Моžete o nekom mnogo da zaključite na osnovu njegovog odnosa prema sranju. Salvador Dali je bio zaljubljen, ostavljajući tragove govana na svojim slikama i pišući da bi "istinska ljubav bila pojesti partnerov izmet". Za francuskog renesansnog pisca Rablea govorilo se da je koristio ljudski izmet kao simbol "instinktivnog telesnog prava na primalno zadovoljenje". Džejms Džojs se baš, baš ložio na seks sa ženama dok prde.
Odnedavno i sam razmišljam mnogo o sranju zato što sam, pre nekoliko meseci, morao da se ispraznim u plastičnu kadicu i prebacim uzorak u bočicu za stolicu. Nije bilo prijatno. U estetskom smislu me je podsetilo na hematit ili neku kožnu bolest u poodmaklom stadijumu. I dalje je to bila jedna od boljih velikih nuždi koje sam obavio.
Razlog zašto sam morao da serem u kadicu je sledeći: duboko u stomaku osećam hronični bol već dve i po godine. Krećem se sporo kao puž. Ubledim u licu, a crvenu boju od koje mi koža izgleda zdravo zameni bolesno sivilo orošeno znojem. Prvo iz sebe izbacujem mlazeve vrelog govna, zatim četiri dana ništa.
Svaki put kad sam išao kod lekara zbog svojih simptoma, dijagnoza je bila sindrom nervoznog creva, česta boljka koja izaziva grčeve, nadutost, proliv i/ili zatvor. Znao sam da je ono što imam nešto gore; nema šanse da bolujem od srednjeg stadijuma sindroma nervoznog creva (dobro došli u hijerarhiju crevnih poremećaja).
Kada je Martin Ejmis posetio Majka Sabaturu, svog zubara, i saznao da je "tamna izbočina tik ispod njegove vilice" zapravo kancerozna izraslina, napisao je: "Osećao sam mesecima, mesecima, nešto novo i čudno tamo dole: pritisak, aktivnost, neko se uselio…" U mom tankom i debelom crevu bilo je pritiska, aktivnosti, a možda se čak i neko uselio. U čmaru mi se ugnezdio balon, a taj se balon nadimao u najnezgodnijem trenutku, narušavajući prirodan sled događaja i neizbežno me odvodeći do ve-ce šolje. Seks, posao, gledanje TV-a, mazanje hladnog putera na hladan hleb — sve je ometao taj balon.
Imao sam prijatelja čije se depresija sastojala od žalopojke nad večnom rutinom jedenja, pražnjenja i brisanja, iznova i iznova, u nedogled. Rekao je da je neizbežnost tog ciklusa "agonija". Počeo sam da ga razumem.
Džejms Džojs, slavni ljubitelj žena koje prde
Konačno sam našao lekara koji je bio spreman da istraži mogućnost da imam Kronovu bolest i uputi me na Odeljenje za gastroenterologiju i endoskopiju. Tamo vam daju injekciju, uljuljkaju vas i obeščaste vam utrobu ubacivanjem savitljive cevi u vaše grlo ili rektum.
Pre ovog postupka morao sam da se izgladnim 38 sati. Na putu do bolnice imao sam blagu halucinaciju. Video sam žitki izmet kako se izliva iz rezervne gume na autoput dok sam slušao "Walk Away Renee" od The Four Tops. Sedeći u čekaonici, pored drugih izgladnelih pacijenata, bolničko osoblje dobilo je briljantnu ideju da na TV-u pusti kuvarsku emisiju The Hairy Bikers' Asian Adventure.
Prema Crohn's and Colitis UK, nacionalnoj dobrotvornoj organizaciji osnovanoj 1979. godine, Kronova bolest je zapaljenjsko oboljenje digestivnog trakta. Prvi put sam za nju čuo kad je Sem Fajers iz serije The Only Way Is Essex 2014. godine gostovala u selebriti izdanju Velikog brata. Delovala je letargično, povučeno, neuhranjeno; oko očiju je imala ružne močvarno-zelene kolutove. Nakon pregleda dežurnog lekara, utvrđeno je da ima Kronovu bolest. Dala je intervju za Dejli ekspres u kom je izrazila spremnost da pruži otpor bolesti koja je praktično jedno žešće sranje: "Neću dozvoliti Kronovoj bolesti da me porazi", izjavila je, postavši živi simbol Pokvarenih creva i upoznavši me pobliže sa tom bolešću.
Pogledajte naš film You don't know a shit, o tome koliko je vredna industrija ljudskih govana
U epizodi Sopranovih po imenu "Funhouse," Toni ne ume da razlikuje depresiju — bolest uma — od fizičkih manifestacija trovanja hranom. Često se nalazim u tom stanju, na pola puta između mentalne i fiziološke patnje. Na moje stanje direktno utiče težina stomačnih tegoba — do te mere da je moje čitavo biće postalo tkivo terminalnog ileitisa.
Sveo sam se na telesnu funkciju, sve više se gubeći u svom otoku. Baksuznih dana budim se (u ponoć), eksplodiram u ve-ce šoju poput gejzira mlaznog goriva, obrišem se i više puta tokom noći ponovim postupak. Gubim krv. Bude mi hladno. Ali, sve češće i brže, moram da napuštam udobnost svog jorgana i silazim niz stepenice do surovo ledenih kupatilskih pločica.
U odeljku "Informacije i podrška" na internet stranici Crohn's and Colitis UK kaže se: "Kod oba, ulceroznog kolitisa i Kronove bolesti, nadraži se ili zapali deo digestivnog sistema (stomak), u koje spada i crevo. Kronova bolest može da zahvati bilo koji deo digestivnog trakta, od usta do anusa."
Ja patim od Kronovog oboljenja ileuma — najčešći oblik — koje zahvata tanko i debelo crevo. Normalna funkcija utrobe ometena je zato što tkivo otiče, zadebljava se ili formira ožiljak, što dovodi do blokade usled sužavanja vitalnih kanala. Može da nastane stanje poznato kao malapsorpcija — "nemogućnost da se apsorbuju hranljive materije iz gatrointestinalnog trakta" — što dovodi do iscrpljenosti i gubitka težine. A u najdubljim slojevima crevnog zida mogu da nastanu i čirevi. Živim na obrocima koji se sastoje od 30mg ko-kodomola i kapsula od 3mg budesonida, ali zato što steroidne tablete više ne rade posao a bol ne jenjava, u bolnici su počeli da mi daje injekcije adalimumaba, što pomaže pri smanjenju otoka i bola suzbijanjem zapaljenja.
Svaki dan moram da pravim planove crevima, a ne mozgom. Moram da razmišljam o strateškom pozicioniranju vlažnih maramica — jedno pakovanje u kupatilu kod kuće, na poslu, mojoj torbi i kolima (mojih roditelja) — da bih sprečio dodatno sjebavanje svog kronovskog dupeta hemoroidima. Svaki dan ciklus započinje, ponavlja se i ponavlja sve dok ne stignemo do dvocifrene brojke. Jeste, moj prijatelj je bio u pravu: to je agonija.
Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu