Reklame
Tom prilikom, četiri pripadnika Abu Nidal organizacije, terorističkog ogranka PLO, maskirali su se u radnike obezbeđenja i upali u Boing 747-121 koji je presedao u Karačiju, prestonici Pakistana, na putu od Bombaja do Njujorka. Piloti su uspeli da pobegnu tako da avion nije mogao da poleti, ali otmičari su ipak 12 sati držali na nišanu 361 putnika i 19 članova posade pre nego što su otvorili vatru. Ubili su dvadeset i jednu osobu a ranili njih 120. Ipak, Tekston nije ni znao u kakvoj se opasnosti nalazi kad je video prvog naoružanog teroristu. Nije imao pojma kako će se stvari odvijati. Za VICE govori o svom psihološkom stanju za vreme i posle otmice.VICE: Kad si shvatio da si u opasnosti?Majkl Tekston: Još pre nego što sam seo. Stavio sam torbu na sedište, a onda sam video nekog čoveka kako se bori sa stjuardesom… u ruci mu je bio nekakav pištolj. Bio sam zbunjen, prosto sam stajao i gledao ih, a onda su se otvorila spoljna vrata i upao je uniformisani muškarac naoružan velikom puškom. Pomislio sam da je to obezbeđenje, da su došli da savladaju onog sa druge strane, ali onda je neko rekao „Ovo je otmica, ruke uvis!" Nismo znali šta će se desiti. Strašan je taj osećaj neizvesnosti.Pročitajte i : "Britanac se slikao sa otmičarem EgyptAir aviona tokom leta"
Reklame
Reklame
Reklame
Reklame