Ona će visiti iznad Nijagarinih vodopada držeći se zubima za helikopter

FYI.

This story is over 5 years old.

Kultura

Ona će visiti iznad Nijagarinih vodopada držeći se zubima za helikopter

Erendira Vaskez Valenda izvešće ovu tačku 15. juna.

Nijagarini vodopadi bili su poprište brojnih upečatljivih nastupa poput onog u kom je čuveni akrobata Nik Valenda pre nepunih pet godina prešao iz SAD u Kanadu preko žice. Na godišnjicu ove tačke, njegova supruga Erendira Vaskez Valenda pokušaće da obori svetski rekord viseći sa helikoptera iznad vodopada – držeći se samo zubima.

„Ja sam sa mamine strane osmo koleno akrobata, sa tatine sedmo, znači odavno sam u ovome", kaže ova akrobatkinja za VICE. „Počela sam da nastupam sa pet godina – celog života sam bila okružena ljudima koji rade slične stvari."

Reklame

VICE: Kako si osmislila ovu tačku, i zašto baš zubima?
Erendira: Pet je godina od kako je Nikolas prepešačio preko žice iznad vodopada, pa su ga zvali da opet uradi nešto. On je zaključio „Dobro, ne mogu opet isto… draga, hoćeš možda ti nešto da probaš?" Znači, meni je ovo prvi put da visim sa helikoptera. Jedno tri puta sam radila nešto slično, ali nikad zubima ispod helikoptera. Nik je pre par godina postavio svetski rekord po visini kad su zubi u pitanju, ja idem 100 stopa iznad njega.

Koja se oprema koristi da bi se visilo o zubima?
Teško je objasniti laičkim rečnikom, ali u pitanju je neka vrsta zaštitnog kalupa koji savršeno odgovara mojoj vilici. To mi je napravio zubar, tako da mogu da zagrizem… mnogi misle da je snaga samih zuba u pitanju ali u stvari je sve u snazi vilice, mišića u viličnom regionu, samo me to drži u vazduhu.

Erendira visi sa helikoptera; fotografija Charlotte Motor Speedway

Da li radiš nešto sa vilicom u sklopu pripreme za nastup?

Naravno, ne mogu tek tako da izađem i zagrizem – ta snaga se dugo gradi. Kao i svaki drugi trening, sve ide korak po korak, dižeš sve teži teret, i onda postaneš sposobna da izdržiš težinu celog tela na par sekundi. Onda dalje radiš da bi mogla duže da izdržiš.

Kako se pripremaš psihofizički veče pre nastupa?
Kao što sam rekla, ja profesionalno nastupam od pete godine. Mnogima bi ovo bila velika stvar – realno i jeste – ali ja tako prosto živim. Od tog posla plaćam račune, uživam u njemu. To je moja strast. Znači, ići ću na večeru sa porodicom, ništa posebno. [smeh]

Reklame

Kako je to kad odrasteš u cirkusu, da li oduvek znaš šta hoćeš da budeš kad porasteš?
Ja sam znala. Bilo mi je divno kao maloj u cirkusu, bili smo bliska porodica. Mama nije morala da nas vodi u dnevni boravak, svi smo uvek bili na okupu. Do dvanaeste, već sam proputovala manje-više ceo svet. Najbolje je što uvek imaš priliku da ljude razveseliš ili inspirišeš, divan je stil života.

Rodila sam se i odrasla u Sarasoti na Floridi, ali kad si deo cirkusa, svugde ti je mesto porekla. Mama mi je originalno iz Australije, tata iz Meksika.

Gde si upoznala muža?
Sreli smo se cirkusu, a prvog puta se ni ne sećam jer sam bila samo dve nedelje stara. Roditelji su nam zajedno nastupali, znači znamo se od najranijeg detinjstva. Babe i dete su nam zajedno nastupali, prababe i pradede. Ja u šali kažem da su nas kao bebe verili.

Kako se osećaš kad gledaš partnera dok izvodi te opasne tačke, kao što je hod po žici iznad vodopada?
Ne mogu da kažem da me ne plaši, ali svesna sam koliko je on sposoban, a opet se vraćam na to da sam od malih nogu gledala roditelje kako rade takve stvari. Nisam baš oguglala na samu ideju, svesna sam šta sve može da se desi, ali znam da on dobro trenira. A i volim da ga vidim kako nastupa, on mi je najbolji prijatelj, obožavam ga. Ispunjava svoje snove iz detinjstva.

Sigurna sam da i on isto misli [o meni]. Ima malo nervoze jer je ozbiljna stvar, uvek može nešto da krene naopako, ali o tome se i radi, zato i treniramo. Nismo od onih koji bi da žive što pažljivije mogu, ne mislim da ljudi treba da žive bez rizika, da samo sede kod kuće i nikad ne rade ništa.

Reklame

Pogledajte i film o srspkim kaskaderima, "Jednom sam poginuo šesdeset puta":


Da li te hvata trema kad nastupaš, ili nemaš takvih problema?

Oko sat i po pre nastupa, mada nije to strah, radi me valjda adrenalin. Da se stvarno plašim, bilo bi jako rizično u tom stanju izaći. Ne smeš da se plašiš. Bude treme, bude uzbuđenja, ali to ljudi osećaju pred svaki javni nastup.

Šta planiraš posle nastupa 15. juna?
Eto baš letim za Južnu Karolinu, tamo mi sin postaje marinac, jedva čekam da ga vidim.

Imam troje dece, jedno ima 19, drugo 16, i treće 14 godina. Oba dečaka hodaju po žici, ali stariji neće da nastavi porodičnu tradiciju, on je završio za marinca. Srednjeg isto ne zanima previše akrobatika. Odlično šeta po žici, ali se i trka i igra fudbal za školu; kad diplomira, hteo bi da ode u mornaricu. Ćerka je još mlada, ona voli životinje, možda će biti nešto u tom smislu. Ali devete generacije ipak neće biti… meni je to OK, stvarno, neka budu ono što sami žele. Hoću da rade ono što vole, isto kao što sam i ja. Obožavam svoj posao, volela vih da se i oni tako osećaju, da slede svoje snove ma kakvi bili.

Još na VICE.com:

Upoznala sam jedinu cirkusku porodicu u Srbiji

Anfiteatar - pozorišni festival za mlade ljude sa margine

Fotografije tinejdžera koji provode leto radeći u cirkusu