DROGE

Dileri nam pričaju o stvarima zbog kojih su najviše zažalili

Od prodaje kokaina lupljenog spidom, pa sve do spušavanja čitavog profita.
2BW6F2E
Foto: Vyacheslav Dumchev / Alamy Stock Photo

Nema goreg osećaja od fleša nekog lošeg sećanja, kada potpuno zamrziš sebe. Znaćete dobro na koji osećaj mislim, siguran sam. Dan vam protiče sasvim fino, kada se prisetitie nečega: momenta kada ste popili osam piva “kako bi smirili živce” pre intervjua za posao. Ili već tako nekakve scene.

Zamislite da vam se čitava karijera zasniva na velikoj stvari koju žalite što ste uradili. Jedno istraživanje u kome su učestvovala 243 dilera otkrilo je da čak 61 posto njih žali što je ušlo u ovaj posao, a kažu da je za to glavni razlog stres.

Reklame

Ipak, šta su drugi razlozi? Razgovarali smo sa nekoliko ljudi koji su dilovali, bilo nekada ili i sada, i ispitali šta je u srži ovog žaljenja.

Luk, 30, Klivlend, SAD – nekadašnji diler psihodelika, MDMA i ksanaksa

Najviše žalim zbog incidenta kada se moj prijatelj predozirao heroinom i umro. U tom trenutku sam dilovao samo psihodelike i MDMA, tako da nije tu drogu dobio od mene, ali je od mene dobio kontakt šeme. Policija je to saznala i sudija je rekao da sam kriv za još četiri slučaja gde su osobe završile u zatvoru, a jedna je i umrla. Poprilično strogo.

Na svu sreću, ne krivim sebe, jer mislim da ni moj prijatelj ne bi želeo da se krivim. Najviše žalim jer je sada gotovo nemoguće pronaći posao - imao sam samo 20 godina kada se sve ovo desilo, i bio sam naivan da mislim da će pravosudni sistem da me tretira kao nekoga ko je samo “obezbedio kontakt”. Sada sam u takvoj poziciji da me je samo prethodnog meseca odbilo pet poslodavaca, nakon što su obavili proveru. Nadam se da neću ponovo morati da se okrenem prodaji droge, ali to će mi biti poslednja opcija.

Niko, 32, UK – nekadašnji diler kokaina, MDMA i trave, sada autor

Bio sam izboden, prevaren, opljačkan… ali zbog toga ne žalim. To je sve deo igre. Žalim jer nisam uvek bio iskreni diler. Bolelo me je uvo za ono što prodajem. Prodavao sam lažni MDMA između 2008 i 2011, nisam imao pojma šta je to bilo zapravo. Na taj način sam rizikovao živote svojih mušterija. Sada mislim da je kvalitet važniji nego tada. Tada je ljudima bivalo drago kada kokain nije 100 posto prašak za pecivo i spid.

Druga stvar zbog koje žalim su posledice koje je zatvor ostavio na moju porodicu i lične odnose. Porodica je bila u šoku, jer nisu imali pojma šta radim. Takođe, kada si u zatvoru, za ostatak sveta kao da si mrtav - život se nastavlja, a ti si u buvari, živiš dan mrmota. A kada izađeš, svi su nastavili sa životom. Bio sam zaljubljen nesrećno u jednu devojku. Kada sam išao u zatvor, ona je u tom periodu raskinula sa dečkom. Godinu dana kasnije, kada sam izlazio, toliko mi je bio poremećen osećaj realnosti da sam mislio da imam neke šanse. Verovatno vam je jasno da nisam imao.

Reklame

Tomas, 23, Midlends, UK – nekadašnji diler kokaina, ekstazija i ketamina

Sada žalim što sam odustao, ali se i dalje čupam. Već dve i po godine sam na uslovnoj, radim, ali i dalje srećem ribe po kraju koje misle da valjam. Imao sam sreće dok sam odrastao, ali sam se upleo u sve ovo. Nikada nisam želeo da budem diler, samo sam želeo da se sprijateljim sa ljudima.

Eš, 21, jugozapadna Engleska – diler trave

Vutra je moja pasija - želeo sam luksuznu travu, i zato sam ušao u posao. Kupovao sam dizajnersku vutru iz prodavnica u Americi, koja košta i po sto funti na osam grama. Kako je cena rasla, bilo mi je lakše da kupim više za prijatelje i pušim za džabe. Dakle, najviše žalim što sam spušio čitav profit. Za devet meseci, potrošio sam oko 50 hiljada funti. Od tada pušim jeftiniju vutru i potrošio sam oko 10 hiljada funti. Ipak, novac koji sam potrošio mogao je da mi obezbedi stan i opremu za uzgajanje.

Bred, 32, Australija – nekadašnji diler MDMA, metamfetamina i heroina

Tokom početka moje “karijere” najviše sam žalio jer ne zarađujem više para - previše sam davao posrednicima, koji nisu ništa radili, a ja sam bio konstantno u riziku. Premali je to profit bio za potencijalnih deset godina ćorke, a Bandidosi su mi uzimali 90 posto profita. Govorili su da sam pod zaštitom i nudili mi novčane pozajmice.

Kako sam napredovao, često sam razmišljao o tome na koliko života direktno utičem. Govorio sam sebi da bi kupovali od drugih uličnih dilera, ako ne od mene. Ipak, srce mi je govorilo drugačije.

Najviše žalim zbog posledica koje je dilovanje ostavilo u mojoj porodici. Dva puta ih je sve pretresala policija, i previše su brinuli za mene. Osećaj da sam to uradio ne jenjava, iako sam prestao da se cimam.

Bili, 21, Australija – diler kokaina i pečurki

Ne bih rekao da žalim zbog bilo čega povezanog sa prodajom. Preko nedelje imam posao u uslužnoj delatnosti, a ovim putem zarađujem dodatno, na crno. Ranije sam i sam često bio korisnik kada sam izlazio, a to je jako skupo u Australiji, gde se kokain prodaje za između 300 i 400 australijskih dolara po gramu; MDMA za od 160 do 200 – zbog toga sam odlučio da prodajem, kako bih zaradio pare za to.