriće, ipak daleko od sreće.

Crna čokolada mi nije pomogla da se osećam ništa bolje. Prejaka je za rano jutro. Znate ono kada ste mali rasplaz koji samo blentavi ispred televizora i pita kevu da li ima nešto slatko, a ona mu iz kuhinje odgovara da uzme jabuku. E pa, ja sad hoću jabuku.

Reklame

Zdravi hepi mil me nije nešto preterano usrećio, ali makar mi je održao onakost na sredini. Zato sam odšetao do narednog izvora sreće na mojoj serotoninskoj mapi.

Luna park

Kao klinac sam ih smatrao zabavnim, a kao odrasao ih vidim kao set za niskobudžetnu ekranizaciju nekog Kingovog romana. Ipak, luna park je tog dana trebalo da bude moja srećna oaza. Kupio sam nekoliko žetona, a onda se uspentrao na konja kada sam čuo zvuk koji je označavao startovanje karusela.

Ništa. Kao da sam razvio imunitet za serotonin. Ili ima veze to što se kao dvadesetšestogodišnjak vozim na ringišplu predviđenom za pripadnike ljudske vrste dvadeset godina mlađe od mene. Dok me je euforija zvuka pištaljke još uvek držala, brzo sam otrčao do autića na sudaranje. Na stazi se nalazila samo neka keva sa detetom, ali nisam se bunio. Na neki čudan način, svako sudaranje zvuči obećavajuće.

Pogledajte, čak je i klinac oduševljen. Zaista ne umem i ne želim ni da pokušavam da objasnim ovaj crtež u pozadini.

Da, sudaranje je najbolja stvar na planeti. Ovo je bilo tako zabavno i oslobađajuće. Nisam imao sirenu, niti sam mogao da puštam duga svetla kada bi mi se gospođa našla na putu, ali hej, mogao sam da udaram ljude u saobraćaju bez ikakvih posledica! Vozio sam u rikverc, pravio nagle zaokrete, pokazivao srednji prst, pa je keva morala da pokriva oči klincu. Bilo je sjajno i bio sam srećan. Prosto sam mogao da osetim kako nivo seratonina raste u mom telu.

Po okončanju vožnje sam iskočio iz automobila odlično raspoložen i željan dodatne zajebancije. Dok sam razmišljao da pokrenem peticiju za dodeljivanje Nobelove nagrade osobi koja je izmislila autiće, popeo sam se na trambolinu i počeo da skačem. Skočio sam svega pet puta, a onda se našao na zemlji, boreći se za vazduh i trudeći se da ne ispovraćam doručak. Jebem ti heljdinu pogačicu obogaćenu triptofanom.

Reklame

Sunce

Morao sam da se iskuliram, da zajebem malo sve aktivnosti i pronađem sreću u onome što mi priroda pruža. Izuo sam se i podvio pantalone kao Haklberi Fin i seo pored reke, upijajući sunčeve zrake, jer se to nalazi na samom vrhu aktivnosti seratoninske terapije.

Povezivanje sa prirodom je isprva prijalo, ali su mi uživanje prekinule misli o toksičnom otpadu koji pluta Dunavom, s obzirom na to da sam umesto nasmejanog šarana u vodi video ambalažu Lenora. Na moju sreću je uticala i vrućina. Negativno, naravno. Morao sam da se sklonim. Zaista, da li bih bio srećan ako bih zaradio melanom od ovih UV zraka? Verovatno ne bih.

Nije moglo više ovako. Nisam smeo da zavisim od mašina, fensi ishrane, niti da se oslanjam na sunce, koje realno ima veće šanse da me ubije. Morao sam samostalno da proizvedem seratonin.

Trening

Fizička aktivnost je od samog starta delovala pozitivno, jer nisam mogao da se ne smejem samom sebi, gledajući se u onoj sportskoj opremi. Čovek kome su dan ranije morali hirurški da odstrane stolicu sa točkićima kako bi izvršio ovaj zadatak, sada će testirati granice sopstvene izdržljivosti. Ta činjenica prosto usrećuje svakoga na planeti, posebno dr Filguda.

Trčao sam biciklističkom stazom, jer mi je pričinjavalo zadovoljstvo da nerviram bicikliste i teram ih da koriste zvonce. Taj zvuk je bio malo pedofilan, previše je podsećao na one sladoledžije iz filmova koje otmu decu svojim kombijem, pa sam ipak morao da se prebacim na stazu za pešake. Sama činjenica da se bavim fizičkom aktivnošću je prijala. Umor, vrućina i sparan vazduh nisu. Ovo je kao klackalica za neurotransmitere. Samo što mi se telo napuni seratoninom, osetim kako se prospu.

Reklame

Jebeš ovo. Odustao sam od internet saveta i očajan otišao da potražim sreću na drugom mestu, tamo gde mi verovatno niko normalan ne bi savetovao da tražim. Stavili bi mi znak upozorenja za slepu ulicu i pucali u kolena dok se krećem ka čistom izvoru nesreće – kiosku koji prodaje listiće za igre na sreću. Kakav paradoks. Da nisam bio smoren, možda bih se čak i nasmejao.

Kupio sam nekakav kartonski slot aparat i još neko sranje za grebanje sa kombinacijom brojeva. Trebalo mi je par minuta da shvatim pravila igre s brojevima, pa me je to smorilo jer sam pomislio da sam glup, a nisam ništa ni osvojio, što definitivno nije pozitivno uticalo na moje raspoloženje. Jedino je ono grebanje bilo zabavno i opuštajuće.

Prešao sam na kockarski aparat, grebući prozorčiće brzo kao nekakav glodar. Ajmo, Viva Las Vegas, drži mi palčeve. Limun. Limuuuuuun…. Slonče. Sranje.

Kada sam propao i kao kockar, rešio sam da dignem ruke od nabavke seratonina i veštačkog izazivanja sreće. Ja možda planiram da živim dugo, ili čak i večno u vidu programa ili androida, ali ako se ispostavi da mi je život kratak, onda stvarno ne smem da ga koristim za konzumiranje namirnica od heljdinog brašna.

Dobra stvar je što se nisam čak ni smorio previše, već sam se samo vratio na onako, što je zapravo najbezbolniji scenario. Ovo sa klopom, luna parkom i ostalim glupostima jednostavno ne deluje. Jedino mogu da vozim autiće na sudaranje.

Reklame