Foto: Baijie Curdt-Christiansen
Lars Meseršmit je jedini isterivač đavola u Danskoj . Dok vi idete u školu ili se opijate, on je na svetom zadatku borbe protiv Sotone, spasavajući ljude od života u kandžama demona. Iako je Danska zvanično hrišćanska zemlja , poslednjih godina došlo je do značajnog pada u broju pravih bogobojažljivih vernika , što je, bar po Larsovom mišljenju, Dansku postavilo na vrh liste Sotoninih najboljih prijatelja. Pošto smo bili radoznali, dogovorili smo se da se nađemo s njim. Pozvao nas je u svoj stan u Bredgadeu, jednom od starijih delova Kopenhegena. Gotski arhitektonski stil njegovog stana savršeno se uklapao u temu našeg razgovora. Kad smo se popeli uz spiralno stepenište, poseo nas je u svojoj dnevnoj sobi na kožni kauč okružen verskim predmetima. Poslužio nas je kafom i malo smo popričali o njegovoj profesiji i kako to spasava ljude od tragične sudbine samozadovoljavanja raspećem.
VICE: Egzorcizam. Gde početi?
Lars Meseršmit: Počeo sam da ga izvodim sedamdesetih. Još tada sam primećivao sve više fizičkih manifestacija demona. Sećam se jedne zajedničke molitve na kojoj je žena bila odbačena unazad kao da ju je nešto gurnulo. Potom je jedna osoba uzviknula: "Beži, Sotono!" i urodilo je plodom. Počeo sam da srećem mnoge druge primere i tako sam se zainteresovao.
Koliko ste egzorcizama izvršili?
Ne znam im tačan broj, ali na stotine. Isterivanja demona iz nekoga ponekad traje godinama. Raspored mi je trenutno do kraja ispunjen jer se čini da je posednutosti više nego ikad. Moje španske kolege su mi ispričale da u Latinskoj Americi imate masu ljudi kojima je potreban egzorcizam. To je zato što mešaju hrišćanstvo sa svojim starim domorodačkim verovanjima. Taj konkretan verski koktel je đavolski.
I šta tačno radite?
Ljudi mi se obraćaju jer ih muče demoni. Obično od pacijenata zatražim da opišu simptome i kada mi odgovore, pokušam da postavim dijagnozu. Baš kao što bi doktor. Za mene je važno da razlučim da li se radi o psihološkom problemu ili je osobu zaista zaposeo demon.
Kako određujte razliku?
Imamo svoje metode. Koristimo različite testove – kao što je raspeće ili malo svete vodice. Demoni ne vole ni jedno ni drugo. Od svojih klijenata zatražim da uzmu raspeće u ruku i često, ako ih je zaposeo demon, oni to ne mogu da urade. Poprskamo ih svetom vodicom. Moja jučerašnja klijentkinja nije mogla ni da pogleda raspeće. Poprskao sam je svetom vodom i rekla mi je da joj je spržila kožu.
Što znači da ju je zaposeo demon?
Jeste, verujem da se radilo o demonu. Nismo završili, ali ćemo ponoviti postupak kad ona to bude želela. Nastavićemo da razgovaramo i u jednom trenutku ću morati da izvedem egzorcizam.
Šta je zapravo egzorcizam?
Egzorcizam je jedan poseban oblik molitve, u kojoj egzorcist, u ime Boga, nalaže zloduhu da napusti ljudsko telo. On, naravno, to ne želi da uradi. I tako to prerasta u sukob, ponekad fizički. On bukvalno može da vas obori na zemlju. U tim slučajevima, potrebni su nam snažni muškarci koji će zauzdati osobu. Na sreću, često nije tako dramatično. Demoni mogu da vas bace u nesvest, u zavisnosti od toga koliko su moćni. Ponekad demon preuzme kontrolu i obznani prisustvo usred rečenice. Posle nekoliko minuta egzorcizma, demon odlazi a osoba nastavlja rečenicu tamo gde je stala kao da se ništa nije dogodilo.
Ima li više molitvi koje rade posao? Ili samo ta jedna?
Ima nekoliko različitih. Koristim jednu na latinskom, jednu na nemačkom i jednu na danskom. Kojim jezikom ću se poslužiti zavisi od situacije. Dobro je poznata činjenica da demoni znaju sve jezike.
Da, to je dobro poznata činjenica. I kakva je veza isterivača đavola sa Vatikanom?
Ovog leta je Papa odobrio našu organizaciju . Nije odobrio samu profesiju. Egzorcisti postoje jednako dugo koliko i crkva. Biti egzorcist nekada je bila izolovano zanimanje. Zato je i osnovana ova organizacija: da omogući egzoricstima da se sastaju jednom godišnje na konferenciji. Organizacija takođe nudi mogućnost da se obučite za egzorcistu, na univerzitetu u Vatikanu ili u Sjedinjenim Državama. Međutim, za to prvo morate da budete sveštenik.
Koliko članova ima vaša organizacija?
Znam da je na poslednjoj konferenciji bilo između 250 i 300 učesnika. Svako je mogao sa sobom da povede jednog pomoćnika, tako da je taj broj verovatno manji. Bilo je i poprilično mnogo doktora, psihijatara i psihologa.
Zaista? Slažu li se oni s vašim mišljenjem o demonima?
Znam jednog američkog psihijatra koji se slaže. Prvi put kada sam ga sreo, pitao sam ga: "Verujete li da ima ljudi koje su zaposeli demoni?" Odgovorio mi je da veruje. Radi kao konsultant za jednu crkvu u Njujorku koja se bavi egzorcizmom. Redovno ga pitaju za stručno mišljenje. Tako bi to trebalo da se radi, ja uvek prvo tražim medicinski karton dotične osobe.
Da li ikada zaključite da se radi o čisto medicinskom problemu?
Jeste li se ikad zapitali da li možda neki ljudi koji su hospitalizovani zbog mentalnih bolesti zapravo nisu bolesni, već su ih zaposeli demoni? Demonsku posednutost ne možete lečiti lekovima. Možda će osoba postati pokorna, ali će i dalje biti demonskih aktivnosti.
Zašto ljudi postanu posednuti?
Iz dva razloga. Prvi je kad uradite nešto glupo, čime otvorite vrata demonskim aktivnostima. Alternativna medicina, "nju ejdž", vidovnjaštvo ili tarot. To su vrata koja vas vode u svet okultnog, a to vam je svet demona. Neki vidovnjaci zaista žele da pomognu ljudima, ali su naprosto naivni. Drugi su samo oruđe zla. Poroci, kao što su hašiš i seks, takođe otvaraju vrata đavolu.
Seks i hašiš, a? Još neki krivci?
Kletve. Ispočetka nisam verovao, ali istina je. Demoni zaposedaju mnoge Afrikance. Uvek ih pitam ima li neko ko ih mrzi. Ako imate neprijatelje, oni će često otići kod vračare i zatražiti od nje da baci kletvu na vas, a demon će rado uslišiti tu molbu.
Ali ako bacite kletvu na nekoga vi tada otvarate vrata pakla?
Ti ljudi su u dosluhu sa đavolom; oni su Sotonine sluge. To je zastrašujuće. Pomogao sam jednoj ženi na koju je bačena kletva. Lekari nisu znali kako da je izleče. Pitali smo Boga da li je neko bacio kletvu na nju. Setila se da joj je ujak dao čašu soka kad je imala 15 godina, a ispostavilo se da je sok bio začaran. Pomolili smo se i zamolili Boga da joj pomogne. Iznenada je potrčala do kupatila i počela snažno da povraća. Deset minuta kasnije, ispričala mi je da je povraćala fizičke predmete kao što su ekseri. Tako nešto je uobičajeno posle kletvi. Čitavu noć je povraćala, ali se narednog dana oslobodila kletve.
Veliki deo naših čitalaca su mladi ljudi – imate li neki savet za njih, da im se ne desi da budu zaposednuti? Sem da paze kakve sokove piju.
Moraju da budu oprezni. Ako se nađu u đavolskom okruženju protiv svoje volje, možda će zauvek ostati izgubljeni. Mladi ljudi ne žele da slušaju, misle da sve znaju a to je veoma opasno. To je gordost, a đavo se lako hvata za nju.
E pa, hvala mnogo, Larse.
Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu