U septembru 2016, obeležićemo 45. godišnjicu objavljivanja pravovernog i blagočestivog solo albuma Džona Lenona, „Imagine", na kome nežno mekeće o miru u svetu i skladu bez granica. U Roling Stounu opisanakao Lenonov „najveći muzički dar svetu", istoimena pesma je puna fantazija o čovečanstvu bez svojstava zla i patnje, kao što su imetak, pohlepa, glad i rat. Možda bi manje ambiciozni san bio svet u kojem ljudi nisu toliki monstrumi kao što je bio Džon Lenon.
Reklame
Teško je sažeti raznovrsnost i domašaj Lenonove podmuklosti u jednom kratkom članku, a još je teže kada ti stihovi najvećeg muzičkog dara na svetu koju je napisao ovaj zavodnik i siledžija ne izlaze iz glave. Počev od svog prvog braka sa Sintijom Pauel, kojoj je napravio dete dok je kao podstanarka živela u njegovoj dečijoj sobi tokom boravka Bitlsa u Hamburgu, Lenon je učinio mnogo stvari koje mogu da se klasifikuju jedino kao klasično loše. Prema čistačici Lenonovih, Doroti Džartlet, u nedavno otkrivenom pismu napisanom pre 50 godina, po rođenju njihovog sina Džulijana, Lenon je bio često odsutni otac koji je kritikovao, pa čak umeo i da udari osetljivog Džulijana, zbog nepristojnosti za stolom, na primer (Zapravo, kaže Džartletova, „Džulijanovi maniri za stolom su bili iznad proseka, ako ništa drugo".). Tokom čitavog trajanja njihovog braka, Lenon je spavao sa drugim ženama i ostavljao drogu „po kući". Stvar je eskalirala kada je pijan priznao Sintiji da je u vezi sa japanskom umetnicom Joko Ono. Ubrzo nakon što je Ono saznala da je trudna, Lenon je okončao razvod krajem 1968.Iako je Ono imala pobačaj, njena veza sa Lenonom je cvetala, dok su protestovali protiv rata u Vijetnamu i, kao što je ona sama rekla 2012. u intervju za Telegraf, zajedno „upropastili" svoje karijere. Iako su Ono ismevali i prezirali je zbog toga što je navodno uništila dugokoso bratstvo Bitlsa, Lenon je bio taj koji je nju terao da ga prati i na probama, i da sa njim ide u kupatilo (Ovi seksistički dvostruki standardi su danas možda raskrinkani, zbog sadašnjeg ugleda Joko Ono u javnosti kao mudre, stare feministkinje koja je prebrodila nedaće). Lenon je imao još jednu čuvenu ljubavnu aferu dok je bio u braku sa Ono, sa asistentkinjom ovog bračnog para, Mej Peng, ali Ono kaže da je taj osamnaestomesečni flert bio dobrodošla pauza u njihovom intenzivnom odnosu i da im „nije naškodio".
Reklame
Ne može se poreći da je Lenon pretrpeo intenzivne mentalne patnje: u intervjuu za Plejboj iz 1980. – koji je objavljen samo dva dana pre nego što je Lenon ubijen ispred svoje zgrade na Aper Ist Sajdu – on kaže da je 1965. godina bila njegov „period debelog Elvisa", tokom kojeg je bio „debeo i depresivan" i napisao pesmu „Help!"kao, da, poziv u pomoć. On i ostali Bitlsi su „pušili marihuanu za doručak", a Lenon je povremeno trpeo „duboku depresiju zbog koje bi poželeo da skoči kroz prozor". Priznaje da je tukao žene – „bilo koju ženu" – i objašnjava, „Zbog toga stalno pričam o miru, znaš. Najnasilniji ljudi žele ljubav i mir". Kasnije u intervjuu svoju pušačku naviku opravdava time što je makrobiotičar i kaže, „Makrobiotičari ne veruju u rak. Bez obzira da li mislite da je to racionalizacija, makrobiotičari ne veruju da pušenje škodi". Ovo možda nije škodilo nikome osim njemu, ali je dokaz Lenonovog božjeg kompleksa, kao i njegove generalne samozadovoljne tupavosti.
Performans Lenona i Ono iz 1969, „U krevetu za mir". Fotografija: Wikimedia Commons
Moguća psihoanalitička objašnjenja Lenonovih problema uključuju i njegov buran odnos s roditeljima. Lenonov otac ga je napustio – što mu Lenon nikada nije oprostio, uprkos očevom pokajanju – a u audio isposvesti iz 1979. godine, Lenon je otkrio da je kao tinejdžer osećao seksualnu žudnju prema majci. Kasnije je zažalio što nije pokušao da je zavede, rekavši, „Pretpostavljam da bi ona na to pristala". Takođe je bilo i tračeva da je Lenon imao homoseksualne veze sa Polom Mekartnijem i menadžerom Bitlsa Brajanom Epštajnom, što je možda izazvalo unutrašnje tenzije u bendu i kod samog Lenona, ali naravno, ovo nije primer nevaljalastva ovog Bitlsa, osim utoliko što se verovatno odvijalo dok je bio u braku.Sve ove informacije su više nego dostupne, a mnoge od njih su izašle iz Lenonovih usta lično, ali ipak, naša kulturološka fascinacija ovim čovekom, koja se graniči sa mučeništvom, nikako ne prestaje. Sa žaljenjem moram da priznam da sam samozadovoljno učestvovala u svemu tome, jer sam od svoje 12 do 15 godina posedovala i promovisala jednu od verzija majice sa slikom nonšalantno naherenog Džona Lenona u majici sa natpisom New York City, nebesko plave boje. To što sam je kupila na popustu i verovatno nisam doprinela njenoj profitabilnosti nije dovoljno da umiri moju savest, ali ohrabrujem se činjenicom da barem nikada nisam pustila Beli album tokom svoje smene u kafiću. I ja volim Britance špicastog nosa sa kul naočarima kao i bilo koja druga milenijumska žena, ali mislim, stvarno.Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu