Kada si suviše mator da spavaš sa plišanim životinjama

FYI.

This story is over 5 years old.

Odrastanje

Kada si suviše mator da spavaš sa plišanim životinjama

Pitali smo stručnjaka.

Kad sam imala 18 godina, moj dečko iz srednje škole poklonio mi je punjenog bengalskog tigra od pola metra sa jastučastim, sunđarastim stomakom. Nazvala sam ga "Tiba" po tom njegovom mekom stomačiću. Kad sam otišla na koledž, Tibin prvi posao bio je da me podseća na mog dečka kod kuće. Ali kad smo raskinuli posle sedam meseci moje prve godine, Tibin novi posao bio je opšta moralna podrška.

Od tada me je tešio u gomili stvari: u periodima nezaposlenosti, ličnih lomova i nezalečivih slomljenih srca. Za razliku od niza muškaraca sa kojim sam izlazila u svojim dvadesetim, Tami nije hrkao, kukao ili me ignorisao. Dok god sam imala njega da ga noću zagrlim, sve je sa mojim svetom bilo u redu.
Sada sam u tridesetim i udata sam. Ali i dalje svake noći spavam s Tibom. Toliko se već dugo mazim s njim da je to postalo deo mog rituala pred spavanje i nerado želim toga da se odreknem. To nije nešto o čemu pričam često ili otvoreno.

Reklame

Ali nedavno sam išla na žurku za useljenje kod prijateljice i dok me je ona sprovodila kroz svoj novi dom, primetila sam da i ona ima punjenu životinju na svom krevetu. "I dalje spavaš sa svojom plišanom životinjom?", pitala sam je. "Gospode, o da", rekla mi je ona. "Svake noći. On je moje najvrednije blago."

"Moje najvrednije blago" možda zvuči kao nepotrebno preterivanje, ali emotivno vezivanje ljudi za plišane životinje postoji i može čak da bude blagotvorno za njih. Studija istraživača sa Univerziteta UV u Amsterdamu pokazala je da je dodir — uključujući i dodir plišanog medveda ili drugih punjenih životinja — dobar po zdravlje i može čak da pomogne pri olakšavanju egzistencijalne teskobe. "Svako sa voljenom punjenom životinjom ili plišanim medom veruje da one imaju prave isceliteljske moći, ali ovo je prvi put da je nauka to zapravo potvrdila", napisao je Dejli Mejl o ovoj studiji. Dok smo bebe i nedonoščad, naši punjeni prijatelji služe kao "tranzicioni predmeti" koji pomažu da se smanji stres odvajanja "umirivanjem i tešenjem deteta", kako je to definisao ovaj članak — naslovljen "Više od običnih plišanih meda" — u časopisu Sajkolodži tudej.

Naravno, ja više nisam dete. Nije to ni moja prijateljica na čiju sam žurku za useljenje išla. Zapitala sam se koliko je uobičajeno za ljude sa borama oko očiju da i dalje spavaju sa punjenom životinjom. Treba li da se zabrinem ili samo da se pomirim s tim?

Reklame

Prema licenciranom terapeutu doktoru Robertu Bobu Rajanu, ne treba. Postoji na "hiljade" razloga zašto odrasli odlučuju da spavaju sa svojim plišanim životinjama. "To je znak potrebe", rekao je on. "Ako ste sami u životu i imate veliku punjenu životinju, imate nekoga sa sobom u krevetu. Ponekad je veoma utešno zagrliti jastuk i to možda nije ništa više od toga."

Dok god to ne menja ili ometa sposobnost osobe da normalno funkcioniše na poslu, u ljubavi i životu, doktor Rajan smatra da je verovatno prihvatljivo čuvati medu: "Da li vas on sprečava da dovedete nekog kući zato što ne želite da taj neko sazna za to?", upitao se on. "Tada je to ometanje i vreme je da ga se odreknete."

Česta saradnica VICE-a Sofi Sent Tomas svake večeri spava sa svoje dve plišane foke, Velikom fokom i Malom fokom. Ova dvadesetdevetogodišnjakinja iz Bruklina imala je dovoljno sreće da nađe partnera koji je u tome podržava i kom ne smetaju njeni punjeni životinjski prijatelji. On izgleda da razume i da njihovo prisustvo u krevetu nije podložno pregovorima. "Živimo zajedno, tako da on nema drugog izbora nego da svake noći spava sa fokama", rekla je ona.
Jedina negativna reakcija koju je povodom toga dobila potekla je od bivšeg dečka na koledžu, koji je bio sa njom kad je kupila Veliku foku: "Bilo mu je strašno neprijatno da bude viđen sa mnom dok hodam okolo ulicama Njujorka noseći svoju novu gigantsku foku. Ali on nije razumeo Njujork i nije znao da je to najmanje uvrnuta stvar koju ćete videti na bilo kojoj ulici."

Reklame

Džastin Beri, tridesetšestogodišnji skejter iz Filadelfije koji radi u prodaji u korporativnim kancelarijama firme Urban Outfitter, svake noći spava sa svojom punjenom ajkulom od metar. Ovog punjenog drugara ima već više od pet godina. Kao dete, drugari su mu bili dve punjene životinje: plišani meda po imenu Big Ted i Poplz po imenu Pazl. Ali njegova ajkula nije zamena za te davno izgubljene punjene prijatelje; on je više doživljava kao jastuk.

"To je samo stvar sa kojom se udobno spava u kući."

On brzo odbacuje bilo kakvu zabrinutost da odrasli muškarci ne bi trebalo da spavaju sa punjenim životinjama. Za njega, "to je samo stvar sa kojom se udobno spava u kući."

Nedavna studija Best Metres Brenda pokazuje da Beri nije jedini koji se tako oseća. Ovaj brend je anketirao 2.000 Amerikanaca i otkrio da je 37,5 ispitanika spavalo sa punjenom životinjom kao dete. Od tih, sedam odsto odraslih reklo je da i dalje noću spava sa punjenom životinjom, navodeći udobnost i naviku kao glavne razloge za to. Milenijalsi su dvostruko skloniji tome da spavaju sa punjenom životinjom od pripadnika Generacije Iks, prema rezultatima male ankete koju je sponzorisao brend. Sve generacije su se složile da donošenje lutke u krevet ipak ne bi moglo da se toleriše. (Lutke su jezive.)
Džena Voker (koja je tražila da joj se prezime promeni kako to ne bi iskakalo kao prvi rezultat prilikom pretrage na Guglu) je tridesetpetogodišnja modna kreatorka koja već trideset godina ima plišanog medu (po imenu "Meda"). "Tata mi ga je kupio kad smo bili zajedno u tržnom centru", rekla mi je.

Reklame

"Pošto sam se vratila kući s njim, mama mi je rekla da će samo sakupljati prašinu i da mi zaista ne treba još jedna punjena životinja. Mislim da sam ga iz prkosa još više zavolela." Ona tvrdi da bi umrla kad bi ga izgubila i da ne mari šta ljudi misle o tome. Iskreno, divim se stavu Vokerove "stari meda, baš me briga".

Konačno sam izravno pitala doktora Rajana: Da li je kad kao odrasla osoba spavate sa punjenom životinjom to razlog za brigu? Da li je to dokaz zaostale zrelosti ili nekih latentnih mentalnih problema?
On je na trenutak zastao pre nego što je odgovorio. "Ako vam ne ometa nijedan segment života, volite te životinje kao da su vaše rođene."

Mislim da je to sjajan savet. I nameravam da ga poslušam.

Još na VICE:

Ovi smoreni roditelji su heroji skupa Jutjubera u Beogradu

VICE vodič kroz odrastanje

Naše sobe iz detinjstva danas: Ostave, sušilice, hrana za pse i uspomene