Kada sam bio klinac, nisam spavao zbog All Stara. To mi je bio vrhunac košarke (koliko samo jedno trinaestogodišnje dete može biti naivno). Kada sam bio tinejdžer, nisam spavao zbog Peđe i Divca. A sada, kada imam skoro 30 godina, ne spavam zbog Stefa Karija.
Kapiram da su svi u životu imali onaj momenat kada ih izvođenje neke pesme naježi, napuni oči suzama, kada gledaju neku sliku ili se sete neke sjajne uloge sa televizije (poput Desimira Stanojevića, najboljeg brke u istoriji JUL-a posle Ljubiše Ristića) i jednostavno osete nešto duboko u sebi. Nazovite me neandertalcem, ali mogu da uporedim osećaj koji sam imao kada sam napokon dočekao koncert Metalike 2004. godine i prvi rif na tom koncertu sa osećajem kad Stef uđe u seriju trojki bez koske, kada izbaci Vestbruka kao Filipa Čovića četiri puta na jednoj tekmi, kada Klej Tompson da 37 poena bez promašaja za jednu četvrtinu. To je poezija košarke, šut i nalaženje prostora za isti, osnova napada u košarci.
A niko do sad, pa čak ni MJ, nije poremetio odbrambrene šeme kao Kari. Jer nikoga do sada u istoriji košarke niko nije morao da se čuva da ne šutne trojku iz driblinga u osmoj sekundi napada sa osam i po metara. Nijedan trener nije govorio svojim igračima da kontru 3 na 2 završavaju pokušajem van 7.24m, a to Stiv Ker govori Splash Brothersima. Stiv Ker koji je u debitantskoj trenerskoj sezoni konačno napravio od "ratnika" jedne od glavnih pretendenata na šampionski prsten. Čovek koji je pekao NBA zanat zajedno sa Majklom Džordanom, Skotijem Pipenom i Tonijem Kukočem, karijeru je završio kao procentualno najbolji šuter trojki svih vremena. I zato je krenuo dobrim putem da od Karija i Tompsona napravi jedan od najboljih napadačkih tandema u njenoj istoriji.
Zaljubljenost u to što radi Stef Kari datira od plejofa 2013. godine. Bio sam ubeđen, kao i svi, da Denver lagano rešava seriju sa Golden Stejt Voriorsima sa prednošću domaćeg terena na najvišoj nadmorskoj visini u NBA ligi. Degenerativni kockar u meni je naravno i stavio pare na Denver. Odmah su izgubili prednost domaćeg terena i onda ih je u četvrtoj utakmici Kari pregazio. Nikada u životu nisam toliko uživao što gubim novac. Nikada do tada nisam video toliki strah u očima odbrambrenih igrača čim neki igrač pređe polovinu terena. Jer je neke napade bukvalno naskakao sa devet metara i pogađao samo dno mrežice.
Uvek mi je bilo žao što Tviter u Srba nije isto što i Tviter u Americi. Kod nas služi za neuspele pokušaje duhovitosti, ironične hipsterske onanije u 140 karaktera ili lažne ljubavne poruke, dok je to u Americi najbrži način stizanja do informacija bilo koje vrste, pa je i potpuno promenio praćenje američkih profesionalnih sportova, samim tim i NBA. I zato, ako ste ikad budni u vreme kad Golden Stejt igra utakmicu, a vi gledate neku drugu ili ulazite u deveti sat igranja DOTE ili LOL-a, preporučujem da ponekad pretražite #heatcheck.
Ako pored tog heštega vidite nekog člana Splash brothersa , znajte da treba da se posvetite vrhuncu adrenalina koji košarka moze da pruži. Jer je to bukvalno at edge of your seat vožnja kroz 28,65 metara dug i 15,24 metara širok teren. Šut iz driblinga, šut preko ruke, koš i dodatno, polaganje uz pomoć samog vrha table, serije trojki, kretnja lopte u napadu, dvostruki blok na vrhu reketa za Karija i otvorena trojka. Jedino što fali je da protivnička ekipa počne da skače sa klupe kad Splash Brothers krenu da im zatrpavaju koš.
Ed Širan je napisao genijalnu I see fire za jedno inspirativno popodne, a Kleju Tompsonu je trebalo tačno 12 minuta da pregazi u Srbiji nekad toliko popularne "kraljeve". Dati 37 poena za 12 minuta, pritom ne promašiti nijedan jedini šut, to je stvarno nešto nezamislivo za čoveka koji igra na poziciji beka. Čak bi mu i Džordž The Iceman Gervin čestitao da nije postao džangrizavi matorac kojem je krivo što mu je rekord oboren, pa je morao da izjavi da je on i dalje njegov, jer je on sve to postigao u vreme kada trojka nije postojala. Žao mi je, Ledeni, ali progutaj ponos i budi srećan što si mogao da gledaš najneverovatniju seriju šuteva u istoriji košarke posle Mekgrejdijevog zatrpavanja koša San Antonija u roku od 35 sekundi.
Pomenuo sam na početku teksta da mi je ranije All Star bio omiljeni NBA meč sezone i da sam shvatio da sam tada o košarci znao koliko sada znam o putovanju kroz vreme zahvaljujući filmovima Interstellar i Povratak u budućnost. Ali ove godine željno iščekujem All Star vikend i brzo šutiranje trojki kao u periodu kada je Peđa Stojaković gospodario tim takmičenjem sa svojom čudnom tehnikom šuta.
Ekipa nikada nije bila bolja, što naravno znači da su oba "brata" tu. I mislim, ako bi se obojica plasirala u finale, da bi to podiglo gledanost All Stara u svetu kao što bi skočila gledanost u Kini kada bi objavili da je startni centar Zapada Jao Ming, a Džeremi Lin startni plej.
I Stef Kari i Klej Tompson potiču iz košarkaških porodica. Očevi su im ostavili solidan trag u NBA i očigledno im je bilo suđeno da nastave njihovim stopama. Da li će ih nadmašiti? Imaju sve predispozicije za to.
Ove godine je tačno 40 godina otkako su Voriorsi poslednji put osvojili prsten. Uz malo sreće, a mnogo više znanja i zatrpavanja protivničkih koševa, Splash brothersi bi prvi put mogli ozbiljno da napadnu titulu. Na tom putu ih najverovatnije čekaju u finalu Zapada San Antonio Spursi, a posle, u velikom finalu već viđeni Klivlend. Svi smo svedoci toga da se u NBA odbrana igra tek u plejofu, ali nadam se da je došlo vreme da ofanzivna divljina i šarenolikost zablistaju ispred proverenog recepta za osvajanje šampionskog prstena.