FYI.

This story is over 5 years old.

Kultura

Kako njuzleter o seksu pretvoriti u memoare o ljubavi

Veš prostitutke nije popularan zbog svog eksplicitnog seksualnog sadržaja (koga ima mnogo), već više zbog sposobnosti Šejnove da tako poetično piše o ljudskosti.

Ovaj članak se prvobitno pojavio na VICE US.

Početkom 2014, spisateljica Šarlot Šejn je na imejl njuzleter servisu, TinyLetter, počela da postavlja ispovedne i potresne dopise o ljubavi, seksu, vezama i unutarnjem životu seksualne radnice u Americi – što je u tom trenutku bio „dnevni posao" Šejnove. Kompilirani pod nazivom Veš prostitutke, njuzleteri su brzo nakupili više od 5000 pretplatnika, i čitaoci su počeli nestrpljivo da očekuju svaki novi deo, da bi mogli da progutaju sledeću priču iz privatnog života i posla Šejnove.

Reklame

Ubrzo je njeno adiktivno, intimno štivo više počelo da liči na serijski roman, i prošle godine je uz pomoć Kikstarter kampanje da svoj serijal na TinyLetter pretoči u knjigu prikupila 19.328 funti – tri puta veću svotu od one koju je tražila. Bilo je jasno da su ljudi više nego voljni da konzumiraju pisanje Šejnove i u štampanom obliku, iako su ga možda već čitali u svojim inboksima. Opus od 57 redovno objavljivanih tekstova dostigao je skoro 400 kucanih strana, i pokriva 2014. i 2015. godinu, kulminirajući sa autorkinim konačnim povlačenjem iz seksualne industrije.

Pročitajte i: Od tinejdž-prostitutke do braniteljke prava radnica u seks-industriji

Veš prostitutke nije popularan zbog svog eksplicitnog seksualnog sadržaja (koga ima mnogo), već više zbog sposobnosti Šejnove da tako poetično piše o ljudskosti. Kada se neočekivano zaljubi u umetnika koga će čitaoci prepoznati kao njenog sadašnjeg dečka Maksa, ona piše sa toliko emocija i naklonosti, da se nadaš i moliš da on neće nestati iz njenog života kada sazna za njen seksualni rad. Šejnova nekada svoje čitaoce povezuje sa televizijskim gledaocima, što deluje ispravno, zato što reakcije na njen rad na Tviteru i širom interneta pokazuju nivo angažovanosti oko njenih likova koja može da se meri sa onom koju imaju popularni likovi iz omiljenih televizijskih serija.

Šejnova, koja je rođena na istočnoj obali i po sopstvenom priznanju je introvertna, od malih nogu halapljivo čita i piše. Karijeru u seksualnoj industriji je započela u svojim ranim dvadesetim godinama, kada je studirala kreativno pisanje na Džonu Hopkinsu, počevši sa veb kamerom i radom sa fetišima, pre nego što se prebacila na ličnu i kompletnu uslugu poslovne pratnje iz razloga koja za VICE nije želela da otkrije. Pored pisanja o svom životu i radu u seksu na sada ugašenom blogu Brineta iz noćne more – koji je takođe objavila kao antologiju pod nazivom N.B. – i sastavljanja svojim imejl pisama, Šejnova je takođe stekla obožavatelje i kao plodna autorka i novinarka na internetu, uključujući kolumne za Džezabel, Plejboj i Nju Inkvari. U iščekivanju njene nastupajuće turneje po knjižarama, VICE je razgovarao sa Šejnovom o javnom i privatnom životu, o sličnostima između rada u seksu i pisanja, i o mitu o srećnom kraju sa „princom na belom konju".

Reklame

VICE: Kako se serijal na Tiny Letter toliko proslavio i postao popularan?

Šarlot Šejn: Prvi je poslat na šezdeset i nešto adresa. Primećivala sam da bi broj pretplatnika u roku od nedelju dana skočio sa 200 na 400, i mnogo puta nisam imala predstavu zašto. Ponekad bi mi ljudi rekli da me je neko drugi na Tiny Letter pomenuo. Verovatno sam u leto 2014, kada sam dobro zagazila u sagu o Džordžu (to je pseudonim za muškarca sa kojim je Šejnova imala intenzivnu seksualnu vezu, nevezano za svoj posao, o kojoj piše dosta u svojoj knjizi), počela da osećam da je sve to evoluiralo na jedan stvaran način i da sam stekla publiku, i odlučila sam da se oprobam u saspensu. Počela sam da shvatam da je to postalo serijalizovano iskustvo.

Na koji način su njuzleter i reakcije ljudi uticali na to da izgradiš sampopouzdanje kao pisac? Moram da pretpostavim da je tvoje iskustvo pozitivnije nego inače kada ljudi pišu na internetu?

Gotovo u potpunosti je pozitivno, imala sam mnogo sreće. Rizikujući da zazvučim arogantno, mislim da sam uvek bila relativno sigurna kao pisac, pošto toliko dugo pišem. Svaki put kada pošaljem pismo, ljudi bi tvitovali o njemu i odgovarali na njega i reagovali slično televizijskoj publici. Neki od tih čitalaca su veoma angažovani u svemu tome. Mnogo puta se osetim kao da sam u vezi s njima; ne osećam ih kao na neznance.

Da li se osećaš kao da te tvoji čitaoci poznaju ili poznaju samo jedan tvoj aspekt?

Reklame

Rekla bih da većina ljudi zna dosta o meni, ali ima drugih stvari koje ljudi ne znaju. Kada pogledam ove dve knjige koje sam objavila, pisala sam o mnogim stvarima, ali ipak ima i mnogo stvari o kojima nisam. Oni poznaju jedan deo mene. Pisma nisu predstava; istinita su i trudim se da budem iskrena koliko god mogu. Ali ne samo da pišem o sebi, što je u startu sumnjivo, već i samu sebe cenzurišem, svesno, zato što želim da moje pisanje i pripovedanje bude snažnije.

Koje su prednosti, a koje su mane pisanja pod pseudonimom?

Mislim da me tako manje maltretiraju, zato što nema mojih slika na internetu. Ne znam kako da opišem količinu maltretiranja koje druge žene trpe, a toga kod mene nema. To ti daje veliku kontrolu nad time šta ćeš da otkriješ, a šta ne. Nije da sam probala, ali kada bih pokušala da nađem neki super strejt posao, ništa od ovoga ne bi bilo otkriveno, kada bi potražili podatke o meni. Jedina mana je to što to deluje kao slaba tačka, u slučaju da neko želi da te povredi. Na primer, mogli bi da te ucenjuju ili optuže da si lažnjak i da ne želiš da svojim pravim imenom i prezimenom staneš iza toga što govoriš.

Neki od čitalaca su veoma angažovani u svemu tome. Mnogo puta se osetim kao da sam u vezi s njima; ne gledam na njih kao na neznance.

Imaš svoju javnu ličnost i svoj privatni život. Gde se jedno završava, a gde drugo počinje?

Prepliću se na način na koji ja to želim i nad kojim mislim da imam kontrolu. Volela bih kada bih jednog dana mogla potpuno da se otvorim kao Šarlot i da me ne bude briga ako povezuju moje lice sa mojim imenom. Trenutno bi mi najveća prepreka bili moji roditelji, pošto jedino oni ne znaju za ovo, ali imam vere da ću stići dotle. Pre godinu dana sam odlučila da ću bukvalno sve što do kraja života budem napisala objavljivati pod ovim imenom. Izgradila sam dovoljno veliku reputaciju i mrežu, tako da bi za mene bio poraz da moram da počinjem ispočetka.

Reklame

Pisala si o finansijskom pritisku zbog povlačenja iz industrije seksa. Šta misliš o tome što si se u potpunosti prešaltovala na pisanje?

Mislim da sam dovoljno fokusirana i kreativna da mogu da smislim način da se izdržavam od svog pisanja. Možda precenjujem svoj ugled ili sposobnosti – imam istorijat neobjašnjivo velikog samopoštovanja – ali mislim da sam dugo gradila svoju publiku, toliko pišući i objavljivajući svoje radove. Čak iako nisam čuveno ime, osećam da je moj minuli rad dovoljan, a takođe se osećam i spremnijom za pisanje knjiga.

Kada si se zaljubila u Maksa, svog dečka o kojem na tako nežan način pišeš u Vešu prostitutke, i kada si prošle godine odlučila da se povučeš iz industrije seksa, da li si se uopšte brinula da će ljudi to protumačiti tako da te je muškarac spasio od rada u seksualnoj industriji, ili nešto slično takvom narativu?

Većina ljudi koji su čitali pisma su delovali kao veoma osećajni i pametni. Uvek me je impresioniralo kako su razumeli moj emotivni razvoj i koliko su velikodušno tumačili moje izbore. Pisala sam o tome koliko je izveštačen taj kraj sa „princom na belom konju", i kako je moja trenutna veza sjajna, ali i dalje prepuna izazova, kao i svaka. I dosta sam pisala o tome kako i zašto mi je seksualni rad bio bitan i o tome da se ne stidim i ne kajem zbog toga. Tako da se nadam da to ljudi nisu shvatila kao, „Sada, kada više ne radim u industriji seksa, konačno mogu da budem srećna". Dala sam sve od sebe da se postaram za to da ne ispadne tako.

Reklame

Seksualni rad mi je bio bitan i ne stidim ga se, niti se kajem zbog toga.

Ima li sličnosti između pisanja i seksualnog rada?

Kod rada u seksu mi nedostaje to što sam sama sebi odredila tarifu koju nisam spuštala. Po meni, najbitnija paralela je to što moraš da budeš siguran u to da ono što prodaješ vredi. Moraš da imaš takav nivo samopouzdanja i minuli rad. Kada radiš kao poslovna pratnja, od velike je koristi da vidiš tarife drugih žena i po ugledu na njih formiraš svoju. Mislim da kod poslovne pratnje lakše zaradiš onoliko koliko zaslužuješ. Ali ljudi koji izdaju knjige ne objavljuju svoje tarife, i ume da bude neprijatno ili teško saznati koliko su ostali pisci plaćeni.

Žestoko se zalažeš za dekriminalizaciju i destigmatizaciju seksualnog rada. Da li misliš da ćemo to u dogledno vreme doživeti?

Sigurno da ne očekujem da hoćemo, ali mislim da je realističnije da se nadamo da prostitucija iza zatvorenih vrata, ali ne i ona ulična, može da postane i verovatno će i postati ekivalent belcima koji duvaju vutru; aspekt trgovine može zaista da zakomplikuje stvar. Današnje mlađe generacije žena, neke od njih su poverovale u stav drugog talasa femnistkinja po kojima je „rad u seksu zlostavljanje", ali mislim da mnogo više njih nisu nasele na to. Dovoljno mladih žena ima prijateljice koje su petljale sa seksualnim radom, i ne mogu da kažu „Sve su one žrtve" ili „To je institucionalizovana mizoginija".

PREPORUČUJEMO: „Svaki deo mene se promenio dok sam bila u njihovim rukama": Ispovest ISIS robinje

Kakvom tipu pisanja bi od sada pa nadalje želela da se posvetiš?

Trenutno osmišljavam jednu knjigu na kojoj pomalo i radim, i koja će biti dokumentaristička, ali ne i lična. Želim da napišem prave memoare o seksualnom radu, zato što Veš prostitutke uopšte ne govori o seksu; jednostavno se potrefilo da se ja time bavim. Akcenat neće biti na tome „evo šta mi se dogodilo…" niti „rad u seksu je baš ovakav…" Nadam se da će biti zanimljivija i sveobuhvatnija od stvari tipa, „Možete li da verujete šta mi je taj tip preneo"? Sadržaće razmišljanja o tome kakavi tipovi povezanosti u ovom trenutku jesu, a kakvi nisi mogući između muškaraca i žena.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu