Vlada ignoriše zahteve radnika "Goše"
Nenad Vujanović

FYI.

This story is over 5 years old.

протести

Vlada ignoriše zahteve radnika "Goše"

I posle dvadeset neisplaćenih plata i obećanja da će država pomoći, niko ispred vlade nije primio radnike "Goše".

Nakon više meseci štrajka zbog neisplaćenih zarada i neuplaćenih doprinosa, neispunjenih obećanja države, radnici "Goše", nekadašnjeg giganta u proizvodnji šinskih vozila iz Smederevske Palanke, okupili su se ispred zgrade vlade u nadi da će ih neko primiti na razgovor i ponuditi neko rešenje.

- Pošto su nas ovako toplo dočekali i pošto smo ovako fino razgovarali, jedino što nam ostaje je da dođemo opet - rekao je Milan Vujačić, predsednik štrajkačkog odbora okupljenima, nakon tri sata iščekivanja da se neko iz vlade obrati okupljenim radnicima.

Reklame

Milan Vujačić - predsednik štrajkačkog odbora "Goše"

Uz oko stotinu radnika "Goše", kao podrška je stiglo još oko sto građana, organizacija bez obeležja i radnika još jednog bivšeg giganta, IMT-a.

- Izdržite, ne dajte fabriku po svaku cenu, IMT ima veliko tržište, isto tako i "Goša", kao gigant mora da radi, jedina opcija je ulaganje u proizvodnju – poručila je Svetlana Pandžić, predstavnica IMT-a i dodala da će nastaviti da daju podršku radnicima "Goše".

Milan Vujačić se izvinio građanima što je, kako je citirao premijerku Brnabić "država isplatila radnicima "Goše" 250 hiljada evra od građana". Ali tu je i pitanje: ko je dozvolio da slovački tajkun ukrade sedam miliona evra neuplaćenih poreza i doprinosa i neisplaćenih plata od građana Srbije. Ministar privrede Goran Knežević i premijerka Brnabić su davali obećanja I poručivali da su pozvali vlasnika "Goše" na pregovore. Ali, kako je Vujačić rekao, njima deluje da Srbija nema nikakve ingerencije i da ne može da vlasnika "dozove" na pregovore. Mesec i po dana od dogovora sa državom, nije postignuto to što je obećano.

Miloš Ristić je jedan od radnika "Goše" koji je radio na obrtnim postoljima, koja se pominju u dogovorima sa državom kao rešenje - da se prodaju, pa da se odatle namiri dug prema zaposlenima.

Miloš Ristić

- Radio sam na obrtnim postoljima, o kojima se priča, koja su prepravljana, da bi se prodala ispod cene zvanično, a da neko uzme za sebe deo do pune cene. Nama su obećavali, da odradimo neki posao, pa da bude isplata. Mi uradimo, para nema. Onda odradimo posao nepovoljan, po štetu firme, mi opet se ponadamo i tako sto puta – kaže Miloš za VICE.

Reklame

On kaže da je to sve trajalo dok se nije desila tragedija sa njegovim kolegom i prijateljem Draganom Mladenovićem koji je izvršio samoubistvo u pogonu fabrike. Miloš je i sam pokušao samoubistvo.

- Onda sam shvatio da to ne vodi ničemu i odlučio sam da se borim sa kolegama po svaku cenu. Spreman sam da idem do kraja, ako bude i štrajk glađu, ako je cena pet života cena za pet hiljada života, da ljudi žive normalno, onda neka bude tako – kaže Ristić.

Snalazi se, tokom ovih godina dok nema plate, tako što radi dodatno, na građevini, dolazi u Beograd, gde god se pojavi posao, kosi dvorište, prebacuje ugalj, cepa drva.

- Ja sam u Goši od 2006. godine, bio sam i u inostranstvu, ali nisam se vratio, nisam mogao da ostavim drugove. Moj najbolji kolega, Dragan Mladenović se obesio u fabrici šinskih vozila, dve godine do penzije. Da li ovaj narod može da shvati toliku sramotu, da neko dolazi u firmu da bi jeo, da ga neko izbacuje iz autobusa za sto dinara dve godine pred penziju, da li je to normalno, da li je to država? – kaže Miloš za VICE.

On kaže da postoji problem i u samoj fabrici sa korumpiranim ljudima iz sindikata, iz kog je izašao. Sada su osnovali Radnički savet, gde je prešlo devedeset odsto ljudi iz sindikata.

- Osim onih kojima se ne duguje ništa, jer postoje i takvi ljudi u "Goši", kojima se ne duguje ni dinar. Postoji još jedna nelogičnost - da se nekome duguje trista hiljada, a nekome million. To su uglavnom ljudi, čast izuzecima, onim koji imaju decu ili bolesne I nemoćne kući, koji su ostali sad u fabrici i verovatno u ovom trenutku vršljaju i sa sudskim izvršiteljima popisuju po fabrici, koriste trnutak, jer tamo sada nema kritične mase – kaže Ristić.

Reklame

On za celu situaciju krivi državu što nije reagovala i nada se da će odgovorne institucije – finansijska i poreska inspekcija - da ispitaju elemente krivičnog dela i da se uhapse odgovorni.

- Mi smo ovde zato što želimo da država natera rukvodstvo da isplati zaostale plate, kao što nateraju male privrednike, tako treba i velike – kaže Mario Stojković, potpredsednik štrajkačkog odbora.

On radio kao električar u fabrici već 15 godina, i kaže da je bilo teških trenutaka, ali da situacija nikada nije bila loša dok je "Goša" bila pod kontrolom države.

- Imam utisak kao da živimo u nekom eksperimentu gde gledaju dokle mogu ljudi da izdrže. Već tri meseca nismo primili ni dinar, a pre toga nam duguju dvadeset zarada. Porodica me pomaže, prodajemo šta imamo, ni ne znam kako se snalazimo, jer u unutrašnjosti u Srbiji ni nemate mnogo mogućnosti da nađete nešto dodatno da radite, eventualno, samo neki sezonski poslovi – kaže jedna od radnica Goše.

Kaže da je najviše razočarana jer je dolazilia devedesetih u Beograd na proteste i naivno verovala u promene, jee nije mogla ni da zamisli da će dolaziti ovim povodom ponovo na protest.

Jelena Veljić je pratila u medijima šta se dešava i odlučila da dođe na protest, jer smatra da je pogrešno insistiranje da je jedino rešenje privatizacija fabrika po svaku cenu, čak i sumnjivim vlasnicima, još i uz subvencije države. A na kraju se ispostavi da niti su radnici plaćeni, niti su im plaćeni doprinosi, niti se nešto proizvodilo.

Reklame

- Meni je to skandal da toliko dugo nije radnicima ništa uplaćivano i da premijerka kaže da država ne može ništa da uradi za "Gošu", kada se radi o tome da se zapravo i državi duguje – kaže Jelena.

Milena je tridesetogodišnjakinja koja je samostalno došla na protest za koji je saznala preko Fejsbuka. Htela da je da iskaže solidarnost sa radnicima koji nemaju nikakva prava.

- Mislim da bi bilo najbolje kad bi se ovo dešavalo često, jer u Beogradu ljudi često ne znaju šta se dešava u ostatku Srbije, a protesti ne treba da budu rezervisani samo za ljude iz glavnog grada – kaže Milena.

Radnici su, iako uglavnom tihi, sa povremenim povicima "Lopovi", ispred ulaza u zgradu vlade, ipak rešili da izađu na prometnu raskrsnicu i blokiraju saobraćaj na oko sat vremena. Iako nije bilo najavljeno, policija ih nije zaustivala. Povremeno su zviždali, a većina prolaznika je bila iznenađena, jer nisu znali o čemu se radi.

Samo je jedna od prolaznica koju smo pitali znala da je u pitanju protest radnika "Goše". Rekla nam je da ih podržava, jer i ona pomaže porodicu ćerke kojoj plata kasni više meseci.

Mališa Nikolić je samohrani otac koji radi već deset godina u proizvodnji u "Goši". Jedno dete je u osnovnoj školi, drugo u srednjoj školi i ne zna kako će dalje, ako se situacija ovako nastavi.

- Pomažu penzioneri, ne mogu dodatno da zaradim, jer sam obavezan svaki dan da budem u "Goši", da bismo opstali. Četiri i po godine nemamo povezan radni staž, dugovali su mi plate, davali su mi ponešto, dvadeste, trideset odsto, u proseku duguju 500.000 po radniku. Navodno smo nekome prodati, ništa ne znamo o čemu se radi, tako da je neki kriminal u pitanju – kaže Mališa.

Reklame

Miloljub Malić ima šezdeset godina i u Goši radi 35 godina. Kaže da ne pamti da je bila ovako loša situacija.

- Kada je isticalo prvih pet godina privatizacije bilo je loše, pa je vlada tad pomogla zvanično, ali je to bila neka prevara i od tada su kola krenula nizbrdo. Država je učinila milostinju – uplatila nam zdravstveno do kraja septembra, ne znam kako ćemo kad istekne, posle nema lečenja, umiremo, valjda će lokalna samouprava da nas sahrani, mada se nisu mnogo obazirali ni kada se kolega ubio – kaže Miroljub za VICE.

Na pitanje da li će se štrajk radikalizovati štrajkom glađu, kaže da će se o tome dogovoriti kad se vrate u fabriku.

- Verujte da su ovde ljudi koji pet meseci nezdravo žive, nemaju ni da jedu, danas je 99 dan da nisu primili nijedan dinar. Videćemo da li ćemo moći da dolazimo ovde, jer smo novac za put jedva obezbedili od donacija naših prijatelja. Ne znam šta ćemo za dalje – kaže Miloljub za VICE.

Za sada, kaže većina radnika se snalazi tako što ih pomažu deca, ili izdržavaju roditelji penzioneri.

Zahtevi radnika "Goše" su isti kao i do sada – da im se isplati od sto do sto pedeset hiljada dinara, da nastave da rade, i da se izvrši obećani reprogram duga od države, kaže Milan Vujačić.

Pogledajte još fotografija u nastavku.